"Nisam čuo Allahovog Poslanika, a.s., da nekome kaže kako bi za njega žrtvovao svoga oca i majku, osim Sadu. Čuo sam ga da kaže: Gađaj, žrtvovao bih svoga oca i majku za tebe!, a mislim da je to bilo na dan Bitke na Uhudu." (Buhari, 6184)

"Ne zovite grožđe imenom el-kerm i ne govorite: Propalo vrijeme!, jer je Allaha, zaista, vrijeme." (Buhari, 6182)

Borac na Allahovom putu – a Allah najbolje zna ko je borac na Njegovom putu – jeste kao postač koji se stalno Allahu moli. Allah je zajamčio borcu na Njegovom putu da će ga, ako umre, uvesti u Džennet, ili će ga vratiti zdrava s nagradom (Svojom) ili s ratnim plijenom." (Buhari, 2787)

"Uzvišeni Allah kaže: Ljudi psuju vrijeme, a Ja sam vrijeme! U Mojoj su ruci dan i noć!" (Buhari, 6181)

Vatra neće dotaći onoga čije se noge upraše na Allahovom putu." (Buhari, 2811)

"Zaista će se izdajniku (prevarantu) na Sudnjem danu podići zastava i reći će se: Ovo je izdaja sina toga i toga!" (Buhari, 6177)

"Kada je izaslanstvo Abdul-Kajsa došlo Vjerovjesniku, a.s., on im je rekao: Dobro došli, izaslanici koji su došli neosramoćeni i neožalošćeni! – Allahov Poslaniče, rekli su, mi smo rod iz plemena Rebia, a između tebe i nas pleme je Mudar, i mi ti ne možemo doći osim u svetom mjesecu. Zato nam naredi nešto jasno, nešto pomoću čega ćemo ući u Džennet i u što ćemo pozivati one koji su ostali iza nas kod kuće. Poslanik, a.s., odgovori im: Naređujem vam četiri, a zabranjujem četiri stvari: obavljajte namaz, dajite zekat, postite ramazan i dajite petinu iz svoga ratnog plijena; nemojte piti iz tikve za vodu (susaka), testije, kadnja i bukare podmazane smolom." (Buhari, 6176)

Omer b. Hattab, radijallahu anhu, se zaputio s Allahovm Poslanikom, a.s., u grupi njegovih ashaba ka Ibn-Sajjadu. Našli su ga kako se igra s dječacima na tvrđavi (ili blizu brežuljka) Benu-Megale, a bio je tada u dobi pred pubertet. Nije osjetio da mu se Allahov Poslanik, a.s., približio sve dok ga nije udario rukom po leđima, a zatim rekao: "Svjedočiš li da sam ja Allahov poslanik?" On ga je pogledao i rekao: "Svjedočim da si ti poslanik nepismenih (Arapa)!", priupitavši ga zatim: "Svjedočiš li ti da sam ja Allahov poslanik?" Tada ga je Vjerovjesnik, a.s., odgurnuo i rekao: "Ja vjerujem u Allaha i Njegove poslanike!", a potom ga upitao: "Šta ti misliš?" – "Meni dolaze i iskreni i lažljivci", odgovori mu on. Allahov poslanik, a.s., reče: "Tebi su se pobrkale stvari", i nastavi: "Ja sam za tebe sakrio jednu stvar!" Ibn-Sajjad reče: "To je dim!", a Poslanik, a.s., na to reče: "Prezren bio! Ti nećeš prijeći svoju granicu!" Omer tada reče: "Allahov Poslaniče, dopuštaš li mi da mu odsiječem glavu?" – "Ako je on Dedžal, nećeš ga moći svladati, a ako nije, nemaš koristi da ga ubiješ!", reče Allahov Poslanik, a.s.

Salim priča: "Čuo sam Abdullaha b. Omera da kaže: Poslije toga zaputili su se Allahov Poslanik, a.s., i Ubejj b. Kab Ensari prema palmiku u kojem je bio Ibn-Sajjad. Kada je Allahov Poslanik, a.s., ušao u palmik, počeo se kriti iza debala palmi namjeravajući da čuje nešto od Ibn-Sajjada prije nego što ga ovaj spazi. Ibn-Sajjad ležao je u svom ležaju na prekrivaču od kadife i u njemu mrmljao. Ibn-Sajjadova majka spazila je Vjerovjesnika, a.s., kako se krije iza palminih debala, pa je rekla Ibn-Sajjadu: O Saff – a to mu je bilo ime – evo Muhammeda! Ibn-Sajjad prestao je mrmljati. Da ga je pustila, saznao bih više o njemu, reče Allahov Poslanik, a.s."

Salim priča: "Kazivao je Abdullah: Allahov Poslanik, a.s., ustao je među ljudima držeći govor, pa se zahvalio Allahu, dž.š., onako kako Mu to dolikuje, a potom je spomenuo Dedžala: Ja vas upozoravam na njega, a nije bilo nijednog poslanika da nije svoj narod upozoravao na njega. I Nuh je upozoravao svoj narod na njega, ali ću vam ja o njemu reći ono što nijedan poslanik nije rekao svome narodu. Znajte da je on slijep, a, zaista, Allah nije slijep!, reče." (Buhari, 6173)

"Nakon oslobođenja Mekke Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je podijelio plijen među pripadnicima Kurejša, pa su se ensarije razljutile. Zar niste zadovoljni, upita (ih) Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, da ljudi otiđu s dunjalučkim dobrima (plijenom), a da vi odete s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem? – Svakako!, odgovoriše oni. Kada bi (svi) ljudi, dodade on, išli (jednom) dolinom ili planinskim putem, ja bih išao dolinom ensarija ili njihovim planinskim putem." (Buhari)

"Kada će nastupiti smak svijeta, Allahov Poslaniče?" – "A šta si za njega pripremio?", priupita ga on. "Nisam za njega pripremio mnogo ni namaza ni posta, a niti milostinje, ali ja volim Allaha i Njegova Poslanika", odgovori čovjek. "Ti ćeš biti s onim koga si volio", reče na to. (Buhari, 6171)

"Nema iseljenja poslije oslobođenja (Mekke)." (Buhari)

"Ja najbolje poznajem povod objave ajeta o zastiranju (hidžabu). Ubejj b. Kab pitao me je o njemu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oženio se Zejnebom bint Džahš, a bilo je to u Medini, pa je, nakon što je dan poodmakao, pozvao ljude na svadbenu svečanost. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je sjeo, a, nakon što su bili ustali, s njim su sjeli i prisutni. Potom je ustao i krenuo – a i ja sam krenuo s njim – i došao do vrata Aišine sobe. Mislio je da su oni otišli, pa sam se i ja vratio s njim, ali su oni još uvijek sjedili na svojim mjestima. Vratio se, a i ja sam se po drugi put vratio s njim. Kada je došao do Aišine sobe, vratio se, a i ja sam se vratio s njim. Ljudi su već bili ustali. Postavio je između mene i sebe zastor, i objavljen je ajet o zastiranju (hidžabu)." (Buharija,5466)

"Boravili smo s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, (u Mekki, prilikom Oprosnog hadža) deset dana i skraćivali namaz." (Buhari)

"Dopusti mi, zapovjedniče, da ti prenesem govor što ga je održao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dan po osvojenju (Mekke); čule su ga moje uši, upamtilo ga je moje srce, a moje oči gledale dok je govorio. On je zahvalio Allahu i pohvalio Ga, a potom rekao: Allah je Mekku učinio svetom (zaštićenom), a ne ljudi! Nije, prema tome, dopušteno nijednom čovjeku koji vjeruje Allaha i Sudnji dan da u njoj prolijeva krv niti da u njoj siječe drveće. A ako neko to dopusti zbog borbe što ju je vodio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, (da bi je osvojio), recite mu: Allah je to dopustio Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a ne vama! Meni je On to dopustio samo zakratko, i danas joj je svetost odmah povraćena, kao što ju je jučer imala. Svako od vas prisutnih neka ovo dostavi odsutnom! Upitali su Ebu-Šurejha: Šta ti je odgovorio Amr? –Rekao je: Ja to znam bolje od tebe, o Ebu-Šurejh! Harem (Mekka) ne može biti sklonište grešnom, niti utočište bjeguncu od kazne za (prolivenu) krv, niti može biti sklonište onome koji je pobjegao zbog počinjenog nereda, odgovorio je on. (Ebu-Abdullah veli da el-harbetu znači isto što i el-belijjetu.) (Buhari)

Nesretan je onaj koji robuje dinaru, dirhemu i četverorogljastoj odori, koji, ako mu se što da, zadovoljan je, a ako mu se ne da, ljuti se i dođe mu zlo, a kad se šta traži, (od njega se ništa) ne izvuče. Blago robu koji drži za uzdu svoga konja u ime Allaha, poprašene svoje kose i prašnjavih nogu; ako je na straži, dobro čuva stražu, ako je u pozadini, dobro je osigurava, ako neko traži dozvolu, on mu ne dozvoljava, a ako se kod njega za što zauzima, ne usvaja se." (Buhari, 2887) – (Termin): tasen – kaže Buhari – jeste kao da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Allah ih je unesrećio", a tuba dolazi na oblik fula, što je riječ za sve što je lijepo i ugodno, a (slovo) j asimilacijom je pretvoreno u v, dok (korijen) ove riječi dolazi od jetibu, tj. divan je.

"U Medini je bio jedan židov koji mi je davao predujam do branja mojih datula. Posjedovao sam zemlju kraj puta za Rumu. Datule nisu bile rodile. Prošla je godina dana, i u vrijeme berbe došao mi je židov, a ja ništa od njih nisam bio ubrao. Tražio sam od njega da mi produži rok do sljedeće godine, ali je on to odbijao. O tome je obaviješten i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa je rekao svojim ashabima: Hajdemo tražiti od židova da produži rok Džabiru. Došli su u moj palmik, i Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, počeo je govoriti židovu, ali je on odgovarao: Ebul-Kasime, neću mu odgoditi. Kada je to čuo, Poslanik je, sallallahu alejhi ve sellem, ustao i počeo kružiti po palmiku. Zatim je ponovo došao, razgovarao s njim, ali je on opet odbio. Ustao sam, donio malo svježih datula i stavio ih pred Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Jeo je, a zatim upita: Gdje ti je koliba, Džabire? Obavijestio sam ga, a on mi reče: Prostri mi u njoj! Prostro sam mu, i on je ušao i legao. Zatim se probudio, a ja sam mu donio drugi pregršt (svježih datula). Pojeo je malo, a potom ustao i ponovo govorio sa židovom, ali je ovaj opet odbio. Ponovo je otišao u palmik, a onda rekao: Džabire, beri i vrati dug! Ostao je dok je trajalo branje. Ubrao sam koliko mi je bilo potrebno da vratim dug, a nešto je i preostalo. Izišao sam do Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da ga obradujem, a on reče: Svjedočim da sam ja Allahov Poslanik!" Arušun i arišun znače isto, a to je nešto izdignuto, izgrađeno; građevina. Tumačeći riječ marušat (u 141. ajetu iz sure El-Enam Ibn-Ab)bas je rekao da je to ono na šta se podigne vinova loza i slično. (U arapskom jeziku) kaže se: Urušuha, a znači građevine nečega.

"Niko nas nije izvijestio da je vidio Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako klanja duha-namaz osim Ummu-Hani. Ona navodi da se on na dan osvojenja Mekke okupao u njenoj kući, a zatim klanjao osam rekata." (Ummu-Hani) veli: "Nisam ga vidjela da je klanjao namaz kraće od toga, s tim što je ruku i sedždu potpuno obavljao." (Buhari)

"Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je stigao u Mekku, odbio ući u Kabu sve dok su u njoj (lažna) božanstva; naredio je da se izbace, pa su izbačena, a također i likovi Ibrahima i Ismaila, u čijim su rukama bile strelice za gatanje. Vjerovjesnik je, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Allah ih ubio, znali su da njih dvojica nikada nisu gatali strelicama! Potom je ušao u Kabu, izgovorio tekbir u njenim krajevima i izišao ne klanjavši u njoj."
Mamer slijedi Abdus-Sameda u prenošenju hadisa od Ejjuba, a Vuhejb (u predanju) veli: "Pričao nam je Ejjub prenoseći od Ikrime, a on od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.."

Krojač je pozvao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, na hranu koju je spremio. Kaže (Enes): "Krenuo sam s njim. Servirao je (krojač) ječmeni hljeb i sos u kome su bile tikvice i suho meso. Pimijetio sam da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, sabira tikvice po čanku, i otada ne prestajem voljeti tikvice." (Buharija , 5436)

"Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao u Mekku, oko Kabe je bilo tri stotine i šezdeset idola. On je jednog po jednog ubadao drvetom u ruci, govoreći: Došla je istina, a nestalo je laži!, i: Došla je Istina, a laži je nestalo!." (Buhari)