Trojica ljudi su u najvećoj žalosti. Jedan je čovjek koji ima devu za napajanje, pa kad mu usjevi niknu a zemlja sasuši, deva mu ugine, pa žali i zbog deve i zbog usjeva sa svoje zemlje. Drugi je čovjek koji bude na svome plemenitom konju pa naiđe na neprijatelje i kada budu pred porazom, on požuri da ih sustigne, ali mu konj (padne i) ugine, pa onda on žali i za konjem i za pobjedom koja mu je izmakla. Treći je čovjek koji ima lijepu ženu, kojom je zadovoljan, pa mu ona rodi dijete i umre. On je u žalosti zbog svoje žene jer se boji da neće naći njoj sličnu, te zbog svoga djeteta jer se boji da će mu umrijeti i da će ga izgubiti." ( Taberani 7084, Bezzar 1415)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Moj umet nestajati će uslijed borbe i kuge.' Na to je neko upitao: 'Allahov Poslaniče, borba nam je poznata, ali šta je kuga?', a on je odgovorio: 'To je probadanje od vaših neprijatelja džina, ali sve će to svjedočiti.'" (Bilježe: Ahmed, Taberani i Mevsili.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s.,je spomenuo kugu, pa je rekao: To je patnja, ili kazna kojom su kažnjavani neki narodi, pa je ostao jedan dio, tako da se nekada ne pojavi, a nekada se pojavi. Pa ko čuje da se ona pojavila u nekoj zemlji neka nikako ne ide tamo, a ko se zatekne u zemlji u kojoj se ona pojavi, neka ne ide iz te zemlje, bježeći od kuge!" (Bilježe: Buhari 3473, Muslim 2218, Tirmizi 1065 i Malik 1868)

Omer je krenuo prema Šamu i kad je došao u Serg, dočekali su ga zapovjednici vojske, Ebu Ubejda ibnul-Džerrah i njegovi drugovi, i obavijestili ga da se u Šamu pojavila kuga. Omer mi tada reče: 'Pozovi mi prve muhadžire!' i ja sam ih pozvao. Obavijestivši ih da se u Šamu pojavila kuga, Omer se s njima posavjetovao, ali su se razišli u mišljenju. Neki od njih rekoše: 'Krenuo si radi određenog zadatka i mislimo da ne bi trebao odustati od njega.' Drugi rekoše: 'S tobom je ostatak ashaba Vjerovjesnika, s.a.v.s., i mislimo da ih ne bi trebao izložiti toj kugi.' On im reče: 'Idite od mene!' Zatim je rekao: 'Zovnite mi ensarije!', pa sam ih pozvao. On se i s njima posavjetovao, ali su i oni postupili poput muhadžira i razišli se u mišljenju kao i oni. On i njima reče: 'Idite od mene!' Zatim je rekao: 'Zovni mi uglednike iz Kureješa koji su hidžru učinili one godine kad je oslobođena Meka!', pa sam ih pozvao. Među njima nije bilo neslaganja, nego su svi rekli: 'Mislimo da treba da se vratiš nazad s ljudima i ne izlažeš ih toj kugi.' Omer se tada obrati ljudima, rekavši: 'Ja sam ujutro na jahalici (vraćam se), pa i vi tako uradite!' Ebu Ubejda na to reče: 'Je li to bježanje od Allahove odredbe?', a Omer mu odgovori: 'Da je to bar neko drugi rekao, Ebu Ubejda!' – Omer inače nije volio da mu proturječi. 'Da, bježimo od Allahove odredbe ka Allahovoj odredbi! Reci mi, kad bi ti imao deva koje su ušle u jednu dolinu koja ima dvije padine, jednu plodnu, a drugu neplodnu, pa ako bi ih napasao na plodnoj, zar to ne bi činio Allahovom odredbom? A ako bi ih napasao na neplodnoj, zar i to ne bi činio Allahovom odredbom?' Tada dođe Abdurrahman ibn Avf, koji je bio odsutan zbog neke svoje potrebe, pa reče: 'Ja posjedujem znanje o tome. Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaže: 'Kada čujete da se ona (kuga) pojavila u nekoj zemlji, ne ulazite u nju, a ako se pojavi u zemlji u kojoj se nalazite, ne izlazite iz nje, bježeći od kuge!' Omer tada zahvali Allahu i udalji se." (Bilježe: Buhari 5729, Muslim 2219, Ebu Davud 3103i Malik 1867)

Džibril mi je donio groznicu i kugu, pa sam groznicu zadržao u Medini a kugu sam poslao u Šam, jer je kuga svjedočanstvo i milost mome umetu, a kazna nevjernicima." (Bilježe Ahmed i Taberani u djelu El-Mu'džemul-kebir.)

Kad god vjernika ubode trn, ili ga nešto veće zadesi, Allah mu zbog toga poveća stepen i izbriše mu grijeh." (Bilježe: Buhari 5640, Muslim 2572, Tirmizi 965 i Malik 1977)

Kad smo bili jednom prilikom s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., na pijaci, neka žena reče: Allahov Poslaniče, moj muž me izbjegava, pa nas rastavi. Kada je naišao njen muž Allahov Poslanik, s.a.v.s., ga je pozvao i saopćio mu vijest. On mu je rekao: Allahov Poslaniče, tako ti Onoga Koji te je počastio, imao sam sinoć spolni odnos s njom. Žena je zaplakala i rekla: On laže, rastavi nas! On mi je najmrže Allahovo stvorenje. Allahov Poslanik, s.a.v.s., nasmiješio se, a zatim je uzeo za njegovu i njenu glavu i sastavio ih, a zatim je izgovorio: Moj Gospodaru, učini ih bliskim jedno drugome! Prošlo je dugo vremena poslije toga, a Poslanik, a.s., ponovo je naišao pijacom, kad opet ona žena. Kad ga je ugledala, okrenula se prema njemu i rekla: Allahov Poslaniče, tako mi Onoga Koji te je poslao s istinom, sad mi niko od ljudskih bića nije draži od njega." (Bilježi Ebu Jala, III/392-394, 1868.)

Groznica i glavobolja stalno pogađaju (Allahovog) roba i robinju, pa ako oni budu imali grijeha koliki je Uhud, one ih neće ostaviti sve dok kod njih ima i trunka grijeha." (Bilježi Mevsili 6150)

Kad je Vjerovjesniku, s.a.v.s., izraženo saučešće povodom smrti njegove kćerke Rukajje, rekao je: 'Hvala Allahu. Sahranjivanje kćerki Allah nagrađuje.'" (Bilježe Taberani 12035, u djelima El-Mu'džemul-kebir i El-Mu'džemul-evsat, i Bezzar 790)

Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Onaj od vas kome dijete nije umrlo neće ući u Džennet, osim malo!' Na to je jedan čovjek rekao: 'Allahov Poslaniče, nije svakome od nas umrlo dijete', a on je odgovorio: 'Zar ne spada u to i ako čovjek izgubi svoga brata muslimana?'" (Zabilježeno je u djelu El-Mu'džemul-evsat 5745)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., stao je kod ljudi iz plemena Benu Seleme koji su sjedili, pa ih je upitao: 'O Benu Seleme, ko je kod vas rekub (bespomoćan)?' Oni odgovoriše: 'Onaj ko nema djece', a on im reče: 'Ne, to je onaj ko nema djece umrle u djetinjstvu.' Zatim ih upita: 'A ko je kod vas adim (siromašan)?' Oni odgovoriše: 'Onaj ko nema imetka', a on im reče: 'Ne, to je onaj ko dođe (na ahiret), a kod Allaha ne bude imao nikakvog dobra.'" (Bilježe Mevsili i Bezzar.)

Kome god muslimanu i muslimanki (bračnom paru) umre troje djece koja nisu ušla u pubertet, Allah će njima dvoma oprostiti zbog Svoje milosti prema toj djeci." (Bilježi Nesai )

Žene su rekle Vjerovjesniku, s.a.v.s.: 'Ne možemo doći do tebe od muškaraca, pa odredi jedan dan za nas.' Tada im je on odredio jedan dan u kojem se sretao s njima, pa im je vazio i naređivao (da čine dobro). Između ostalog, rekao im je: 'Svaka žena među vama koja isprati (na ahiret) troje djece imat će zaštitu od Vatre!' Na to je jedna žena rekla: 'Ili dvoje?', pa se on složio: Ili dvoje.'" ( Hadis bilježe Buharija 101 i Muslim 2633)

Nije Vjerovjesnik, s.a.v.s., ostavio ni dinara ni dirhema, ni roba ni ropkinje, samo jednu bijelu mazgu koju je jahao, te oružje i zemlju koju je ostavio za putnika namjernika kao sadaku." (Hadis bilježe Buhari, 2873, i Nesai, 229/6)

Poslanikove žene su nakon smrti Poslanika, s.a.v.s., željele da pošalju h. Osmana Ebu Bekru da ga upitaju o njihovom nasljedstvu, pa je Aiša rekla: Zar nije Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Mi (poslanici) se ne nasljeđujemo. Ono što ostavimo jeste milostinja." (Hadis bilježe Buhari, 6730, Muslim1758, i Ebu Davud, 2976)

Nas ne nasljeđuju, što ostavimo to je (trajna) sadaka, a porodica Muhammeda može se izdržavati iz tog imetka." Znači, Allahov imetak nije njihov i ne mogu prelaziti granice više nego što mogu pojesti. (Hadis bilježe Muslim, 1759, Ebu Davud, 2969, i Nesai)

H. Fatima tražila je od Ebu Bekra da joj dodijeli dio nasljedstva od Poslanika, s.a.v.s., od onoga čime ga je Allah opskrbio, pa joj je Ebu Bekr rekao: 'Zaista je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Mi (poslanici) se ne nasljeđujemo, a što ostavimo – to je sadaka.'' Fatima se malo naljutila i poslije toga ga je izbjegavala, pa je u takvom stanju i umrla, a živjela je poslije Poslanika, s.a.v.s., oko šest mjeseci ili koji dan manje. A ona je tražila da joj se dodijeli nasljedni dio od onoga čime je Allah opskrbio Svoga Poslanika, s.a.v.s., od ratnog plijena Hajbera i Fedeke, kao i njegove sadake u Medini. Ebu Bekr joj je rekao: 'Neću ništa podijeliti niti išta ostaviti, nego ću učiniti samo onako kako je Poslanik, s.a.v.s., činio. Ja se bojim da nešto propustim od njegovih zapovijedi i da ne pogriješim.' Nakon njega i h. Omer je isto činio, s tim da je Poslanikovu, s.a.v.s., sadaku u Medini predao h. Aliji i Abbasu, a zadržao Hajber i Fedek, pa kaže: 'To dvoje su sadaka Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koju je ostavio svojim zamjenicima, te naredio da njima upravlja vladar, kako je i do današnjeg dana.'" (Hadis bilježe Muslim, 1758, Ebu Davud, 2970, i Nesai, 132/7)

Neka se mojim nasljednicima ne dijeli nijedan dinar (od moje ostavštine). Ono što ostaje poslije mene je vakuf, izuzimajući opskrbu mojih žena i zaradu službenika moga (vakufa)." (Hadis bilježe: Malik, 172-173/2, 2097, Buhari, 2776, Muslim, 1760, i Ebu Davud, 2974)

Temim ed-Dari upitao je Poslanika, s.a.v.s.: O Allahov Poslaniče, kakav je šerijatski propis u pogledu mušrika koji primi islam preko nekog muslimana Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovori: Taj što je preko njega primio islam, najpreči mu je i za života i poslije smrti." (Ebu Davud i Tirmizi, 2112)

Neki je čovjek umro, a nije iza njega ostao nasljednik, osim jednog dječaka koga je on oslobodio ropstva, pa je Poslanik, s.a.v.s., rekao da nasljedstvo pripada tom dječaku. (Hadis bilježe Ebu Davud, 2905, i Tirmizi, 2106)