"Allahov Poslanik, a.s., bio je na nekom putovanju, a s njim je bio i njegov sluga – mladić crne puti zvani Endžeša, koji je tjerao deve pjevajući. Allahov mu Poslanik, a.s., (na to) reče: "Polahko s tim bocama, Endžeša, Allah ti se smilovao!" (Buhari, 6161)

"U godini oslobođenja Meke otišla sam kod Allahovog Poslanika, a.s., i zatekla ga da se kupa, a njegova kći Fatima zaklanjala ga je. Nazvala sam mu selam, a on je upitao: Ko je ova? – Ja sam Umm-Hani, odgovorila sam, a on na to reče: Dobro došla, Umm-Hani! Nakon što je završio s kupanjem, stao je da klanja, pa je klanjao osam rekata zaogrnut u jedno odijelo. Kada je završio, rekla sam: Allahov Poslaniče, sin moje majke (brat po majci) misli da će ubiti čovjeka – a on je Ibn-Hubejra, kojeg sam ja stavila pod svoju zaštitu. Na to je Allahov Poslanik, a.s., odgovorio: Mi stavljamo pod zaštitu onoga koga si ti stavila pod (svoju) zaštitu, o Umm-Hani!"Umm-Hani kaže: "To je bilo u vrijeme ručanice (ujutro)." (Buhari, 6158)

"Došla je neka žena Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa joj je on naredio da dođe ponovo. A šta ako ti se vratim, pa te ne nađem?, upita ga ona, kao da je mislila na njegovu smrt. Ako me ne nađeš, onda se obrati Ebu-Bekru!, reče joj on." (Buhari)

"Odabirali smo najbolje ljude u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa smo dali prednost Ebu-Bekru, zatim Omeru, a onda Osmanu b. Affanu, radijallahu anhum." (Buhari)

"Vjerovjesnik, a.s., htio se s hadža vratiti kući, pa je vidio Safijju na vratima njenog šatora tužnu i snuždenu jer je imala mjesečnicu, te joj je rekao: Ti ćeš nas zadržati, akra halka!"(uzrečica na dijalektu plemena Kurejš). Potom ju je upitao: 'Jesi li učinila ifadu?, misleći na tavaful-ifadu. Jesam, odgovori ona, a on joj na to reče: U tom slučaju, idi (kući)!" (Buhari, 6157)

"Efleh, brat Ebu-Kuajsa, zatražio je dopuštenje da uđe kod mene nakon što je stupio na snagu (objavljeni) propis o hidžabu, pa sam rekla: Tako mi Allaha, neću mu dopustiti da uđe sve dok ne zatraži dopuštenje od Allahovog Poslanika, a.s, jer brat Ebu-Kuajsa nije taj koji me je zadojio, već me zadojila žena Ebu-Kuajsa. Zatim je kod mene ušao Allahov Poslanik, a.s., i ja rekoh: Allahov Poslaniče, ovaj čovjek nije taj koji me je zadojio, već me je zadojila njegova žena (žena Ebu-Kuajsa)!, a on mi reče: Dopusti mu da uđe kod tebe jer je on doista tvoj amidža po mlijeku, teribet jeminuki!"Urva priča: "Zbog toga je Aiša govorila: Smatrajte (držite) zabranjenim po mlijeku ono što je zabranjeno po srodstvu!" (Buhari, 6156)

"Držeći ljudima hutbu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: Uzvišeni Allah dao je Svome robu da odabere između onoga što je kod Njega ili ono što je na dunjaluku, pa je taj rob odabrao ono što je kod Allaha. Tada je – kaže prenosilac – zaplakao Ebu-Bekr, a mi se začudismo što on plače jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio o robu koji je mogao birati. Međutim, spomenuti rob kojem je dato da bira bio je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,a Ebu-Bekr bio je najučeniji među nama." Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Ebu-Bekr mi je najpovjerljiviji čovjek u druženju i imetku. Da sam za pravog prijatelja uzimao ikoga mimo Gospodara svoga, onda bih odabrao Ebu-Bekra. Ali, islamsko bratstvo i ljubav (je bolje). Neka nijedna vrata na džamiji ne ostanu otvorena osim vrata Ebu-Bekrovih!" (Buhari)

"Da se srce (utroba) nekoga od vas napuni gnojem, bolje mu je nego da se napuni poezijom." (Buhari, 6154)

"Ismij ih!" (ili je rekao: "Ismijavaj ih, Džibril je s tobom!") (Buhari, 6153)

"Rekao sam Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, dok smo bili u pećini: Da je neko iz potjere zavirio dolje, vidio bi nas! Šta misliš, Ebu-Bekre, o dvojici s kojima je Allah treći?, odgovori on." (Buhari)

"Ebu-Hurejra, zaklinjem te Allahom, reci mi jesi li čuo Allahova Poslanika, a.s., kada je rekao: Hassane, odgovori (za) Allahova Poslanika, a.s.! Bože, pomozi ga Džibrilom!?" Ebu-Hurejra rekao mu je da jeste. (Buhari, 6152)

"Najbolji su u mome ummetu moji savremenici, potom generacija koja slijedi iza njih, a onda generacija iza njih." Imran kaže: "Ne znam da li je poslije svoje generacije spomenuo dvije ili tri generacije." "Doista će poslije vas doći ljudi koji će svjedočiti, a od njih neće biti traženo da svjedoče; varat će i neće biti od povjerenja; obavezivat će se, a (obaveze) neće ispunjavati. Kod njih će se pojaviti gojaznost."

"Doći će vrijeme kada će jedna grupa ljudi ratovati i pitati: Ima li među vama neko ko se družio s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem? Da!, odgovorit će i pobijediti. Doći će zatim vrijeme kada će jedna grupa ljudi (ponovo) ratovati i bit će rečeno: Ima li među vama neko ko se družio s drugovima Allahovog Poslanika, sallal-lahu alejhi ve sellem? Da!, odgovorit će i pobijediti. Potom će doći vrijeme kada će jedna grupa ljudi (iznova) ratovati i bit će rečeno: Ima li među vama neko ko se družio s drugovima drugova Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?Da!, odgovorit će i pobijediti." (Buhari)

"Hassan b. Sabit zamolio je Allahova Poslanika, a.s., da mu dozvoli da ismijava višebošce, pa mu je Allahov Poslanik, a.s., rekao: A šta ćeš s mojim porijeklom? Na to je Hassan odgovorio: Izvući ću te iz njih kao što se dlaka izvlači iz tijesta."Hišam b. Urva od svoga oca prenosi da je rekao: "Pošao sam kod Aiše da izružim Hassana, ali mi je ona rekla: Nemoj ga ružiti! On brani Allahova Poslanika, a.s." (Buhari, 6150)

"Vjerovjesnik, a.s., došao je nekim od svojih žena, kod kojih se zatekla Umm-Sulejm, i rekao: Endžeša – teško tebi! – polahko tjeraj te boce!" Ebu-Kilaba kaže: "Vjerovjesnik, a.s., izgovorio je riječi za koje biste, da ih je neko od vas rekao, rekli da su neprimjerene. To su riječi: Kako tjeraš boce?" (Buhari, 6149)

"Krenuli smo s Allahovim Poslanikom, a.s., na Hajber. Putovali smo noću, pa je neko od družine rekao Amiru b. Ekveu (za koga on, tj. Selema b. Ekvea, kaže da je bio pjesnik): Hajde nam otpjevaj neku od svojih pjesama! Tada je on družini počeo pjevati:

Bože, da nije Tebe,

mi ne bismo bili na pravom putu

Niti bismo davali milostinju

niti klanjali

Oprosti,

mi Ti se iskupljujemo za ono što smo slijedili

Učvrsti (naše) noge, ako se sukobimo

i ulij (nam) pouzdanje

Mi se, kad se pozovemo, odazovemo i dođemo

A ujutro za nama lelekaju

Potom je Allahov Poslanik, a.s., upitao: Ko je ovaj gonič?, pa su mu rekli: Amir b. Ekvea. – Allah mu se smilovao!, reče on. Tada jedan čovjek iz družine reče: Jeste, Allahov Poslaniče, kada bi nas samo i ti počastio! Zatim smo došli do Hajbera", kaže on (Selema b. Ekvea), "i nametnuli im opsadu. Tu nas je pogodila teška nestašica (glad), ali je Allah pomogao da ga osvojimo. Kada su, nakon osvajanja zanoćili prvu noć, ljudi su potpalili mnogo vatri, pa je Allahov Poslanik, a.s., upitao: Kakve su ovo vatre? Zašto se potpaljuju? – Radi mesa, odgovorili su. Kakva mesa?, upitao je. Mesa domaćih magaraca, rekli su. Tada je Allahov Poslanik, a.s., rekao: Prolijte ih (kazane) i polupajte! – Allahov Poslaniče, ili da ih prolijemo i operemo?, reče jedan čovjek. Može i tako, odgovori (Poslanik). Kada su ljudi stali u borbeni raspored, Amirova sablja bila je kratka, pa se, kada je zamahnuo da udari jednog židova, vršak njegove sablje odbio i povrijedio Amirovo koljeno, od čega je umro. Kada su se vratili, Selema je rekao: Allahov Poslanik, a.s., vidio je da sam blijed, pa me je upitao: Šta ti je? – Za tebe bih dao oca i majku! – oni tvrde da je Amir poništio svoje djelo, rekoh mu. Ko kaže?, upitao je. Taj i taj i taj i taj te Usejd b. Hudajr Ensari, rekao sam, a Allahov Poslanik, a.s., reče: Laže ko to kaže! On će imati dvostruku nagradu – pokazavši to s dva prsta – bio je marljiv borac kakav je rijetko koji Arap bio! (Buhari, 6148)

"Najistinitije što je pjesnik kazao jesu Lebidove riječi: Zar nije sve što je mimo Allaha neistina?! Umejji b. Ebu-Saltu malo je nedostajalo da primi islam." (Buhari, 6147)

"Dok je Vjerovjesnik, a.s., putovao, zapeo je za kamen i spotakao se, pa mu je prokrvario prst. Tada je (u stihu) rekao: Jesi li ti išta do prst što je prokrvario, a na Allahovu se putu nisi borio?" (Buhari, 6146)

"U poeziji ima i mudrosti." (Buhari, 6145)

Abdullah b. Sehl i Muhajjisa b. Mesud su otišli na Hajber i tamo se razišli po palmiku, gdje je Abdullah b. Sehl poginuo. Potom su Abdur-Rahman b. Sehl i Mesudovi sinovi Huvejjisa i Muhajjisa došli Vjerovjesniku, a.s., i počeli pričati šta je bilo s njihovim drugom. Abdur-Rahman, najmlađi među njima, prvi je počeo govoriti, ali Vjerovjesnik, a.s., reče: "Neka prvo govori najstariji!" (Jahja kaže /da je rekao/: "Neka nastavi najstariji!") Ispričali su šta je bilo s njihovim drugom, a onda Vjerovjesnik, a.s., reče: "Može li se za vašeg ubijenog (ili je rekao: druga) zakleti vas pedeset da ga vi niste ubili?" – "Allahov Poslaniče", rekoše, "takvo što nismo vidjeli." – "Onda će vas židovi osloboditi zakletvom pedeset njihovih", reče on. "Allahov Poslaniče, oni su nevjernici", rekli su, pa je Vjerovjesnik, a.s., od sebe za njih dao krvarinu. Sehl kaže: "Stigao sam jednu od tih deva i ušao u njihov tor, pa me je udarila svojom nogom."Lejs kaže: "Pričao mi je Jahja, njemu Bušejr, a ovome Sehl."Jahja kaže: "Mislio sam da je rekao s Rafijem b. Hadidžom." Ibn-Ujejna kaže: "Pričao nam je Jahja, a njemu Bušejr da je čuo samo od Sehla." (Buhari, 6142)