Trojica će biti na uzvišenjima od mirisa/miska", mislim da je rekao, na Sudnjem danu: rob koji izvrši obaveze prema svome Gospodaru i obaveze prema svojim vlasnicima, čovjek koji predvodi druge ljude, a oni su njime zadovoljni i čovjek koji poziva na pet dnevnih namaza svakog dana i noći." (Hadis je zabilježio Tirmizi 1986.)

Kad bih se zakleo da su Allahu od Njegovih robova najdraži promatrači sunca i mjeseca, tj. mujezini, bio bih u pravu – oni će se na Sudnjem danu isticati dužinom svojih vratova." (Hadis je zabilježio Taberani 106/5 u Evsatu.)

Ko bude učio ezan sedam godina nadajući se nagradi od Allaha (bez nadoknade), Allah će mu upisati zaštitu od Džehennema." (Hadis je zabilježio Tirmizi 206.)

Prvo namasko vrijeme jeste Allahovo zadovoljstvo, a posljednje Allahov oprost." (Hadis je zabilježio Tirmizi 172.)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., nikada do svoje smrti nije isti namaz klanjao dva puta na isteku njegovoga vremena." (Hadis je zabiježio Tirmizi 174.)

O Alija, s troje se ne kasni: s namazom kada nastupi njegovo vrijeme, s dženazom kad je pripremljena i s udajom žene, kada joj se nađe odgovarajuća osoba." (Hadis je zabilježio Tirmizi 171.)

Na dan kad je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ušao u Medinu, sve je u Medini zablistalo, a na dan kad je umro, sve je u njoj potamnjelo. Nismo ni ruke otresli nakon njegovog ukopa, čak i za vrijeme ukopa već više nismo poznavali svoja srca." (Bilježi Tirmizi, 3618.)

(Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je): Molite od Allaha za mene vesilu. Upitali su: A šta je to vesila, Allahov Poslaniče? On je odgovorio: To je najuzvišenije mjesto u Džennetu na koje će dospjeti samo jedan Allahov rob. Nadam se da ću to biti ja." (Bilježi Tirmizi, 3612.)

Jednom prilikom neki ashabi sjedili su i čekali Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Kad se on pojavio i približio im se, čuo je kako razgovaraju. Jedan je rekao: Čudno, Allah je od svih Svojih stvorenja za prijatelja uzeo Ibrahima, a.s.! Drugi je rekao: Šta ima čudnije od toga što je Allah s Musaom, a.s., direktno razgovarao? Treći je rekao: Šta ima čudnije od toga što je Isa, a.s., Allahov duh i Njegova riječ? Četvrti je rekao: Šta ima čudnije od toga što je Allah odabrao Adema, a.s. Poslanik, a.s., prišao im je, nazvao selam i rekao: Čuo sam vaš razgovor i vaše čuđenje. Tačno je da je Ibrahim, a.s., Allahov prijatelj. Tačno je da je Musa, a.s., s Njime razgovarao. Tačno je da je Isa, a.s., Njegov duh i Njegova riječ. Tačno je i da je Allah odabrao Adema, a.s. Međutim, ja sam Allahov miljenik, to nije nikakva hvala. U mojim rukama bit će počasni bajrak, nije hvala. Ja ću biti najpočašćeniji kod Allaha, među onim ranijim i onim kasnijim, nije hvala. Bit ću prvi zagovornik i prvi čiji će zagovor biti uvažen, nije hvala. Prvi ću ja zakucati halkom na džennetskim vratima Allah će mi ih otvoriti i uvest će me u Džennet sa siromašnim vjernicima, nije hvala." (Bilježi Tirmizi, 3616.)

Džini su se uspinjali na nebo i prisluškivali Objavu. Kad bi čuli jednu riječ, dodali bi joj devedeset devet drugih riječi. Ona jedna riječ je istina a one pridodate su laž. Kad je poslan Vjerovjesnik, s.a.v.s., džinima je, tako što su gađani kometama, onemogućeno da priđu mjestima na nebu. Kometama", veli, nisu gađani prije toga. Iblis im je kazao: To bi moglo biti jedino zbog nečega što se dogodilo. Poslao je svoju vojsku, pa su zatekli Vjerovjesnika, s.a.v.s., kako klanja između dva mekanska brda. Otišli su Iblisu i o tome ga izvijestili, a on je kazao: To je taj događaj koji se zbio na Zemlji." (Bilježi Tirmizi, 3324.)

U Tevratu ima opis Muhammeda, te da će Isa sin Merjemin biti pokopan uz njega." Ebu Mevdud el-Medeni kaže: U sobi je ostalo mjesto koliko za jedan kabur." (Bilježi Tirmizi, 3617.)

Nisam vidio nikoga da se više smiješio od Vjerovjesnika, s.a.v.s." (Bilježi Tirmizi, 3641.)

Kad bi Vjerovjesnika, s.a.v.s., susreo neki čovjek i s njime se rukovao (Poslanik, s.a.v.s.) ne bi povukao svoju ruku iz njegove, dok sam čovjek ne bi povukao svoju ruku; niti bi se od njega okretao, dok se čovjek sam ne bi okrenuo; niti ga je bilo ko nekada vidio da je pružio noge pred onima s kojima je sjedio." (Bilježe Ebu Davud, 5214, i Tirmizi, 2490.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., je neku riječ ponavljao i po tri puta da bi se o njoj razmislilo." (Bilježe Tirmizi, 3640, i Buhari, 95.)

Ja nisam vidio nikoga ljepšeg od Vjerovjesnika, s.a.v.s. Kao da se na njegovom licu sunce prelijevalo. Isto tako, nisam vidio nekoga ko je brže hodao od Poslanika, s.a.v.s. Kao da se pred njim zemlja skupljala. Da bismo išli s njim, ulagali smo velike napore, a on se kretao sasvim ležerno." (Bilježi Tirmizi, 3648.)

Kosa Allahovog Poslanika, s.a.v.s., nije bila ni kratka ni duga." (Bilježe Tirmizi, 1755, i Ebu Davud, 4187.)

Poslanikove , s.a.v.s., potkoljenice bile su srazmjerne ostalim dijelovima tijela. On se nije glasno smijao nego bi se samo osmjehivao, a kad bih ga pogledao, kazao bih (u sebi): Oči mu surmelijaste, a nije upotrijebio surmu." (Bilježi Tirmizi, 3645.)

Nije bio previsok ni prenizak nego srednjeg rasta. Nije bio ni kovrdžave ni ravne kose, nego blago valovite. Nije bio debeo ni okruglog lica, nego blago zaobljenog; rumen, crnih očiju, dugih trepavica, krupnih ramena, širokih pleća; nije bio previše dlakav, izuzev uzduž sredine prsa; krupnih šaka i stopala. Kad bi išao, išao bi žustro kao da silazi niz brdo; kada bi se okretao, okretao bi se čitavim tijelom. Među plećima imao je poslanički pečat, a on sam bio je pečat svih poslanika. Bijaše najvelikodušniji, najiskreniji, najblaže ćudi, najugodnijeg druženja. Ko bi ga ugledao osjetio bi strahopoštovanje, a kad bi ga dobro upoznao, zavolio bi ga. Kad bi ga neko opisivao, rekao bi: Nikada, ni prije ni poslije nisam vidio nekog sličnog njemu. " U drugoj verziji stoji: ... velike glave i krupnih kostiju..." (Bilježi Tirmizi, 3638.)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., požurivao je više od vas s klanjanjem podnevskog, a vi od njega više požurujete s klanjanjem ikindijskog namaza." (Hadis je zabilježio Tirmizi 161.)

Nisam vidjela nikoga da je više pužurivao s klanjanjem podnevskog namaza od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., Ebu Bekra i Omera." (Hadis je zabilježio Tirmizi 155.)