Zbirke hadisa

Vjerovjesniku, s.a.v.s., bile su zabranjene druge žene osim vjernica koje su učinile hidžru na osnovu Allahovih riječi: 'Od sada ti nisu dopuštene druge žene, ni da umjesto njih neku drugu uzmeš, makar te i zadivila ljepota njihova, osim onih koje postanu robinje tvoje...' (El-Ahzab, 52); Allah je dopustio djevojke vjernice: '...ženu vjernicu koja sebe pokloni Vjerovjesniku...' (El-Ahzab, 50), a zabranio je sljedbenicu svake druge vjere, osim islama, a onda je rekao: 'A onaj ko otpadne od prave vjere – uzalud će mu biti djela njegova i on će, na onome svijetu, nastradati...' (El-Maide, 5) Također je rekao: 'Mi smo ti dopustili da budu žene tvoje one kojima si dao vjenčane darove njihove, i one u vlasti tvojoj koje ti je Allah dao iz plijena, i kćeri amidža tvojih, i kćeri tetaka tvojih po ocu, i kćeri daidža tvojih, i kćeri tetaka tvojih po materi koje su se s tobom iselile, i samo tebi, a ne ostalim vjernicima – ženu vjernicu koja sebe pokloni Vjerovjesniku...' (El-Ahzab, 50), a sve druge žene je zabranio." (Oba predanja bilježi Tirmizi, 3215.)

Od svoga oca, a on od svoga oca, da je bio čovjek po imenu Mersed ibn Ebu Mersed, koji je prebacivao zarobljenike iz Meke u Medinu. U Meki je bila prostitutka po imenu Anak, njegova prijateljica. On je obećao jednom mekanskom zarobljeniku da će ga prebaciti, pa reče: 'Išao sam po mjesečini dok nisam došao u zaklon jednog od mekanskih zidova, pa je stigla i Anak, i vidje moju sjenu pored zida. Kad mi je prišla, prepozna me, pa me upita: 'Mersed?' Rekoh: 'Mersed.' Reče mi: 'Dobro došao. Dođi i provedi noć kod nas!' Rekoh: 'Anak, Allah je zabranio blud!' Onda ona povika: 'O vi pod šatorima, ovaj čovjek prebacuje vaše zarobljenike!' Reče: 'Slijedila su me osmerica, a ja krenuh prema El-Handemi i dođoh do pećine i uđoh, a oni dođoše i stadoše mi iznad glave, pa počeše urinirati, i njihov urin mi po glavi padaše, ali me Allah sakri od njih. Oni se vratiše, a vratih se i ja mome čovjeku i ponesoh ga, a bio je težak, pa dođoh do Izhira i skidoh mu okove. Nastavio sam ga nositi, a sve me je više iscrpljavao, tako da stigosmo u Medinu. Otišao sam Vjerovjesniku, s.a.v.s., i pitao: 'Božiji Poslaniče, da li da se oženim Anak?' On se sustegao od odgovora, dok nije objavljeno: 'Bludnik se ne treba ženiti osim bludnicom ili mnogoboškinjom, a bludnica ne treba biti poželjna osim bludniku ili mnogobošcu...' (En-Nur, 3) Proučio mi je ove ajete i rekao mi: 'Nemoj se ženiti njome!'" (Hadis bilježe autori Sunena: Ebu Davud, 2051, Tirmizi, 3177, i Nesai, 6/66.)

Ja sam kirijao u vrijeme hadža a ljudi su mi govorili: 'Ti (zbog toga) nemaš hadža!' Utom sam susreo Ibn Omera, pa sam mu rekao: 'O oče Abdurrahmanov, ja sam kirijao a ljudi su mi govorili da nemam hadža?!' Ibn Omer mi je rekao: 'Zar nisi obukao ihrame, izgovorio telbiju i tavaf činio oko Kabe, krenuo s Arefata i bacao kamenčiće na Mini?!' 'Jesam!', kazao sam ja, a on je nastavio: 'Eto, imaš hadž. Jedan je čovjek došao kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., i pitao ga tako isto ono što si ti pitao mene, pa on nije na to odgovorio, a onda je objavljeno: 'Nije vam grijeh da idete za stjecanjem materijalnih dobara (u danima hadža)!' (El-Bekara, 198). On je tada poslao po tog čovjeka i proučio mu taj ajet, te mu rekao: 'Hadž ti je ispravan!''" (Predanje bilježi Ebu Davud.)

Od Džabira, r.a., se prenosi predanje u kojem stoji da je Poslanik, s.a.v.s., u vezi s ajetom: Tako mi deset noći..." (El-Fedžr, 2), rekao: ...zul-hidždže"; ...i parnih i neparnih..." (El-Fedžr, 3), ...parna noć je uoči Kurban-bajrama, a neparna je uoči dana Arefata." (Hadis navode Ahmed, 3/327, i Bezzar, 2286.)

Kad se Vjerovjesnik, s.a.v.s., vratio s umre iz Dži'rane, poslao je Ebu Bekra da ljude vodi na hadž, i mi smo krenuli s njim. Kad smo bili na Ardžu, naredio je da se prouči ezan za sabah-namaz, te se ispravio da donese tekbir, no iza svojih leđa čuo je devinu riku, pa je sačekao s tekbirom. 'To je rika deve Božijega Poslanika, s.a.v.s.', pomislio je, 'sigurno se Poslanik predomislio, pa je pošao za nama na hadž? Možda je, zbilja, to Božiji Poslanik, s.a.v.s., pa ćemo klanjati za njim?!' Međutim, na devi je bio Alija, i Ebu Bekr ga je upitao: 'Dolaziš kao zapovjednik, ili kao izaslanik?!' 'Kao izaslanik', rekao je on. 'Božiji Poslanik, s.a.v.s., poslao me s proglasom koji trebam pročitati na mjestima vršenja hadžskih obreda!' Kad smo došli u Meku, na jedan dan prije opskrbljivanja vodom, Ebu Bekr je ustao i ljudima održao govor: govorio im je o hadžskim obredima koje trebaju obaviti, pa kad je on završio, ustao je Alija i pročitao proglas od početka do kraja. Zatim je došao dan klanja kurbana, i mi smo se vratili s Arefata, pa kad se vratio i Ebu Bekr, ljudima je govorio o tom njihovom povratku s Arefata, o klanju kurbana i obredima koje treba obaviti, pa kada je on završio, ustao je Alija i ljudima pročitao proglas, sve do kraja. Kad je bio prvi dan vraćanja hadžija iz Mine u Meku, Ebu Bekr se obratio ljudima i govorio im o tome kako se iz Mine treba vratiti u Meku i kako treba baciti kamenčiće na Mini, podučavajući ih propisima u vezi s time, pa kad je on završio, ustao je Alija i ljudima pročitao proglas od početka do kraja!" (Predanje bilježi Nesai.)

S čime si poslan na onome hadžu?", pa je rekao: Poslan sam (da ljude upoznam) s četiri stvari: oko Ka'be više niko neće tavaf činiti go; ko god je s Vjerovjesnikom, s.a.v.s., imao kakav ugovor, njegova važnost će biti do ugovorenog roka, a ko nema nikakvog ugovora, tome se daju još četiri mjeseca (garancije da neće biti napadnut); da će u Džennet ući samo vjernička duša i da se mnogobošci i vjernici nakon ove godine više neće sastati (na hadžu)." (Predanje bilježi Tirmizi.)

O vi koji vjerujete, propisan vam je post, kao što je bio propisan i onima prije vas!" (El-Bekara, 183) kaže: Ljudima je, za vrijeme Vjerovjesnika, s.a.v.s., nakon jacija-namaza bilo zabranjeno da jedu, piju i spolno opće sa ženama, tako da bi postili sve do sljedećeg namaza, pa je jedan čovjek obmanuo samoga sebe i stupio u spolni odnos sa svojom ženom, a bio je klanjao jaciju i nije se omrsio. Allah je onda htio to učiniti dostupnim za ostale, olakšicom i korišću, pa je objavio: 'Allah zna da ste sami sebe varali...' (El-Bekara, 187) To je bilo razlogom da ljudi od toga imaju korist, da im se u tome da olakšica i razgala." (Predanje bilježi Ebu Davud.)

Kad je objavljeno: 'O vjernici, kad hoćete da se s Poslanikom posavjetujete, prije savjetovanja milostinju udijelite...' (El-Mudžadela, 12), Božiji Poslanik me je upitao: 'Šta misliš, jedan zlatnik?' Rekoh: 'Neće to moći.' Reče: 'Pola zlatnika?' Rekoh: 'Neće ni to moći.' Upita me: 'Pa koliko onda?' Rekoh: 'Zrno ječma zlata.' Reče mi: 'Ti si skroman!' Tada je objavljeno: 'Zar vas je strah da prije savjetovanja svoga milostinju udijelite?' (El-Mudžadela, 13) Nakon ovoga on je rekao: 'Preko mene Allah je olakšao ovom umetu.'" (Predanje bilježi Tirmizi, 3300.)

Sjetio sam se ajeta: 'Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže!' (Alu Imran, 92), pa sam razmislio o onome što imam od imetka. Ustanovio sam da mi je od svega toga najdraža Merdžana, služavka Bizantijka, pa sam sebi rekao: 'Dat ću joj slobodu u ime Allaha!' A da sam se ičemu što sam odredio dati u ime Allaha ponovo vratio, oženio bih se Merdžanom!" (Predanje bilježi Bezzar.)

Ajet: 'Oni koji udjeljuju imanja svoja i noću i danju, tajno i javno...' (El-Bekara, 274) objavljen je u vezi s Alijom. Naime, on je imao četiri dirhema, pa je jedan dirhem udijelio u noći, jedan u danu, jedan tajno a jedan javno!" (Predanje bilježi Taberani u Kebiru.)

Čovjeku u posjetu dolazi i šejtan i melek. Šejtanov posjet manifestira se u pobuđivanju sumnje i predstavljanju istine kao laži, a melekov posjet u pobuđivanju dobra i potvrđivanju istine, pa ko se suoči s tim neka zna da to dolazi od Allaha Uzvišenoga i neka izrazi svoju zahvalnost, a ko se suoči s onim prvim neka od Allaha zatraži zaštitu od šejtana!" Zatim je proučio ajet: Šejtan vas plaši neimaštinom i navraća vas da budete škrti!" (El-Bekara, 268) (Predanje bilježi Tirmizi.)

Ajet: 'Ne izdvajajte ono što ne vrijedi da biste to udijelili!' (El-Bekara, 267) objavljen je u vezi s nama, ensarijama. Mi smo, naime, imali palmovike, pa bi neki od nas iz svoga palmovika donio više ili manje proizvoda, već prema obilju uroda; čovjek bi, npr. donio grozd ili dva datula i okačio ga u džamiji, a ljudi sa sofe nisu imali hrane, pa kad bi neki od njih ogladnio, prišao bi grozdu datula i udario po njemu štapom, i iz njega bi ispale nezrele i zrele datule, i on bi ih jeo. Neki ljudi koji nisu naročito žudili za dobrom donijeli bi grozd s crvuljcima od datula, ili pokvarene datule, ili podrobljen grozd, i njega okačili u džamiji. Potom je Uzvišeni Allah objavio: 'O vjernici, udjeljujte od lijepih stvari koje stječete i od onoga što vam Mi iz zemlje dajemo, ne izdvajajte ono što ne vrijedi da biste to udijelili, kad ni vi sami ne biste to primili, osim zatvorenih očiju!' (El-Bekara, 267), tj. kad bi nekome od vas bilo darovano nešto poput toga što vi dajete, vi to ne biste uzeli, osim zatvorenih očiju i srameći se! Nakon toga ljudi su donosili samo ono vrijedno što su imali kod sebe!" (Predanje bilježi Tirmizi.)

'Ko bude imao imovine koja bi mu omogućila hodočašće Allahove kuće ili na koju bi bio obavezan davati zekat, pa ništa od toga ne obavi, molit će nakon smrti da bude vraćen (na ovaj svijet)', pa neki čovjek reče: 'Ibn Abbase, budi Allaha svjestan, samo će nevjernici tražiti da budu vraćeni', a ja odgovorih mu: 'Proučit ću ti o tome kur'anski ajet: 'O vjernici, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne zabave od sjećanja na Allaha. A oni koji to učine bit će izgubljeni. I od onoga čime vas Mi opskrbljujemo, udjeljujte prije nego što nekom od vas smrt dođe, pa da onda rekne: 'Gospodaru moj, da me još samo kratko vrijeme zadržiš, pa da milostinju udjeljujem...''' (El-Munafikun, 9-10) Upita: 'Šta čini zekat obaveznim?' 'Kada imovine bude u vrijednosti dvije stotine srebrenjaka (dirhema) i više.' A šta čini obaveznim hadž?', ponovno upita. Ja rekoh: 'Popudbina i jahalica.'" (Predanje bilježi Tirmizi, 3316.)

Kad je objavljen ajet: '...onima koji gomilaju zlato i srebro...' (Et-Tevba, 34), to je kod muslimana izazvalo zabrinutost. Omer je tada rekao: 'Ja ću vas rasteretiti brige!', pa je otišao i rekao: 'Allahov Vjerovjesniče, ovaj je ajet tvoje ashabe zabrinuo?!', a on mu rečr: 'Allah zekat nije propisao ni radi čega drugog već da bi očistio preostali dio vaših imetaka, i propisao je naslijeđe i oporuku da bi to ostalo onima poslije vas!' Na to je Omer izrekao tekbir, a on mu je potom rekao: 'Hoćeš li da ti kažem šta je najbolje što čovjek može imati? To je dobra žena: kad je pogleda, ona u njemu pobudi radost; kada joj nešto naredi, ona ga posluša, a kada on ode od kuće ona čuva njegovu čast!'" (Predanje bilježi Ebu Davud.)

Oni, koje kad ih udes zadesi..." (El-Bekara, 156): Allah nas obavještava da se vjerniku, kad se prepusti Allahovoj odredbi i prilikom udarca sudbine rekne: 'Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo!', ispisuju tri stvari: blagoslov od Allaha, milost i potvrđivanje Puta istine. Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Onome ko, kad se suoči sa smrću nekoga bližnjeg, rekne: 'Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo!' Allah ga za tu njegovu nedaću utješi i uljepša mu onaj svijet!'" (Predanje bilježi Taberani u Kebiru.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., kad je stigao u Medinu, najprije je odsjeo kod svojih djedova", ili je rekao: ...kod svojih daidža iz reda ensarija." Prvih šesnaest ili sedamnaest mjeseci klanjao je u pravcu Jerusalema, žudeći za tim da mu kibla bude okrenuta prema Kabi. Prvi namaz koji je klanjao okrenut prema tamo bila je ikindija. S njim je klanjalo još ljudi, pa je jedan od njih izišao (poslije namaza) i prošao pored džamije u kojoj su ljudi upravo bili na rukuu, te im je rekao: 'Allah mi je svjedok da sam s Vjerovjesnikom, s.a.v.s., upravo klanjao okrenut prema Kabi!', i oni su se, u takvom svom položaju, okrenuli prema Kabi. Jevrejima je pak bilo vrlo drago što se on u namazu okretao prema Jerusalemu, kao i sljedbenicima ranije Objave, pa kad se počeo okretati prema Kabi, to im nije bilo po volji!" (Predanje bilježe: Buhari, Muslim, Tirmizi i Nesai.)

Bili smo s Vjerovjesnikom, s.a.v.s., na putovanju u jednoj mrkloj noći, pa nismo znali u kojem pravcu je kibla, tako da se svaki od nas u namazu okrenuo tamo gdje je mislio da je. Ujutro smo to ispričali Božijem Poslaniku, s.a.v.s., i tim povodom je objavljeno: 'Gdje god da se okrenete, tamo je Allahovo zadovoljstvo!'" (El-Bekara, 115) (Hadis bilježi Tirmizi.)

Srednji namaz je sabah!" (Predanje bilježe Malik i Tirmizi.)

Ispisivao sam Mushaf za Hafsu, i ona mi je rekla: 'Kad dođeš do ajeta: 'Vodite računa o namazima, naročito o srednjem namazu!' (El-Bekara, 238) javi mi!', i ja sam joj javio. Rekla mi je: 'Piši: 'Vodite računa o namazima, naročito o srednjem namazu i ikindiji, i pred Allahom ponizno stojte!''" (El-Bekara, 238) (Predanje bilježi Malik.)

Nailazio sam na ovaj ajet: 'Mi smo brda potčinili da zajedno s njim hvale Allaha prije nego što sunce zađe i poslije pošto grahne...' (Sad, 18), a nisam znao na što se odnosi, dok mi Ummu Hani nije rekla da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., ušao kod nje i zatražio da se abdesti iz đele (drvene posude u kojoj se mijesi tijesto), a ja kao da gledam u ostatke tijesta na njoj, pa je uzeo abdest, a onda je ustao i klanjao duha-namaz, nakon čega je rekao: 'Ummu Hani, ovo je namaz kad sunce grahne (išrak).'" (Hadis bilježi Taberani u El-Evsatu sa slabim prenosiocem.)