da je Ammar ibn Jasir došao Vjerovjesniku, s.a.v.s., i zatražio dozvolu da uđe kod njega, pa je rekao: Pustite ga da uđe, dobro došao dobri, čija se dobrota i na druge širi." (Bilježi Tirmizi, i kaže: Hadis je hasen-sahih, 3798.")

Omer je odredio Usami tri hiljade i pet stotina, a Abdullahu ibn Omeru tri hiljade, pa mu je Ibn Omer rekao: Zašto si favorizirao Usamu nada mnom? Tako mi Allaha, nikada se nije odazvao u neki pohod prije mene. On mu je odgovorio: Zato što je Zejd bio draži Vjerovjesniku, s.a.v.s., od tvoga oca, i što mu je Usama bio draži od tebe, pa sam dao prednost onome što je volio Poslanik, s.a.v.s., nad onim što ja volim." (Bilježi Tirmizi, 3813.)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., htio je odstraniti sluz iz nosa Usame, pa je Aiša rekla: Dopusti meni da to ja učinim. On joj je rekao: O Aiša, volite ga, zaista ga i ja volim!" (Bilježi Tirmizi, i kaže: Hadis je hasen-sahih, 3818.")

Došao sam kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., i rekao mu: Allahov Poslaniče, pošalji sa mnom moga brata Zejda! On je rekao: On je taj, otiđi kod njega, pa ako pođe s tobom, neću ga spriječiti. Zatim je došao Zejd i rekao: Allahov Poslaniče, pa zar pored tebe da biram nekoga?" Džebela je rekao: Proboravio sam sa svojim bratom i vidio sam da je njegovo mišljenje bolje od moga." (Bilježi Tirmizi, 3815.)

Zejd ibn Harisa došao u Medinu dok je Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio u mojoj kući. Pokucao je na vrata, a Poslanik, s.a.v.s., ustao je onako neobučen, vukući odjeću za sobom. Tako mi Allaha, nikada ga nisam vidjela neobučena ni prije niti poslije, pa ga je zagrlio i poljubio." (Bilježi Tirmizi, 2732.)

Od Alije se prenosi da je rekao: Hasan je više ličio na Vjerovjesnika, s.a.v.s., od grudi do glave, a Husejn je više ličio na Vjerovjesnika, s.a.v.s., od grudi pa naniže." (Bilježi Tirmizi, 3779.)

da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Hasan i Husejn prvaci su omladine u Džennetu." (Bilježi Tirmizi, i kaže da je sahih, 3768.)

da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Husejn je od mene a ja sam od Husejna. Neka Allah zavoli onoga ko zavoli Hasana i Husejna. Husejn je jedan od unuka." (Bilježi Tirmizi, i kaže: Hadis je sahih, 3775.")

Upitan je Vjerovjesnik, s.a.v.s.: Ko ti je iz porodice najdraži? Odgovorio je: Hasan i Husejn. Govorio je Fatimi: Pozovi mi moja dva sina. On ih je potom mirisao i prislanjao na svoje grudi." (Bilježi Tirmizi, 3772.)

Neka niko od vas ne potcjenjuje nijedno dobro djelo! Ako nije u stanju učiniti ništa drugo, onda neka bar susretne svoga brata vedra lica. Ako kupiš mesa ili ga skuhaš u loncu, dodaj vode da bude više umaka, pa od njega daj i svome susjedu." (Hadis bilježi Tirmizi, 1833.)

Vjera je iskrena odanost. Kome, Allahov Poslaniče?, upitaše prisutni, pa on reče: Allahu, Njegovoj knjizi i vođama muslimana. Musliman je muslimanu brat; neće ga poniziti, niti slagati, niti mu nepravdu nanijeti. Doista je svako od vas ogledalo svome bratu. Zato, ako kod njega primijeti nešto što ga muči, neka to otkloni." (Hadis bilježi Tirmizi, 1926.)

Ko odbije napad na čast njegovog brata, Allah će od njega odbiti džehennemsku vatru na Sudnjem danu." (Hadis bilježi Tirmizi, 1931.)

Neki Jevrej rekao je svome prijatelju: Odvedi nas ovome Vjerovjesniku! Njegov prijatelj mu je rekao: Nemoj reći vjerovjesnik, jer ako te on čuje imat će četvere oči. Kada su došli Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pitali su ga o devet jasnih znakova. On im je odgovorio: Nemojte Allahu pripisivati druga, nemojte krasti, nemojte blud činiti, nemojte ubijati nevine osobe, a što je Allah, dž.š., zabranio, osim kada to pravda zahtijeva, nemojte nevina čovjeka voditi vladaru pa da ga ubije, nemojte se baviti magijom, nemojte jesti kamatu, nemojte potvarati čedne žene, nemojte bježati s bojnog polja. A ono što se naročito vas tiče, o Jevreji, nemojte prelaziti granice dozvoljenog u subotu! Njih dvojica poljubše njegovu ruku i nogu i rekoše: Svjedočimo da si ti vjerovjesnik. On ih je upitao: A šta vas to sprečava da me slijedite? Rekao je jedan od njih: Davud, a.s., molio je Allaha, dž.š., da iz njegovog potomstva bude poslanik, a mi se bojimo, ako te budemo slijedili, da će nas Jevreji ubiti." (Bilježe Tirmizi, 2733, i kaže: Hadis je hasen-sahih", i Nesai, VII/111-112.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao Muaviji: Moj Gospodaru, učini ga onim koji upućuje i koji je na Pravom putu, i uputi pomoću njega!" (Bilježi Tirmizi, 3842.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., sreo me je zabrinutog. Rekao je: Šta je to pa te vidim skrhanog? Rekao sam: Moj otac poginuo je kao šehid na Uhudu, a iza sebe je ostavio djecu i dug. On je rekao: Hoćeš li da te obradujem kako se tvoj otac sreo s Allahom, dž.š.? Rekao sam: Svakako. On je rekao: Allah, dž.š., nikada nije ni s kim govorio izuzev iza zastora, a oživio je tvoga oca i govorio s njim direktno i rekao: Robe moj, traži od Mene i Ja ću ti dati. On je rekao: Oživi me, pa da budem po drugi put ubijen. Uzvišeni Allah rekao je: Unaprijed sam odredio da se oni ne vraćaju, pa je objavljen ajet: Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga." (Alu Imran, 169) (Bilježi Tirmizi, 3010.)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., tražio je oprosta za mene dvadeset i pet puta u noći u kojoj sam prodao devu (Božijem Poslaniku)." (Bilježi Tirmizi, 3852.)

Rekao sam Ebul-Aliji: Je li Enes čuo predanja od Vjerovjesnika, s.a.v.s.? Rekao je: Služio je Vjerovjesnika, s.a.v.s., deset godina, a on mu je učio dovu. Imao je bašču koja je rađala plodove dva puta godišnje. U njoj je bio i rejhan (bosiljak) od kojeg se širio miris miska (mošusa)." (Bilježi Tirmizi, 3833.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: Koliko ima onih koji su prašnjavi, raščupane kose, obučenih u dva otrcana komada platna, kojima niko ne pridaje pažnju, a da zakunu Allaha (zamole Ga) On bi im to dao. Jedan od njih je El-Bera ibn Malik." (Bilježi Tirmizi, 3854.)

Rekao sam: Allahov Poslaniče, čujem od tebe stvari, ali ih ne mogu zapamtiti. On je rekao: Raširi svoj ogrtač, i ja sam ga raširio, a on je zatim ispričao veliki broj hadisa od kojih nisam zaboravio ni jedan hadis koji mi je ispričao." (Bilježi Tirmizi, 3835. Hadis je naveden u poglavlju o znanju.)

Rekao sam Ebu Hurejri: Zašto si dobio nadimak Ebu Hurejra? Rekao je: Zar me se ne plašiš? Rekao sam: Svakako, tako mi Boga, ja te se bojim. On je rekao: Čuvao sam stoku svoje rodbine. Imao sam malu mačku koju sam navečer stavljao na drvo, a kad dođe dan i ja pustim stoku, uzimao sam je sa sobom i igrao se njome, pa su me prozvali Ebu Hurejra (Otac mačkice)." (Bilježi Tirmizi, 3840, i kaže: Hadis je hasen-garib.")