"Požalili smo se Božijem Poslaniku, s.a.v.s., dok je bio u hladu Kabe, a svoju burdu je podmetnuo sebi pod glavu, riječima: 'Zar nam nećeš tražiti pomoć?! Zar nećeš činiti dove za nas?!' 'Dešavalo se prije vas da bi uzeli čovjeka, iskopali mu rupu u zemlji i stavili ga u nju, a zatim bi donijeli testeru, stavili bi mu je na glavu i raspolovili, željeznim češljevima bi ga češljali razdvajajući meso od kostiju i sve to ga nije odvratilo od njegove vjere. Tako mi Allaha, ova misija će se uspješno završiti, tako da će jahač putovati od Sane do Hadremevta bojeći se samo Allaha, dž.š., i vuka za svoje stado, ali vi požurujete!'"

Bio je neki trgovac koji je pozajmljivao ljudima. Kada bi vidio nekoga koga je nevolja zadesila, govorio je svojim slugama: - Oprostite mu! Nadat se je da će Allah nama oprostiti. - Allah mu je oprostio.

Uzeli su meleki dušu nekom čovjeku u davnim vremenima, govoreći mu (ili su ga upitali): - Jesi li učinio ikakva dobra? - On je odgovorio: - Naređivao sam svojim slugama da odgode naplatu i da opraštaju (dio duga) imućnome. – Meleki su mu oprostili (tj. Allah Uzvišeni im je naredio da to urade).

Bio je neki čovjek od onih prije vas, koji je imao neku ranu. Nakon nekog vremena, postao je nestrpljiv, uzeo nož i prerezao svoju ruku. Krv nije prestajala teći, sve dok nije umro. Za njega je rekao Allah Uzvišeni: - Preduhitrio Me Moj rob! Zabranio sam mu Džennet!

Nema druge nagrade kod Mene za Moga roba vjernika, kada mu usmrtim dijete, a on za to očekuje nagradu od Mene, osim Dženneta.

Zaista je Allah Uzvišeni rekao: Kada stavim na kušnju Svoga roba s njegove dvije voljene, pa se on strpi, Ja mu u naknadu za njih dvije dam Dženet (misli se na dva oka).

Kada Allah zavoli roba, kaže Džibrilu: Zaista je Allah zavolio tog i tog pa ga i ti zavoli! Tada ga zavoli Džibril, a onda se on obrati stanovnicima nebesa: Zaista je Allah zavolio tog i tog, pa ga i vi zavolite! Kada ga zavole stanovnici nebesa, prihvate to i oni na zemlji.

Kaže Allah: - Kada Moj rob želi da učini loše djelo, ne pišite mu ga sve dok ga ne učini. Ako to učini, upišite mu kao što je uradio. A ako ga ostavi zbog Mene, upišite mu ga kao dobro djelo. Kada Moj rob želi da uradi dobro djelo, pa ga ne učini, upišite mu kao da ga je uradio. A ako ga uradi, upišite mu deset do sedam stotina takvih istih. (A dodano je u nekim predajama: i mnogo više.)

Uistinu, Allah zapisuje dobra i loša djela. Zatim im je Poslanik pojasnio: - Ko namjerava da učini dobro djelo, pa ga ne učini, Allah mu zapiše kod Sebe kao da ga je učinio. A ako namjeravano djelo i izvrši, Allah mu kod Sebe zapiše od deset do sedam stotina i mnogostruko više dobrih djela. A ko namjerava učiniti loše djelo, pa ga ne izvrši, Allah mu kod Sebe zapiše jedno dobro djelo. A ako ga i izvrši, Allah mu zapiše samo jedno hrđavo djelo.

'Hoćete li da vas obavijestim o najvećim grijesima?', tri puta. Mi odgovorismo: 'Svakako, o Allahov Poslaniče!' On tada reče: 'Pripisivanje druga Allahu i neposlušnost roditeljima.' Bio je naslonjen, zatim se ispravi sjedeći i reče: 'Svakako, i lažan govor i lažno svjedočenje!' Zatim je toliko dugo ponavljao ovo dvoje zadnje da smo rekli: 'Kamo sreće da prestane...'" Muttefekun alejhi)

Ko je najplemenitiji čovjek? – Najplemenitiji čovjek je onaj koji je najbogobojazniji – reče on. – Allahov Vjerovjesniče – rekoše oni – ne pitamo te o tome. – Pa, najplemenitiji čovjek je Jusuf, Allahov vjerovjesnik, sin Allahovog vjerovjesnika (Jakuba), unuk Allahovog vjerovjesnika (Ishaka), praunuk Allahovog prijatelja (Ibrahima) – reče on, ali oni (opet) rekoše: – Ne pitamo te o tome. – Onda me pitate o rodovima Arapa – reče on. – Da – rekoše oni, a on reče: – Oni od vas koji su bili najbolji (dok su bili) u neznaboštvu, najbolji su i u islamu, ako postanu učeni."

Tako mi Allaha, postit ću danju, a noći ću provoditi u namazu dok god sam živ", pa mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Ti si onaj što je rekao: Tako mi Allaha, postit ću danju, a noći ću provoditi u namazu dok god sam živ." Rekao sam to" – potvrdih ja. Ti to uistinu nećeš moći izdržati" – reče on – "pa posti ali i prekidaj post, klanjaj (nafilu) ali i spavaj. Posti od svakog mjeseca po tri dana, jer svako dobro djelo se deseterostruko nagrađuje, pa je to kao da postiš sve vrijeme (tj. cijeli život)." Allahov Poslaniče" – rekao sam – "ja zaista mogu više od toga!" Jedan dan posti, a dva dana nemoj." – rekao je Resulullah, a.s. Ja mogu više od toga." – rekao sam opet. Posti dan" – rekao je on – "a dan nemoj. To je post Davudov, i to je najvredniji post." Allahov Poslaniče, ja mogu i više od toga." – kazao sam. Nema više (bolje) od toga." – rekao je on.

Jedna žena je kažnjena zbog mačke koju je zatvorila toliko dugo da je krepala, pa je zbog nje ušla u Džehennem. Kad ju je zatvorila, nije joj davala ni hranu ni vodu niti ju je puštala da jede insekte po zemlji.

Jedan čovjek je oholo vukao svoj plašt (i zbog toga) je propao (u zemlju), i on će tonuti kroz zemlju do Sudnjeg dana.
Abdurrahman ibn Halid se slaže s Junusom (prenoseći ovo od Zuhrija).

"Ko mi garantuje za ono što mu je između dvije vilice i ono što mu je između nogu, garantujem mu džennet."

"Ko prisluškuje razgovor ljudi, a njima je to mrsko, na Sudnjem danu će mu biti saliveno rastopljeno olovo u uši."

Zabranjen nam je tekelluf (pretjerivanje, izvještačenost).

Čuvajte se pretpostavke (lošeg mišljenja o ljudima), jer je pretpostavka (loše mišljenje) najlažniji govor.

"Odazovite se kada budete pozvani!" (Nafi) veli: "Abdullah (b. Omer) odazivao se na poziv na svadbeno veselje i druge pozive čak i kada je postio."

"Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio nam je sedmero, a zabranio sedmero. Naredio nam je: da posjećujemo bolesnika, da pratimo dženazu, da odgovorimo onome koji kihne, da izvršimo ono za što smo se zakleli da ćemo izvršiti, da pružimo pomoć obespravljenome, da širimo selam i da se odazovemo na poziv onoga koji nas pozove. Zabranio nam je: da nosimo zlatno prstenje, da upotrebljavamo srebreno posuđe, da stavljamo svilene podmetače (pod sedla na konjima), da oblačimo lanenu odjeću pomiješanu sa svilom, grubu svilu (istebrek) i dibadž (svileni brokat)."Ovo predanje, u pogledu širenja selama, potvrđuju Ebu-Avana i Šejbani, koji su ga čuli od Ešasa.