Ubijen je neki čovjek za vrijeme Vjerovjesnika, s.a.v.s., pa mu je to izneseno, a on ga je predao staratelju ubijenog. Ubica reče: O Allahov Poslaniče, ja nisam želio da ga ubijem, a Poslanik, s.a.v.s., reče: Što se tiče njega, ako je bio iskren, a ti ga ubiješ, ući ćeš u Džehennem. Zatim ga je pustio, a bio je vezan za povodac, i on je otišao vukući za sobom povodac, te je tako bio prozvanim onaj vezani." (Hadis bilježe autori Sunena)

Ko bude ubijen prilikom međusobnog prepiranja u bacanju strijela i kamena ili bičem ili štapom, to je ubistvo greškom i njegova nadoknada je nadoknada za ubistvo greškom. A ko bude ubijen namjerno za njega važi krvarina, a ko prođe bez toga, na njega su Allahovo prokletstvo i srdžba, neće mu biti primljeno pokajanje niti se može iskupiti." (Hadis bilježe Ebu Davud, 4540, 4591, i Nesai, 40/8.)

Israelićani su primjenjivali smrtnu kaznu (kisas), ali nisu plaćali odštetu za krvni delikt. Uzvišeni Allah za ovaj umet (Muhammedov) veli: 'O vjernici, propisuje vam se odmazda za ubijanje.'1 A oprost se ogleda u tome da prihvate otkupninu u slučaju namjernog ubistva. '...neka oni velikodušno postupe i neka im on dobročinstvom uzvrati', dakle, da velikodušno zatraže krvarinu, a da on to dobročinstvom uzvrati. To je olakšanje od Gospodara vašeg i milost, u odnosu na ono što je propisano onima prije vas. To je odmazda, a nije odšteta za krvni delikt." (Hadis bilježe Buhari, 6881, i Nesai, 37/8)

Razbolio se neki čovjek, pa su ga počeli oplakivati, a njegov komšija je otišao kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., i rekao: 'Taj i taj je umro!' A Poslanik, s.a.v.s., upita: 'Kako znaš?' On reče: 'Čuo sam tako.' Poslanik zatim reče: 'Zaista, on nije mrtav!' Čovjek se vrati i opet ču deranje (oplakivanje), pa opet ponovi Poslaniku, s.a.v.s.: 'Ovaj je umro!' A Poslanik ponovo reče: 'Zaista nije umro!' Čovjek se ponovo vrati i ču jadikovanje, a njegova žena mu reče: 'Idi Vjerovjesniku, s.a.v.s., i obavijesti ga', a ovaj reče: 'Bože, učini ga prokletim.' Zatim je čovjek otišao i vidio smrtnika kako se ubija oštrim vrhom strijele. Otišao je Vjerovjesniku, s.a.v.s., i obavijestio ga da je čovjek već mrtav, a Poslanik, s.a.v.s., upita: 'Kako znaš?' On odgovori: 'Vidio sam ga kako se ubio svojom oštrom strijelom.' Poslanik upita: 'Ti si to vidio', a on reče: 'Da', a na to će Poslanik, s.a.v.s.: 'Dakle, ja mu neću klanjati dženazu.'" (Hadis bilježe Ebu Davud, 3185, i Muslim, 978)

Kazivao nam je Džundub b. Abdullah u ovoj džamiji, te nismo zaboravili šta nam je pričao i ne plašimo se da bi Džundub mogao slagati na Poslanika, s.a.v.s., kad kaže: Jedan čovjek je imao rane (po tijelu) i ubio se, pa je Uzvišeni Allah rekao: Pretekao Me je Moj rob (svojim ubistvom), pa sam mu zabranio Džennet." (Bilježe ga Buhari, 1364, i Muslim, 113)

Ko se baci s kakvog brda i ubije se, on će se u džehennemskoj vatri vječito bacati. Ko se otruje, i tako se ubije, taj će mu otrov biti u ruci i njime će se u džehennemskoj vatri vječito trovati. Ko se ubije kakvim željeznim predmetom, taj će mu predmet biti u ruci i njime će u džehennemskoj vatri vječito probadati svoj stomak." (Hadis bilježe šesterica, osim Malika)

Nikome nije dopušteno prolijevati krv muslimana koji svjedoči da nema boga osim Allaha i da sam ja Allahov Poslanik, osim u tri slučaja: kad osoba u braku počini blud, glava za glavu (u slučaju ubistva) i kad se osoba odmetne od vjere i napusti zajednicu." (Hadis bilježe šesterica, osim Malika. Buhari, 6878, Muslim, 1676, Ebu Davud, 4352, Tirmizi, 1402, Nesai, 9091/7, Ibn Madže, 2534)

Šta misliš, ako sretnem nekog nevjernika i stupim s njim u borbu, pa on sabljom udari po jednoj mojoj ruci i odsiječe je, a onda pobjegne od mene za drvo i rekne: Ja prihvatam islam, hoću li ga ubiti, Poslaniče, nakon što je to rekao? Ne ubijaj ga, rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., a on upita: Allahov Poslaniče, on je odsjekao jednu moju ruku, i izgovorio je to, nakon što ju je odsjekao. Ne ubijaj ga, reče Allahov Poslanik, s.a.v.s., jer ako ga ubiješ, on će biti u situaciji u kojoj si ti bio prije nego što si ga ubio, a ti ćeš biti u situaciji u kojoj je on bio prije nego što je izgovorio svoju riječ koju je rekao." (Hadis bilježe Buhari, 4019, Muslim, 95, i Ebu Davud, 2644)

Niko neće biti nasilno ubijen, a da na prvom Ademovom sinu neće biti udio njegove krvi, jer je prvi počinio ubistvo." (Hadis bilježe: Buhari, 3335, Muslim, 1677, Tirmizi, 2673, i Nesai, 81-82/7.)

Onaj ko izvršava Allahove propise i onaj ko ih krši sliče ljudima koji su izvlačili slamke na lađi, pa je nekima od njih dopao gornji, a nekima donji dio, i kada onima u donjem dijelu zatreba vode, prođu pored onih na palubi, pa kažu: Ako napravimo bušotinu u našem dijelu (lađe), ne uznemiravamo one iznad nas. Ako ih ovi ostave s takvom namjerom, svi su propali, a ako im uhvate ruke (spriječe ih), spasit će se oni i bit će svi spašeni." (Hadis bilježe Buhari, 2493, i Tirmizi, 2173)

Rekao mi je Abdullah b. Selam: Zar ne bi želio da te napojim iz posude iz koje je pio Vjerovjesnik, s.a.v.s.? Slijedio sam ga do njegove kuće, gdje me je napojio i nahranio kašom, pa mi reče: Klanjaj u ovom mesdžidu, jer je i Poslanik, s.a.v.s., u njemu klanjao." (Hadis bilježe Rezin i Buhari, 7342)

Zastava Vjerovjesnika, s.a.v.s., za vrijeme ulaska u Meku bila je bijela." (Bilježe ga Ebu Davud, 2592, i Hakim, 104/2)

Načinio sam sablju da mi bude kao kod Semure, a Semura je mislio da je njegova sablja sačinjena po uzoru na Vjerovjesnikovu, s.a.v.s., sablju. Bila je to savijena sablja." (Hadis bilježe Tirmizi, u Eš- Šemailu, 109, i Ahmed, 20/5)

Pravo komšiluka ima četrdeset kuća: ovako, ovako, ovako i ovako!", pokazujući nadesno, nalijevo, naprijed i nazad! (Predanje bilježi Ebu Jala.)

Koga pogodi neka nevolja u imetku ili njemu samome pa je prikrije i ne žali se ljudima na nju, Allahova je obaveza da mu oprosti!" (Zabilježeno je u djelu El-Mu'džemul-evsat 737)

Ebu Talhin i Ummu Sulejmin sin je umro, pa je ona rekla ukućanima: 'Nemojte to govoriti Ebu Talhi, dok mu to ja ne kažem!' Kada je došao, ona mu je servirala večeru, pa je on jeo i pio. Zatim mu se sredila najbolje što je mogla, pa je on s njome imao spolni odnos. Kad je osjetila da mu je bilo dosta, upitala ga je: 'Ebu Talha, šta misliš, ako neki ljudi nešto posude stanovnicima neke kuće, pa poslije od njih zatraže posuđenu stvar, imaju li oni pravo da im je ne vrate?' 'Ne', odgovori on, a ona mu reče: 'Onda strpljivo podnesi gubitak svoga sina.' On se naljuti i reče joj: 'Pustila si me da postanem džunup, pa me onda obavještavaš da mi je sin umro!' Potom je otišao do Vjerovjesnika, s.a.v.s., i obavijestio ga o onome što se dogodilo. A Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Neka Allah blagoslovi vašu noć!' Ona je tada zatrudnjela. Jednom prilikom Poslanik, s.a.v.s., bio je u pohodu, a s njim su bili Ebu Talha i Ummu Sulejm. Kada bi došao do Medine s puta, Poslanik ne bi ulazio noću. Kad su se približili Medini, nju su obuzeli porođajni bolovi, pa se Ebu Talha zadrža s njom, a Poslanik, s.a.v.s., krenu. Tada Ebu Talha reče: 'Moj Gospodaru! Zaista ti znaš da ja volim da krenem s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., kada on kreće i da se vratim kad se on vraća, ali sam sada spriječen ovim što vidiš!' Međutim, Ummu Sulejm nakon toga reče: 'Ebu Talha, ne osjećam više ono što sam osjećala!' Tako smo zajedno krenuli, pa su nju porođajni bolovi snašli kada su stigli (u Medinu), i ona je rodila sina. Tom prilikom ona je rekla: 'Enese, neka ga niko ne zadoji dok ga ujutro ne odneseš Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.!' Kad je svanulo, uzeo sam ga i ga odnio Vjerovjesniku, s.a.v.s. Našao sam ga, a u ruci je držao željezo za žigosanje deva. Pošto me ugledao, rekao je: 'Da se nije Ummu Sulejm porodila?' Rekao sam: 'Jeste', te je on ostavio željezo, a ja sam prišao i stavio mu dijete u krilo. On je zatražio jednu medinsku hurmu, te ju je žvakao u ustima dok nije smekšala, a zatim je stavio u usta djeteta, a ono se oblizivalo. Poslanik, s.a.v.s., tada je rekao: 'Pogledajte kako ensarije vole hurme!' Pomilovao ga je po licu i nadio mu ime Abdullah." U drugoj verziji se navodi da je Ibn Ujejne prenio da je jedan ensarija rekao: Poslije sam vidio da njih dvoje imaju devetero djece i svi su bili hafizi Kur'ana." (Bilježe: Buhari 1301,Ebu Davud 4951 i Muslim 2144 )

Ibn Abbas mi je rekao: 'Hoćeš li da ti pokažem ženu koja će biti u Džennetu?', pa sam odgovorio: 'Svakako.' On tada ispriča: 'Ova crna žena došla je Vjerovjesniku, s.a.v.s., i rekla: 'Ja dobijam padavicu i tada se otkrivam, pa moli Allaha za mene!' On joj je odgovorio: 'Ako hoćeš, strpi se, i bit ćeš u Džennetu, a ako hoćeš, molit ću Allaha da ti da zdravlje.' Ona je na to rekla: 'Strpit ću se.' Zatim je dodala: 'Ja se otkrivam (nesvjesno), pa moli Allaha da se ne otkrivam! Onda je on učinio dovu za nju." (Buhari 5652 i Muslim 2576)

Ebu Zerru približila se smrt kad je bio u El-Rebezi, pa je njegova supruga počela plakati. On joj je rekao: Šta te je rasplakalo? Rekla je: Rasplakalo me je to što ne mogu ništa učiniti za tebe i što nemam dovoljno platna za tvoje kefine. On joj je odgovorio: Ne plači! Zaista sam ja čuo Vjerovjesnika, s.a.v.s., kad je rekao: Zaista će jedan od vas umrijeti u pustinji čijoj će smrti prisustvovati jedna grupa muslimana. Svi koji su bili sa mnom umrli su u zajednici ili selu, a da nije ostao niko osim mene. Evo mene, zatekao sam se u pustinji na samrti, pa posmatraj put, zaista ćeš vidjeti ono što sam ti rekao. Zaista nisam slagao niti je meni slagano. I dok je ona bila u takvoj situaciji, naiđoše neki ljudi čije su jahalice išle kasom, pa stadoše pored nje i rekoše: Šta je s tobom? Odgovorila je: Ima jedan musliman koga trebate zamotati u kefifine i imat ćete za to nagradu. Oni rekoše: Ko je on? Rekla je: Ebu Zerr. Bili su spremni da se žrtvuju za njega, te su požurili kod njega, a on im je rekao: Prenosim vam radosnu vijest. Vi ste skupina za koju je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao ono što je rekao. Zaklinjem vas Allahom, neće me zamotati u kefine ni jedan čovjek od vas, pa bio on onaj ko se brine o potrebama ljudi, zapovjednik, ili pismonoša. Svi su ljudi imali od toga neke koristi osim momka iz ensarija, stanovnika Medine, koji je rekao: Imam dva komada platna koji su u mome posjedu i koje je istkala moja majka. Ebu Zerr reče: Ti si onaj ko mi treba." (Bilježe Ahmed, V/155, i Bezzar, kao što se navodi u djelu Kešfus-sitar, 2716.)

Čula sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: 'Nema nijednog muslimana koga zadesi neka nedaća pa kaže ono što mu je Allah naredio: 'Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!'. 'Gospodaru, nagradi me na mojoj nevolji i podari mi nakon nje ono što je bolje od nje!', a da mu Allah nakon toga neće podariti ono što mu je bolje.'' Nakon što je umro Ebu Selema, kazala sam: 'Ko je bolji musliman od Ebu Seleme, iz prve kuće koja je učinila hidžru Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.?' Potom sam rekla one riječi, pa mi je Allah nakon toga podario Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Poslao je Hatiba ibn Ebu Belteu da me zaprosi njemu, pa sam rekla: 'Imam kćerku, pa sam zabrinuta.' Poslanik, s.a.v.s., je na to rekao: 'Što se tiče njene kćerke, molimo Allaha da je učini neovisnom o njoj i molim Allaha da joj otkloni zabrinutost!'" (Bilježe: Muslim 918, Ebu Davud 3119, Tirmizi 977 i Malik 985)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., došao je do žene koja je plakala zbog (smrti) svoga djeteta, pa joj je rekao: 'Boj se Allaha i strpi se!', a ona mu je uzvratila: 'Šta ti imaš s mojom nevoljom?' Kad je on otišao, rečeno joj je da je to bio Allahov Poslanik, s.a.v.s. Obuzelo ju je stanje slično smrti, pa je otišla do njegovih vrata, ne našavši ni jednog vratara. Rekla je: 'Allahov Poslaniče, nisam te prepoznala!', a on joj je odgovorio: 'Prava strpljivost jeste pri prvom udarcu!'" (Musim 926, Ebu Davud 3124, Tirmizi 987)