Tirmizi | 3010

HADIS

Od njega (Džabira) se prenosi da je rekao:

Vjerovjesnik, s.a.v.s., sreo me je zabrinutog. Rekao je: Šta je to pa te vidim skrhanog? Rekao sam: Moj otac poginuo je kao šehid na Uhudu, a iza sebe je ostavio djecu i dug. On je rekao: Hoćeš li da te obradujem kako se tvoj otac sreo s Allahom, dž.š.? Rekao sam: Svakako. On je rekao: Allah, dž.š., nikada nije ni s kim govorio izuzev iza zastora, a oživio je tvoga oca i govorio s njim direktno i rekao: Robe moj, traži od Mene i Ja ću ti dati. On je rekao: Oživi me, pa da budem po drugi put ubijen. Uzvišeni Allah rekao je: Unaprijed sam odredio da se oni ne vraćaju, pa je objavljen ajet: Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga." (Alu Imran, 169) (Bilježi Tirmizi, 3010.)

ARAPSKI

وعنه: لقيني النبي صلى الله عليه وسلم وأنا مهتم ما لي أراك منكسرًا؟ فقلت: استشهد أبي يوم أحد وترك عيالًا ودينًا، فقال: ألا أبشرك بما لقى الله به أباك قلت: بلى. قال: ما كلم الله أحد قط إلا من وراء حجاب،وإنه أحيى أباك فكلمه كفاحًا فقال: يا عبدي تمن علي أعطك، قال: يا رب: تحييني فأقتل ثانية، قال سبحانه: قد سبق مني أنهم لا يرجعون، فنزلت {وَلاَ تَحْسَبَنَّ الَّذِينَ قُتِلُواْ فِي سَبِيلِ اللّهِ} [آل عمران 169] الآية.