Ostale zbirke | 2716
HADIS
Od Ibrahima ibn el-Eštera prenosi se da je rekao:
Ebu Zerru približila se smrt kad je bio u El-Rebezi, pa je njegova supruga počela plakati. On joj je rekao: Šta te je rasplakalo? Rekla je: Rasplakalo me je to što ne mogu ništa učiniti za tebe i što nemam dovoljno platna za tvoje kefine. On joj je odgovorio: Ne plači! Zaista sam ja čuo Vjerovjesnika, s.a.v.s., kad je rekao: Zaista će jedan od vas umrijeti u pustinji čijoj će smrti prisustvovati jedna grupa muslimana. Svi koji su bili sa mnom umrli su u zajednici ili selu, a da nije ostao niko osim mene. Evo mene, zatekao sam se u pustinji na samrti, pa posmatraj put, zaista ćeš vidjeti ono što sam ti rekao. Zaista nisam slagao niti je meni slagano. I dok je ona bila u takvoj situaciji, naiđoše neki ljudi čije su jahalice išle kasom, pa stadoše pored nje i rekoše: Šta je s tobom? Odgovorila je: Ima jedan musliman koga trebate zamotati u kefifine i imat ćete za to nagradu. Oni rekoše: Ko je on? Rekla je: Ebu Zerr. Bili su spremni da se žrtvuju za njega, te su požurili kod njega, a on im je rekao: Prenosim vam radosnu vijest. Vi ste skupina za koju je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao ono što je rekao. Zaklinjem vas Allahom, neće me zamotati u kefine ni jedan čovjek od vas, pa bio on onaj ko se brine o potrebama ljudi, zapovjednik, ili pismonoša. Svi su ljudi imali od toga neke koristi osim momka iz ensarija, stanovnika Medine, koji je rekao: Imam dva komada platna koji su u mome posjedu i koje je istkala moja majka. Ebu Zerr reče: Ti si onaj ko mi treba." (Bilježe Ahmed, V/155, i Bezzar, kao što se navodi u djelu Kešfus-sitar, 2716.)
ARAPSKI
إبراهيم بن الأشتر: أَنَّ أَبَا ذَرٍّ حَضَرَهُ الْمَوْتُ بِالرَّبَذَةِ فَبَكَتْ امْرَأَتُهُ، فَقَالَ: مَا يُبْكِيكِ؟ قَالَتْ: أَبْكِي إنه لَا يَدَ لِي بِنَفْسِكَ وَلَيْسَ عِنْدِي ثَوْبٌ يَسَعُكَ كَفَنًا. فَقَالَ: لَا تَبْكِي؛ فَإِنِّي سَمِعْتُ النبي صلى الله عليه وسلم يَقُولُ: لَيَمُوتَنَّ رَجُلٌ مِنْكُمْ بِفَلَاةٍ مِنْ الْأَرْضِ يَشْهَدُهُ عِصَابَةٌ مِنْ الْمُؤْمِنِينَ. فَكُلُّ مَنْ كَانَ مَعِي فِي ذَلِكَ الْمَجْلِسِ مَاتَ فِي جَمَاعَةٍ وَقريةٍ وَلَمْ يَبْقَ مِنْهُمْ غَيْرِي، وَقَدْ أَصْبَحْتُ بِالْفَلَاةِ أَمُوتُ فَرَاقِبِي الطَّرِيقَ فَإِنَّكِ سَوْفَ تَرَيْنَ مَا أَقُولُ، فَإِنِّي مَا كَذَبْتُ وَلَا كُذِبْتُ، فَبَيْنَا هِيَ كَذَلِكَ إذا بْقَوْمِ تَخُّب بِهِمْ رَوَاحِلُهُمْ حَتَّى وَقَفُوا عَلَيْهَا، فَقَالُوا: مَا لَكِ قَالَتْ: امْرُؤٌ مِنْ الْمُسْلِمِينَ تُكَفِّنُوهُ وَتُؤْجَرُواَ قَالُوا: وَمَنْ هُوَ؟ قَالَتْ: أَبُو ذَرٍّ. فَفَدَوْهُ بِآبَائِهِمْ وَأُمَّهَاتِهِمْ فابتدروه فَقَالَ: أَبْشِرُوا فأَنْتُمْ النَّفَرُ الَّذِي قَالَ فِيكُمْ النبي صلى الله عليه وسلم مَا قَالَ فَأَنْشُدُكُمْ باللَّهَ لَا يُكَفِّنَنِي رَجُلٌ مِنْكُمْ عَرِيفًا أَوْ أميرًا أو بَرِيدًا فَكُلُّ الْقَوْمِ قَدْ نَالَ مِنْ ذَلِكَ شَيْئًا إِلَّا فَتًى مِنْ الْأَنْصَارِ قَالَ عندي ثَوْبَانِ فِي عَيْبَتِي مِنْ غَزْلِ أُمِّي. قَالَ: أَنْتَ صَاحِبِي