Muslim | 2167

Detaljno o ocjeni ovog hadisa u segmentu TEME/Islamske nauke/Tumačenje hadisa: „Ne nazivajte prvi selam jevrejima i kršćanima...“

Hadis je nastao nakon Bitke na Hendeku kada su muslimani izdani od strane Jevreja i drugih grupacija. Riječ je o situacionom hadisu, čiji sadržaj i poruka ovisi o tadašnje specifične situacije, jer da nije tako Muhammed, a.s. ne bi do pred kraj svog života imao trgovinske odnose s Jevrejima. Također u drugim predajama se bilježi kako je znao kada naiđe povorka Jevreja koja je ispraćala nekoga od njih na Ahiret znao ustati da iskaže poštovanje. Što se tiče općenitog kur’anskog uputstva i smjernice u vezi s ovim pitanjem, oni su sadržani u riječima Uzvišenog Allaha: Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega otpozdravite, ili ga uzvratite... Džemal Bedevi navodi da ono što je jasno, historijski, u vezi s postupanjem poslanika Muhammeda sa židovskim plemenima u Medini i oko nje, jeste da je on, čim je preselio u Medinu, uspostavio Medinski ustav ili “Sahifu”. Kao što opisuje dr. Hamidullah, to je bio prvi multikulturalni, multireligijski ustav u svijetu. Dao je svakome jednaka prava, uključujući i židove. Dodijelio je pravnu autonomiju i pravo na slobodno prakticiranje svačije vlastite religije, ali je zahtijevao i predanost na odbrani grada Medine od izvanjske agresije. Niko ne može optužiti Poslanika, a.s., da je prekršio ovaj ugovor. Čak i nemuslimanski učenjaci, kao što je Mongomery Watt, nikad ne spominju da je Poslanik, a.s., prekršio svoje sporazume, dok se pouzdano zna koliko su puta izdali sporazume jevreji. Konačna izdaja desila se tokom Bitke na Hendeku, kada je grupa jevreja iz Medine kontaktirala neprijatelja, jednostrano odbacivši Medinski ustav i pomogla neprijatelju tokom rata protiv Poslanika, a.s. i grada-države Medine. U modernim vremenima ovakvi postupci se nazivaju veleizdaja u vrijeme rata.

Ibn Kajjim smatra da je hadis nastao u specifičnoj situaciji kada se vodio rat protiv plemena Benu Kurejza, a to potvrđuju i drugi hadisi da je Poslanik, a.s. kazao kako sutra nastupa protv Jevreja i da se muslimani ne pozdravljaju s njima (Ahmed i Ibn Madže 3699)

Profesor Fadil Maljoki kaže:

Hadis „Ne nazivajte prvi selam jevrejima i kršćanima. Kada nekog od njih sretnete na putu, prisilite ga da prođe tamo gdje je najtješnje“ u navedenoj verziji nije vjerodostojan. Suhayl b. Abī Ṣāliḥ, prenosilac koji se u njemu izdvojio spada u prenosioce kojima su upućene i negativne kritike od hadiskih učenjaka. Yaḥyā b. Maʻīn i Abū Ḥātim ar-Rāzī kažu da njegovi hadisi ne mogu poslužiti kao argument kada se izdvoji, tj. kada niko osim njega ne prenosi hadis od njegovih prethodnika u senedu. Al-Buhārī ne navodi hadise ovog prenosioca kao bazične hadise. Ovaj hadis je nevjerodostojan i zato što se prenosi od Suhayla na različite načine, što je jedna od jakih indicija da prenosilac nije dobro zapamtio hadis i da ga je prenosio na različite načine. U jednoj verziji ovog hadisa spominju se jevreji i kršćani, u drugoj samo jevreji, u trećoj samo kršćani, u četvrtoj samo mnogobošci, u petoj Sljedbenici knjige, a u šestoj se ne naznačava kojim nemuslimanima ne treba prvi nazivati selam. Nadalje, četiri navedena ajeta, u kojima se o vjernicima govori kao o onima koji nazivaju selam mnogobošcima i neznalicama, i tri navedena hadisa, koja impliciraju da se selam treba nazivati i nemuslimanima, ukazuju na nevjerodostojnost razmatranog hadisa. Ove ajete i hadise i prve generacije muslimana uzimale su kao argument da je dozvoljeno prvi selam nazivati i na selam odgovarati nemuslimanima. Kao indicije nevjerodostojnosti ovog hadisa naveli smo i to što ne postoji nijedan hadis koji potvrđuje značenje razmatranog hadisa. Konačno, ovaj hadis proturječi stavovima i praksi brojnih znamenitih učenjaka iz prvih generacija muslimana.

            Muslim nije smatrao sve hadise koje je naveo u svom „Ṣaḥīḥu“ vjerodostojnim ili, barem, hadisima visokog stepena vjerodostojnosti. On je navodio i hadise prenosilaca koji su bili istinoljubivi i pobožni, ali čija pouzdanost nije bila na najvišem nivou. Iako je hadise takvih prenosilaca navodio uglavnom kao potvrđujuće, on ih je ponekad navodio i kao bazične hadise. Pored toga, sām Muslim je u „Uvodu“ u svoj „Ṣaḥīḥ“ zapisao da različite hadise/verzije hadisa navodi i kako bi ukazao na njihov nedostatak.

            Ukoliko i prihvatimo da je Poslanik, s.a.v.s., u razmatranom hadisu spomenuo jevreje i rekao: „Kada ih sretnete, natjerajte ih da prođu tamo gdje je najtješnje“, on je to rekao ili pred opsadu plemena Banū Qurayẓa, što je mišljenje nekih učenjaka, ili zbog toga što su jevreji muslimane pozdravljali riječima: „Smrt vama“ (As-Sāmu ʻalaykum), što je potvrđeno u brojnim hadisima, ili, pak, zbog neke druge vrste djelovanja jevreja usmjerenih protiv muslimana, a takva djelovanja su bila brojna, što saznajemo i iz brojnih kurʼanskih ajeta. Suhayl b. Abī Ṣāliḥ, ili njegov otac, Abū Ṣāliḥ, ili, pak, Abū Hurayra, napravio je grešku jer je iz hadisa koji je bio uvjetovan društveno-političkim okolnostima izveo općevažeći propis. To najuzornije potvrđuje jedna verzija ovog hadisa u kojoj stoji da je ovaj hadis Abū Ṣāliḥ prenio svome sinu Suhaylu kada su njih dvojica prošli pored samostana, želeći da ga instruira da ne naziva selam kršćanima.