"Allahov Poslanik, s.a.v.s., proučio je Allahove riječi (koje je izgovorio Ibrahim, a.s.): Oni su, Gospodaru moj, mnoge ljude na stranputicu naveli. Onaj ko bude mene slijedio - moje je vjere, a onaj ko bude protiv mene ustajao, pa Ti, uistinu, praštaš i samilostan si. (Ibrahim, 36), te riječi Isaa, a.s.: Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, silan i mudar Ti si. (El-Maida, 118), zatim je digao ruke i zamolio: Gospodaru, moj umet! Gospodaru, moj umet!, pa zaplakao. Uzvišeni Allah rekao je: Džibrile, idi Muhammedu pa ga upitaj: - mada tvoj Gospodar zna: Šta te je rasplakalo? Džibril, a.s., došao mu je i upitao ga, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio mu je, te je on o tome izvijestio Uzvišenog, a On najbolje zna. Uzvišeni je onda kazao: Džibrile, idi Muhammedu i reci mu: Za tvoj umet Mi ćemo ti udovoljiti i nećemo ti ništa nažao učiniti." (Bilježi Muslim, 202.)