Enciklopedija hadisa

Četiri kategorije ljudi bit će na Sudnjem danu pozvane na odgovornost: djeca, neuračunljive osobe, oni koji nisu čuli za vjerovjesnike i oronuli starci. Svi će se pozvati na određeno opravdanje, pa će Uzvišeni Allah reći džehennemskom plamenu: 'Približi im se!', a njima će reći: 'Ja sam slao Svojim robovima poslanike, ljude, a Ja sam lično vama poslanik, pa uđite u njega (džehennemski plamen)!' Onda će oni kojima je suđen nesretan kraj reći: 'Gospodaru, zar da uđemo u njega, a od njega bježimo?!' A oni kojima je suđeno da sretno završe krenut će prema njemu i hitro će biti bačeni u njega. Uzvišeni Allah tad će reći: 'Vi biste Moje poslanike više ugonili u laž i više biste griješili!' I tad će jedni ući u Džennet, a drugi u Džehennem." (Hadis bilježe Bezzar, kako stoji u djelu Kešful-estar, III/3435, 2177; i Ebu Ja'la, VII/225, 4224.)

"Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prošao je pokraj dva groba i rekao: Ova dvojica se muče, ali ne zbog nečeg teškog za ostaviti. Da, rekao je potom, što se tiče jednog od njih, on je bio uporan na prenošenju klevete, a drugi se nije čuvao (zastirao) od svoje mokraće. Potom je", kaže Ibni-Abbas, "uzeo sirovo drvo (granu), slomio ga na dva komada i usadio pojedinačno u svaki grob, rekavši: Olakšavat će im mučenje sve dok se ne osuše."

"Allahov Poslanik , sallallahu alejhi ve sellem, učio je ovu dovu: Allahu moj, tražim Tvoju zaštitu od kazne u grobu, od džehennemske vatre, od iskušenja života i smrti i iskušenja Dedžalova!"

'Allahov Poslaniče, gdje su moja djeca koju sam stekla s tobom (a koja su umrla)?' 'U Džennetu', odgovori on. Rekla je: 'Zar bez ikakvih djela?!' 'Allah najbolje zna šta bi ona činila da su poživjela.' Ona zatim upita: 'A gdje su moja djeca koju sam stekla prije tebe?' 'U Džehennemu', odgovorio je. 'Zar bez ikakvih djela?', upita Hatidža. Poslanik odgovori: 'Allah je znao šta bi ona radila.'" (Hadis bilježi Taberani u El-Kebiru, XXIII/16, i Ebu Ja'la, XII/504, 505, 7077.)

"Došao sam u Medinu u kojoj je već vladala bolest i sjeo sam do Omera b. Hattaba, radijallahu anhu. Utom je pronesena jedna dženaza koja je bila hvaljena. Obavezan je! – rekao je Omer, radijallahu anhu. Zatim je prošla druga dženaza koja je, također, hvaljena. Obavezan je! – rekao je ponovo Omer, radijallahu anhu. Na kraju je pronesena treća dženaza koja je osuđivana. Neophodan je! – rekao je Omer po treći put. Tada sam ja, kaže Ebul-Esved, rekao: Vladaru pravovjernih! Šta je to obavezno? Odgovorio sam, kaže Omer, riječima Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: Kome god muslimanu posvjedoče četverica da je dobar, Allah će ga uvesti u Džennet. A trojica? – upitali smo. I trojica – odgovorio je on. I dvojica? – rekli smo. I dvojica – odgovorio je Omer. A potom ga nismo pitali za jednog."

Allahov Poslaniče, a šta je s djecom vjernika?' On reče: 'Ono što i s njihovim očevima.' Upitala sam: 'Allahov Poslaniče, zar bez bez ikakvih djela?!' On reče: 'Allah najbolje zna šta bi njihova djeca činila da su poživjela.' Ponovo sam upitala: 'A šta je s djecom mnogobožaca?' Reče: 'Ona imaju status svojih roditelja.' Rekla sam: 'Zar bez ikakvih djela?!' On reče: 'Allah najbolje zna šta bi djeca mnogobožaca činila da su poživjela.'" (Hadis bilježi Ebu Davud, 2712.)

"Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, stavljao je u jednu haljinu (kefine) po dva čovjeka od poginulih na Uhudu i pitao: Koji je od njih više učio Kuran? Kada bi mu se pokazalo na jednog od njih, on bi ga dao staviti naprijed u usjek groba (prema strani kible) i rekao: Ja sam im svjedok na Sudnjem danu, a potom naredio njihovo zakopavanje, zajedno sa njihovom krvlju. Oni nisu kupani, niti im je klanjana dženaza."

Svako dijete rodi se u prirodnoj vjeri, pa se o njemu očituje njegov jezik – je li zahvalan ili nezahvalan." (Ovo bilježi Ahmed, III/353.)

"Kada se čovjek položi u grob i njegovi drugovi odu toliko, da on još čuje klepet njihove obuće, dođu mu dva meleka (Munkir i Nekir), posade ga i kažu mu: Šta si ti govorio o ovom čovjeku? Vjerujem da je on Allahov rob i Njegov Poslanik – odgovorit će on. Pogledaj, reći će mu se, svoje mjesto u Džehennemu koje ti je Allah zamijenio mjestom u Džennetu. On će ih, kaže Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vidjeti istovremeno oba. Što se tiče nevjernika ili licemjera, oni će odgovoriti: Ne znam. Ja sam govorio ono što je govorio svijet: Ne znao i ne učio nikad (Kurana)! Zatim će biti jako udaran željeznim čekićem, između ušiju i kriknut će toliko da će to čuti svi blizu njega, izuzev ljudi i džina."

Uzvišeni Allah stvorio je stvorenja u tmini, pa je na njih prosuo svjetlost. Onoga koga je pogodila ta svjetlost, on je upućen, a onoga koga je mimoišla, on je u zabludi. Stoga kažem da se pero osušilo shodno onome što je Allah odredio." (Hadis bilježi Tirmizi, 2642.)

"Citirao sam Ibni-Ebi-Ziba, prenoseći od Seida b. Ebi-Seid-Makburije, a on od svoga oca kako je upitao Ebu-Hurejru, radijallahu anhu, pa je odgovorio: Čuo sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.." Pričao nam je opet Ahmed b. Šebib b. Seid, koji kaže: "Meni je ispričao moj otac, da mu je kazao Junuz, da je Ibni-Šihab rekao: ..., a pričao mi je i Abdurrahman- -Aredž da je Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, rekao: Ko prisustvuje dženazi i klanja je, ima nagradu jedan kirat, a ko sačeka dok se ona zakopa, ima dva kirata. Kolika su ta dva kirata? – upitao je neko. Kao dva velika brda – odgovorio je on."

U čovjekovu sreću spada i zadovoljstvo onim što mu je Allah odredio, a u čovjekovu nesreću spada i njegovo negodovanje zbog onoga što mu Allah odabere i da. U čovjekovu nesreću također spada i njegovo nezadovoljstvo onim što mu je Allah odredio." (Hadis bilježi Tirmizi, 2151.)

"Zapamtili smo slijedeći hadis od Zuhrije, koji je prenio od Seida b. Musejjeba, on od Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, a ovaj od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: Požurite sa dženazom, jer ako je to bila dobra osoba, bit će joj dobro kuda je nosite, a ako nije bila takva, onda je zlo koje skidate sa svojih vratova (ramena)."

"Naišla je pokraj nas jedna dženaza i Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao je na noge, pa smo i mi ustali, a zatim rekli: Allahov Poslaniče, sallallahu alejhi ve sellem, to je jevrejska dženaza!? Kada vidite ma kakvu dženazu, rekao je on, ustanite na noge!"

'Kada Allah hoće robu dobro, nadahne ga.' Neko je upitao: 'A kako ga nadahne, Allahov Poslaniče?' On reče: 'Pomogne mu da prije smrti radi dobra djela.'" (Hadis bilježi Tirmizi, 2142.)

"Obavijestio me je Salim, prenoseći od oca: Izvijestio me je Amr b. Rebi, prenoseći od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako je to Humejdi dodao: ...dok vas ona ne ostavi pozadi ili se ne spusti (na zemlju)."

Srce je poput perja koje vjetar raznosi po prostranoj pustinji." (Hadis bilježi Ibn Madža, 88.)

Da neko od vas uzme žeravicu tako da se ona ohladi (u njegovoj šaci), bolje mu je nego da za Allahovo određenje kaže: 'Kamo sreće da nije bilo tako!'" (Bilježi ga Taberani, u El-Kebiru, IX/239, 9171.)

Ništa ne požuruj misleći da ćeš, ako požuriš, to sustići ako to Allah nije odredio! Ništa ne odgađaj misleći da ćeš, ako odgodiš, to izbjeći ako je to Allah već odredio!" (Hadis bilježi Taberani, u El-Kebiru, XIX/807, i El-Evsatu, III/355, 3391.) (Mudzahid ocjenjuje slabim)

Allah je stvorio svakoga ko radi i ono što radi." (Hadis bilježi Bezzar, kako stoji u djelu Kešful-estar, 2160.)