"Rodio mi se dječak, pa sam ga odnio Vjerovjesniku, a.s., te mu je on dao ime Ibrahim. Natrljao je njegove desni datulom, blagoslovio ga i dao mi ga." Ibrahim je bio Ebu-Musaovo najstarije dijete. (Buhari, 6198)

"Bio sam Ebu-Hurejrin gost sedam noći. On, njegova žena i sluga smjenjivali su se tokom noći poslije svake trećine: jedno od njih klanja, a potom budi sljedeće. Čuo sam ga kada je rekao: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podijelio je ashabima datule. Ja sam dobio sedam datula, od kojih je jedna bila loše vrste." (Buharija, 5441)

"Nadijevajte moje ime, a ne dajite sebi moju kunju! Onaj koji me vidi u snu doista me je vidio, jer se šejtan ne može prikazati u mome liku. Ko slaže na mene namjerno neka pripremi sebi mjesto u Vatri! (Buhari, 6197)

"Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: Dajite (djeci) moje ime, a nemojte sebi davati moju kunju! Ja sam Kasim (onaj koji dijeli), dijelim među vama!" (Buhari, 6196)

"Vidio sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da jede svježe datule s krastavcima." (Buharija,5440)

"Kada je umro Ibrahim – neka je mir s njim! – Allahov je Poslanik, a.s., rekao: On zaista ima dojilju u Džennetu!" (Buhari, 6195)

"Jesi li vidio Ibrahima, sina Vjerovjesnikova, a.s.?" On mu odgovori: "Umro je u ranom djetinjstvu, a da je određeno da poslije Muhammeda, a.s., bude vjerovjesnik, poživio bi njegov sin, ali nema vjerovjesnika poslije njega." (Buhari, 6194)

"Krojač je pozvao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na hranu koju je spremio. Krenuo sam s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem", kaže Enes, "na taj objed. Servirao je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ječmeni hljeb i sos u kome su se nalazile tikvice i suho meso. Vidio sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem", veli on, "kako sabira tikvice po sahanu, i otada ih ne prestajem voljeti." Sumama prenosi od Enesa da je rekao: "... pa sam počeo skupljati ih i stavljati pred njega." (Buharija, 5439)

Da je Zejnebi bilo ime Berra, pa je rečeno: "Ona hvali sebe!", te joj je Allahov Poslanik, a.s, dao ime Zejneb. (Buhari, 6192)

"Kada je rođen Munzir b. Ebu-Usejd, donesen je Vjerovjesniku, a.s., pa ga je stavio na svoje bedro, a otac je Usejdov (Ebu-Usejd) sjedio. Zatim su Vjerovjesnikove, a.s., ruke nečim bile zauzete, pa je naredio Ebu-Usejdu da uzme svoga sina, te je dijete uzeto s Vjerovjesnikova, a.s., bedra. Kada je Vjerovjesnik, a.s., završio s onim čime je bio zauzet, upitao je: Gdje je dijete? Ebu-Usejd reče: Odnijeli smo ga kući. – Kako mu je ime?, upita Vjerovjesnik, a.s. Ime mu je tako i tako, odgovori Ebu-Usejd. Ne! Njegovo je ime Munzir, reče Vjerovjesnik, a.s., i tada mu dade ime Munzir." (Buhari, 6191)

"Nije to radio osim u godini gladi, želeći da bogati nahrani siromašnoga. Uzimali smo potkoljenice (od kurbanskog mesa) i nakon petnaest dana. Porodica Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, nije se najela začinjenog pšeničnog hljeba tri dana uzastopce." (Buharija,5438)

"Vidio sam kada je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, serviran sos u kojem su bile tikvice i suho meso. Primijetio sam da on sabira tikvice i jede ih." (Buharija,5437)

Da je došao kod Vjerovjesnika, a.s., te ga je on upitao: "Kako ti je ime?" Čovjek odgovori: "Hazn", a Vjerovjesnik, a.s., reče: "Ti si Sehl." Na to čovjek reče: "Neću promijeniti ime kojim me je nazvao moj otac!" Ibn-Musejjeb kaže: "Još uvijek je u našem ahlaku osorost nakon što je ovo rekao."Pričali su nam Ali b. Abdullah i Mahmud b. Gajlan, njima Abdur-Razzak, a ovom Mamer, prenoseći od Zuhrija, on od Ibn-Musejjeba, ovaj od svoga oca, a on od svoga djeda ovaj hadis. (Buhari, 6190)

Ko opremi ratnika na Allahov put – kao da i sam učestvuje u toj borbi, a ko zamijeni ratnika na Božijem putu u nekom dobru (izdržavanju porodice), i on kao da je učestvovao u borbi." (Buhari, 2843)

"Među ensarijama bio je čovjek po imenu Ebu-Šuajb, koji je imao slugu mesara. Jednom mu je rekao: Pripremi mi hranu na koju ću pozvati Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao jednog od peterice. Pozvao je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao jednog (petog) od peterice. S njima je došao još jedan čovjek. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče domaćinu: Pozvao si nas petericu, a ovaj je čovjek došao s nama, pa ako hoćeš, dozvoli i njemu, a ako hoćeš, ostavi ga. Svakako, dozvoljavam mu, reče domaćin." (Buharija,5434)

"Rekao je Ebu-Kasim, a.s.: Nadijevajte moje ime, a ne nadijevajte sebi moju kunju!" (Buhari, 6187)

Ko posti jedan dan na Allahovom putu, Allah će mu udaljiti lice od (paklene) vatre koliko iznosi sedamdeset godina (hoda)." (Buhari, 2840)

"Jednom od nas rodio se dječak, pa mu je dao ime Kasim. Mi smo mu rekli: Nećemo te zvati Ebu-Kasim, niti ćemo te poštovati zbog toga! On je o tome obavijestio Allahovog Poslanika, a.s., pa mu je on rekao: Daj svome sinu ime Abdur-Rahman!" (Buhari, 6186)

On i Ebu-Talha su s Vjerovjesnikom, a.s., vraćali (s puta), a s njim je bila i Safijja, koja je sjedila iza njega na devi. Kada su bili na jednoj dionici puta, deva je posrnula, pa su Vjerovjesnik, a.s., i njegova žena pali s nje. Ebu-Talha je priskočio – mislim da je sletio sa svoje deve – došao do Allahovog Poslanika, a.s., i rekao: "Allahov Vjerovjesniče – Allah me učinio otkupom za tebe! – je li ti se išta desilo?" (Jesi li se povrijedio?) – "Ne, ali se pobrini za (moju) ženu!", odgovori mu on. Tada je Ebu-Talha pokrio svoje lice dijelom svoje odjeće, uputio se prema ženi i bacio svoju odjeću na nju. Žena je ustala, a Ebu-Talha njima je dvoma (njoj i Poslaniku, a.s.) pritegao sedlo na njihovoj devi, pa su uzjahali. Potom su krenuli i kada su bili u blizini Medine (ili je rekao: kada su se približili Medini), Vjerovjesnik, a.s., reče: "Vratili smo se! Kajem se! Robujemo i zahvaljujemo svome Gospodaru!", i to je ponavljao sve dok nije ušao u Medinu. (Buhari, 6185)

– Jutarnji odlazak i večernji s Allahova puta vredniji su od cijelog svijeta i sveg što je na njemu. (Buhari, 2792)