Enciklopedija hadisa

"Allahov Poslanik, s.a.v.s., je (prilikom Oslobođenja Mekke) ušao u Mekku sa bijelim bajrakom." (Ebu Davud, 2592)

''Vi ćete se razjediniti do te mjere da ćete se podijeliti u tri vojske: jedna će biti u Šamu, druga u Jemenu, a treća u Iraku." Ibn Havale reče: "Šta mi preporučuješ, Allahov Poslaniče, da činim ako dočekam to vrijeme?" On reče: "Drži se Šama. On je mjesto koje je Allah odabrao na Zemlji. Njemu trebaju težiti najbolji Allahovi robovi. Budete li spriječeni da odete tamo, onda se držite Jemena. Pijte vodu sa vašeg vrela. Allah mi je obećao da će zaštititi Šam i njegove stanovnike." (Ebu Davud, 2483)

''Allahov Poslanik, s.a.v.s., je pobratimio dvojicu ljudi. Jedan od njih je ubijen, dok je drugi umro nakon sedmicu ili tako nešto. Pošto mu klanjasmo dženazu, Allahov Poslanik, s.a.v.s., upita: 'Šta ste molili?' Rekosmo: Mi smo se za njega molili riječima: Allahu, oprosti mu i sastavi ga sa njegovim pobratimom.' Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Gdje je njegov namaz naspram namaza onoga drugog!? Gdje je njegov post - Šu'be je je bio u nedoumici u vezi posta - naspram posta onoga drugoga!? I gdje su njegova djela naspram djela onoga drugog!? Između njih dvojice je razmak poput razmaka između nebesa i Zemlje." (Ebu Davud, 2524)

"Žene boraca na Allahovom putu su zabranjene muškarcima koji su ostali kod kuće kao što su im zabranjene njihove majke. Neće ni jedan od onih koji su ostali kod kuće prevariti borca na Allahovom putu u pogledu njegove žene, a da na Sudnjem danu neće biti doveden pred njega, pa će mu biti rečeno: 'Ovaj te je prevario u vezi tvoje žene, pa uzmi od njegovih dobrih djela koliko hoćeš.' Potom se Allahov Poslanik, s.a.v.s., okrenuo prema nama i rekao: 'Šta mislite, koliko će mu dobrih djela tom prilikom uzeti?" (Ebu Davud, 2496)

Ne pozdravljajte vi prvi jevreje i kršćane. Kada sretnete nekog od njih na putu pritijesnite ga uz kraj puta". (Muslim, 2167)

Protjeraću jevreje i kršćane sa Arapskog poluostrva i na njemu ću ostaviti samo muslimane." (Tirmizi, 1606)

"... četvrtak, a kakav je to četvrtak!" Potom je zaplakao, suze mu pokvasiše pijesak i on reče: – U četvrtak je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, stegla bolest, pa je rekao: Donesite mi papir da vam napišem oporuku, poslije čega nećete nikada zalutati!" Tada su se ashabi međusobno prepirali, a prepiranje ne dolikuje Vjerovjesniku. Utom su ashabi upitali: Govori li Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u bunilu?" Ostavite me", reče Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem. Ono u čemu sam ja bolje je od onoga čemu me vi zovete", i pred svoju smrt oporuči troje: Protjerajte idolopoklonike s Arabijskog poluotoka, darujte svaku delegaciju kao što sam ih ja darivao", a treće sam zaboravio (kaže prenosilac hadisa). (Buharija, 3053)

Pružila sam zaštitu dvojici Ijudi od muževa roda, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Mi jamčimo zaštitu onoine kome je ti jamčiš. (Tirmizi, 1579)

Vjerovjesniku, sallallahu alejhive sellem perzijski kralj poslao poklon i on ga je primio. I drugi vladari su mu slali poklone i on ih je primao. (Tirmizi, 1576)

"Borite se protiv mušrika vašim imecima, životima i jezicima.'' (Ebu Davud, 2504)

"Bio sam sa Allahovim Vjerovjesnikom, s.a.v.s., u tom i tom vojnom pohodu, pa su ljudi stijesnili prostor u mjestu u kome su odsjeli i presjekli put. Vjerovjesnik, s.a.v.s., je poslao čovjeka da glasno viče među ljudima: 'Onaj ko je stijesnio prostor i presjekao put nema džihada!" (Ebu Davud, 2629)

"Ko umre, a nije učestvovao u borbi na Allahovom putu niti je o borbi razmišljao (podsticao sebe na to), umro je sa dijelom nifaka (licemjerstva)." (Ebu Davud, 2502)

Na dan borbe protiv saveznika, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Allah napunio njihove kuće i njihove grobove vatrom što su nas zabavili (borbom) od klanjanja srednjeg (ikindije) namaza skoro do zalaska sunca!" (Buharija, 2931)

Izišao sam s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, do Hajbera i posluživao ga, pa kad je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vraćajući se stigao (do Medine) i ukazao mu se Uhud, rekao je: Ovo je brdo koje nas voli, a i mi njega volimo!" Zatim je rukom pokazao prema Medini i rekao: "Allahu moj, ja činim svetim prostor između njezina dva krša, kao što je Ibrahim učinio svetom Mekku! Allahu moj, podaj nam napredak u našem sau i našem muddu (u onom što mjerimo i vagamo)." (Buharija, 2889)

Ko opremi ratnika na Allahov put – kao da i sam učestvuje u toj borbi, a ko zamijeni ratnika na Božijem putu u nekom dobru (izdržavanju porodice), i on kao da je učestvovao u borbi." (Buharija, 2843. Ebu Davud, 2509)

Otiđite Ebu Seidu i poslušajte hadis od njega!" – I mi smo mu otišli, a on i njegov brat natapaju svoju bašču, i kad nas je ugledao, dođe, sage se, sjede i ispriča: "Prenosili smo ćerpić za džamiju, ćerpić po ćerpić, a Ammar je prenosio po dva ćerpića, pa je pokraj njega prošao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, otresao mu s glave prašinu i rekao: Teško Ammaru! Ubit će ga jedna odmetnička grupa; Ammar će njih pozivati Allahu, a oni Ammara (paklenoj) vatri." (Buharija, 2812)

Amr b. Akješ je u predislamsko doba imao kamatu kod nekih ljudi. Nije htio primiti islam dok je od njih ne uzme. Na Dan Uhuda upita: 'Gdje su moji amidžići?' 'Na Uhudu' - rekoše mu ljudi. 'A gdje je taj i taj?' 'Na Uhudu' - kazaše mu. 'A gdje je taj i taj?' 'I on je na Uhudu' - odgovoriše mu. On tada obuče svoj pancir, uze oružje, uzjaha svoga konja i pode prema muslimanima. Kada ga muslimani ugledaše, rekoše: 'Amre, ne približavaj nam se'. 'Ja sam primio islam' - reče on i nastavi da se bori (na njihovoj strani). Poho bi ranjen, uzeše ga i odnesoše njegovoj rodbini. Tada kod njega dođe Sa'd b. Muaz i reče njegovoj sestri: 'Pitaj ga je li se borio iz fanatizma prema svome narodu, ili iz bijesa prema njima, ili se borio radi Allaha i Njegovog Poslanika?' Rekao je: 'Borio sam se radi Allaha i Njegovog Poslanika.' Umro je i ušao u Džennet, a nijedan namaz nije klanjao.'' (Ebu Davud, 2537)

'Moj brat se na Dan Hajbera žestoko borio. Od silne borbe mu ispade mač, povrati mu se i ubi ga. Ashabi su se dvoumili u vezi slučaja čovjeka koji pogine od vlastitog oružja. Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: 'On je poginuo trudeći se i boreći se na Allahovom putu.' (Ebu Davud, 2538)

Uzvišeni Allah se divi čovjeku koji se bori na Allahovom putu, pa njegovi drugovi pobjegnu, a on se, znajući šta ga čeka, vrati i bori dok ne pogine. Uzvišeni Allah kaže Njegovim melekima: 'Pogledajte Moga roba! Vratio se iz želje za onim što je kod Mene i čežnje za tim sve dok nije poginuo."' (Ebu Davud, 2536)

Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moj život, ko god bude ranjen na Allahovom putu – a Allah najbolje zna ko je ranjen na Njegovom putu – doći će na Sudnji dan, s bojom krvi (šehidske), a miris (mu) je miris mošusa (miska)." (Buharija, 2803)