"Bio sam dječak (sluga) i išao s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Jednom je ušao kod svoga sluge krojača, i on mu je donio čanak s hranom u kojoj su se nalazile tikvice. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sabirao je tikvice. Kada sam to primijetio", kaže (Enes), "počeo sam ih sabirati i stavljati pred njega, a sluga je otišao za svojim poslom. Nakon što sam vidio šta je činio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem", veli Enes, "ne prestajem voljeti tikvice." (Buharija,5435)

Oslobođenjem vi smatrate oslobođenje Mekke i zaista je oslobođenje Mekke bilo oslobođenje, ali mi oslobođenjem smatramo prisegu na vjernost na dan Hudejbije. Bilo nas je hiljadu i četiri stotine sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem Hudejbija je bunar koji smo bili ispraznili toliko da u njemu nismo ostavili ni jednu jedinu kap. To je doprlo do Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je on došao i sjeo na njegovu ivicu, a zatim pozvao da mu se donese posuda s vodom, te uzeo abdest i izaprao usta, a potom proučio dovu i tu vodu salio u bunar. Onda smo, nakratko, ostavili bunar, pa nam je on uskoro dao vode koliko smo god htjeli, i mi i naše deve." (Buhari)

"Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao je kod svoga oslobođenog roba (mevla) krojača, pa su mu donesene tikvice i on ih je jeo."Nisam prestajao voljeti ih", kaže Enes, "otkada sam vidio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da ih jede."" (Buharija ,5433)

"Kada je u godini osvojenja Mekke Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, krenuo (prema Mekki), a vijest o tome doprla do Kurejša, izišli su Ebu-Sufjan b. Harb, Hakim b. Hizam i Budejl b. Verka da se raspitaju i obavijeste o pokretu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem Kretali su se tako dok nisu došli do Merru-Zahrana, kad tu odjednom ugledaše (brojne) vatre, kao da su arefatske. Ebu-Sufjan reče: Kakve su ovo vatre? Uistinu, kao da su vatre arefatske!, – To su vatre plemena Benu-Amr!, dodade Budejl b. Verka, a Ebu-Sufjan odvrati: Pleme Amr je manje! Tada ih je primijetila straža Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sustigla i uhvatila, a zatim dovela Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem Tom je prilikom Ebu-Sufjan primio islam, a kada je (Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem) nastavio s kretanjem, naredio je Abbasu da zadrži Ebu-Sufjana dok bude trajao mimohod u klancu, kako bi vidio muslimane. Abbas ga je zaustavio, a plemena s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, skupina za skupinom, promicala su ispred Ebu-Sufjana. Tako je prošla jedna skupina, pa je on upitao: Abbase, ko su ovi? – Ovo je pleme Gifar, odgovorio je (Abbas), a Ebu-Sufjan reče: Nije me briga za Gifarije! Onda je naišlo pleme Džuhejna, a on je rekao isto; potom su naišli (pripadnici plemena) Sada b. Huzejma, pa je on (opet) rekao isto, a nakon toga Sulejm, (i on je rekao) isto. Tada je naišao odred kakva nije vidio, pa je upitao: A ko su ovi? – To su ensarije, odgovorio je (Abbas), a predvodi ih Sad b. Ubada, koji nosi bajrak. (A kada su se mimoilazili), Sad b. Ubada reče: Ebu Sufjane, danas je dan krvoprolića (pokolja), i danas će biti dopuštena (oskrnavljena) Kaba! – Abbase, reče na to Ebu-Sufjan, bolje bi bilo da je dan propasti (zimmara)! Naišla je, potom, najmanja skupina u kojoj su bili Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi drugovi. Bajrak Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, nosio je Zubejr b. Avvam. Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naišao pored Ebu-Sufjana, ovaj mu reče: Zar nisi čuo šta je rekao Sad b. Ubada?! – A šta je rekao?, upitao je. Rekao je to i to!, odgovorio je on, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: Pogriješio je Sad; ovo je dan u kojem će Allah uzdignuti Kabu, i dan u kojem će prekrivena biti! Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je da njegov bajrak bude poboden na Hadžunu." (Urve veli: "Obavijestio me je Nafi b. Džubejr b. Mutim da je čuo Abbasa kad je rekao Zubejru b. Avvamu: Ebu-Abdullahu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ti je naredio da ovdje pobodeš njegov bajrak.") "Taj dan", kazuje on dalje, "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio Halidu b. Velidu da uđe s gornje strane Mekke, iz pravca Kedaa, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao je iz pravca Kudaa, pa su iz Halidove konjice taj dan ubijena dva čovjeka: Hubejš b. Ešar i Kurz b. Džabir Fihri." (Buhari)

"Kazivao je Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu: Došao je neki čovjek kod Allahovog Poslanika, a.s., i rekao: Allahov Poslaniče, šta kažeš za čovjeka koji voli neke ljude, ali ih ne može dostići (po svojim djelima)? – Čovjek će biti s onim koga je volio, odgovori Allahov Poslanik, a.s." (Buhari, 6169)

Pratio sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da bih (makar) napunio stomak onda kada nisam jeo hljeb s kvascem niti nosio svilu (damast) niti me je služio sluga ni sluškinja, kada sam stomak priljubljivao uz šljunak (od gladi) i kada sam tražio od čovjeka da mi prouči ajet, a znao sam ga, ne bi li me pozvao kod sebe i nahranio. Najbolji čovjek prema siromašnima bio je Džafer b. Ebu-Talib. Vratio bi se s nama i nahranio nas onim što bi se zateklo u njegovoj kući; čak bi nam iznosio i mješinu za med u kojoj nema ništa, pa bismo je mi rasporili i lizali ono što je preostalo u njoj." (Buharija,5432)

"Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, volio je slatko jelo (halvu) i med." (Buharija,5431)

"Došao je Džibril Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i upitao: "Šta mislite o učesnicima bedra?" "Oni su među najvrijednijim muslimanima", rekao je on, ili je rekao sličnu rečenicu. "A takođe su i meleki koji su učestvovali na Bedru", reče (Džibril). (Buhari)

Za Beriru su vezana tri sunneta (propisa). Aiša ju je željela otkupiti i osloboditi, pa su njeni vlasnici rekli: ... a da nama pripadne patronat nad njom. Spomenula je to Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa je on rekao: Ako hoćeš, prihvati taj uvjet, jer patronat pripada onome ko oslobodi (roba). Oslobođena je", kaže, "i dato joj je pravo izbora: da ostane u braku sa svojim mužem, ako to želi, ili da ga napusti, ako hoće. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednog je dana ušao u Aišinu sobu, a na vatri je vrio ćup. Zatražio je hranu, pa mu je donesen hljeb i prismaka iz kuće, te on reče: Zar to nisam vidio meso? Dakako, Allahov Poslaniče, rekoše mu, ali je to meso dato Beriri kao sadaka, a ona nam ga je poklonila. Ono je sadaka za nju, a za nas je to poklon, reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem" (Buharija,5430)

"Čovjek će biti s onim koga je volio." (Buhari, 6168)

"Putovanje je djelić patnje: uskraćuje nekome od vas san i hranu. I kada neko od vas ostvari cilj svoga putovanja (ono radi čega je putovao), neka požuri svojoj porodici." (Buharija,5429)

"Čuo sam Ibn-Abbasa kad je rekao: Nisu isti vjernici koji nisu prisustvovali... (ajet) Bedru i oni koji su prisustvovali." (Buhari)

"Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je na dan Bedra rekao: Gospodaru, molim Ti se, daj mi ono na šta si se obavezao i ispuni ono što si obećao! Gospodaru, ako Ti želiš, nećeš više biti obožavan! Ebu-Bekr uhvatio ga je za ruku i rekao: Dosta ti je! On je izišao učeći: Skupina će poražena biti i leđa će okrenuti..." (Buhari)

Čuo sam Aliju, radijallahu anhu, kako govori: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je mene, Zubejra i Mikdada i kazao: Idite dok ne dođete do Revdatu Haha. U njemu je žena u nosiljci i s njom pismo. Uzmite ga od nje!" Tada smo krenuli na našim konjima dok nismo stigli do Revdata gdje je bila nosiljka žene. Mi smo rekli: "Vadi pismo!" Nemam nikakva pisma" – odgovorila je. Zatim smo zaprijetili: "Ili ćeš izvaditi pismo ili ćemo ti skinuti odjeću?" Tada ga je ona izvadila iz svojih pletenica i mi smo to pismo odnijeli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. U pismu je Hatib ibn Ebu Belte javljao nekim ljudima od idolopoklonika, stanovnika Mekke, o nekim poslovima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. – Šta je ovo, Hatibe? – upitao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. – Allahov Poslaniče – reče on – ne žuri protiv mene! Ja sam čovjek povezan s Kurejšijama, a(ali) nisam njihov. Od njih ima kod tebe muhadžira koji opet, imaju rodbinu u Mekki; oni štite njihove ukućane i njihove imetke. Želio sam kad mi je izmaklo to srodstvo s njima, da se njima ovim približim da štite moju rodbinu. Nisam učinio nevjerstvo, a ni napustio islam, a niti sam zadovoljan nevjerovanjem nakon (primanja) islama. Tada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Zaista vam je istinu rekao." – Allahov Poslaniče, reče Omer, radijallahu anhu – dopusti mi da udarim (sabljom) po vratu ovog licemjera! – On je prisustvovao (Bitki) na Bedru – reče Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem. Ti ne znaš da je Allah sigurno poznavao učesnike Bedra pa je i rekao: Radite šta hoćete, ja sam vam to (naprijed) oprostio." Sufjan je izjavio: A kako je siguran ovaj niz prenosilaca!" (Buhari)

"Vrijednost je Aiše u odnosu na ostale žene kao vrijednost popare u odnosu na ostalu hranu. "(Buharija,5428)

"Vjernik koji uči Kuran nalik je cedratu: ima lijep miris, a i okus mu je lijep; vjernik koji ne uči Kuran nalik je hurmi: nema mirisa, ali ima sladak okus. Primjer je licemjera (munafika) koji uči Kuran kao primjer bosiljka: ima lijep miris, a okus mu je gorak; licemjer (munafik) koji ne uči Kuran nalik je gorkoj tikvici: nema mirisa, a okus joj je gorak." (Buharija,5427)

On je zatražio vode. Donio mu ju je vatropoklonik. Kada mu je stavio čašu u ruku, on ju je bacio na njega rekavši: "Da mu to nisam već zabranjivao ne jedanput, ili dvaput" kao da je želio reći: "Ne bih to uradio, ali sam čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: Ne oblačite svilu niti brokat (svileni), ne pijte iz zlatnih niti srebrenih posuda i ne jedite iz njih jer su one za njih (nevjernike) na dunjaluku, a za nas na ahiretu." (Buharija,5426)

"Potraži mi jednog od vaših dječaka da me služi." "Ebu-Talha me je poveo", kaže Enes b. Malik, "stavljajući me iza sebe na jahalicu. Služio sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kad god bi gdje odsjeo; slušah ga kako često izgovara: Bože, utječem Ti se od brige i žalosti, nemoći i lijenosti, škrtosti i strašljivosti, tereta duga i nadmoći ljudi! Služio sam ga sve dok se nismo vratili s Hajbera. On se, sallallahu alejhi ve sellem, vratio sa Safijjom b. Hujej, koju je dobio kao ratni plijen. Gledao sam ga kako pravi jastučić za sjedenje od ogrtača ili neke haljinke iza sebe, a potom je (Safijju) stavlja na jahalicu iza sebe. Kada smo stigli u Sahbu, pripremio je hajs na kožnoj sofri. Zatim me je poslao da pozovem ljude, i oni su jeli. To je bila svadbena svečanost povodom njegovog prvog intimnog sastanka s njom. Nastavio je potom putovanje, i kada je ugledao Uhud, rekao je: Ovo je brdo koje nas voli i koje mi volimo, a kad je bio nadomak Medine, reče: Gospodaru, proglašavam haremom područje između njena dva brda kao što je Ibrahim učinio s Mekom! Bože, podari im bereket u onome što mjere muddom i saom!" (Buharija,5425)

"Opskrbljivali smo se kurbanskim mesom u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za putovanje u Medinu." Slijedi ga u predanju i Muhammed (b. Selam), prenoseći od Ibn-Ujejne. Ibn-Džurejdž kaže: "Upitao sam Ataa: Je li rekao – do dolaska u Medinu? Ne, odgovorio je." (Buharija,5424)

"Upitao sam Aišu: Je li Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se jede kurbansko meso duže od tri dana? Rekla je: Nije to učinio osim u godini u kojoj su ljudi bili gladni, kada je želio da bogati nahrani siromašnoga. Dizali smo cjevanice (kurbana) i jeli ih i nakon petnaest dana. Upitana je: Šta vas je nagnalo na to? Ona se nasmija i reče: Porodica Muhammedova, sallallahu alejhi ve sellem, nije se najela začinjenog pšeničnog hljeba tri dana (uzastopce) sve do njegove smrti."Ibn-Kesir veli: "Ovako nam je pričao Sufjan, a njemu Abdur-Rahman b. Abis." (Buharija,5423)