Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Duša vjernika izlazi uz znojenje, i ja ne volim smrt kao što je smrt magarca.' Neko upita: 'A kakva je smrt magarca?', pa on odgovori: 'Iznenadna smrt.' Zatim je rekao: 'A duše nevjernikā izlaze iz njihovih vilica.'" (Zabilježeno je u djelima El-Mu'džemul-kebir i El-Mu'džemul-evsat.)

Koga pogodi neka nevolja u imetku ili njemu samome pa je prikrije i ne žali se ljudima na nju, Allahova je obaveza da mu oprosti!" (Zabilježeno je u djelu El-Mu'džemul-evsat 737)

Ebu Talhin i Ummu Sulejmin sin je umro, pa je ona rekla ukućanima: 'Nemojte to govoriti Ebu Talhi, dok mu to ja ne kažem!' Kada je došao, ona mu je servirala večeru, pa je on jeo i pio. Zatim mu se sredila najbolje što je mogla, pa je on s njome imao spolni odnos. Kad je osjetila da mu je bilo dosta, upitala ga je: 'Ebu Talha, šta misliš, ako neki ljudi nešto posude stanovnicima neke kuće, pa poslije od njih zatraže posuđenu stvar, imaju li oni pravo da im je ne vrate?' 'Ne', odgovori on, a ona mu reče: 'Onda strpljivo podnesi gubitak svoga sina.' On se naljuti i reče joj: 'Pustila si me da postanem džunup, pa me onda obavještavaš da mi je sin umro!' Potom je otišao do Vjerovjesnika, s.a.v.s., i obavijestio ga o onome što se dogodilo. A Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Neka Allah blagoslovi vašu noć!' Ona je tada zatrudnjela. Jednom prilikom Poslanik, s.a.v.s., bio je u pohodu, a s njim su bili Ebu Talha i Ummu Sulejm. Kada bi došao do Medine s puta, Poslanik ne bi ulazio noću. Kad su se približili Medini, nju su obuzeli porođajni bolovi, pa se Ebu Talha zadrža s njom, a Poslanik, s.a.v.s., krenu. Tada Ebu Talha reče: 'Moj Gospodaru! Zaista ti znaš da ja volim da krenem s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., kada on kreće i da se vratim kad se on vraća, ali sam sada spriječen ovim što vidiš!' Međutim, Ummu Sulejm nakon toga reče: 'Ebu Talha, ne osjećam više ono što sam osjećala!' Tako smo zajedno krenuli, pa su nju porođajni bolovi snašli kada su stigli (u Medinu), i ona je rodila sina. Tom prilikom ona je rekla: 'Enese, neka ga niko ne zadoji dok ga ujutro ne odneseš Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.!' Kad je svanulo, uzeo sam ga i ga odnio Vjerovjesniku, s.a.v.s. Našao sam ga, a u ruci je držao željezo za žigosanje deva. Pošto me ugledao, rekao je: 'Da se nije Ummu Sulejm porodila?' Rekao sam: 'Jeste', te je on ostavio željezo, a ja sam prišao i stavio mu dijete u krilo. On je zatražio jednu medinsku hurmu, te ju je žvakao u ustima dok nije smekšala, a zatim je stavio u usta djeteta, a ono se oblizivalo. Poslanik, s.a.v.s., tada je rekao: 'Pogledajte kako ensarije vole hurme!' Pomilovao ga je po licu i nadio mu ime Abdullah." U drugoj verziji se navodi da je Ibn Ujejne prenio da je jedan ensarija rekao: Poslije sam vidio da njih dvoje imaju devetero djece i svi su bili hafizi Kur'ana." (Bilježe: Buhari 1301,Ebu Davud 4951 i Muslim 2144 )

Ibn Abbas mi je rekao: 'Hoćeš li da ti pokažem ženu koja će biti u Džennetu?', pa sam odgovorio: 'Svakako.' On tada ispriča: 'Ova crna žena došla je Vjerovjesniku, s.a.v.s., i rekla: 'Ja dobijam padavicu i tada se otkrivam, pa moli Allaha za mene!' On joj je odgovorio: 'Ako hoćeš, strpi se, i bit ćeš u Džennetu, a ako hoćeš, molit ću Allaha da ti da zdravlje.' Ona je na to rekla: 'Strpit ću se.' Zatim je dodala: 'Ja se otkrivam (nesvjesno), pa moli Allaha da se ne otkrivam! Onda je on učinio dovu za nju." (Buhari 5652 i Muslim 2576)

Čula sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: 'Nema nijednog muslimana koga zadesi neka nedaća pa kaže ono što mu je Allah naredio: 'Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!'. 'Gospodaru, nagradi me na mojoj nevolji i podari mi nakon nje ono što je bolje od nje!', a da mu Allah nakon toga neće podariti ono što mu je bolje.'' Nakon što je umro Ebu Selema, kazala sam: 'Ko je bolji musliman od Ebu Seleme, iz prve kuće koja je učinila hidžru Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.?' Potom sam rekla one riječi, pa mi je Allah nakon toga podario Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Poslao je Hatiba ibn Ebu Belteu da me zaprosi njemu, pa sam rekla: 'Imam kćerku, pa sam zabrinuta.' Poslanik, s.a.v.s., je na to rekao: 'Što se tiče njene kćerke, molimo Allaha da je učini neovisnom o njoj i molim Allaha da joj otkloni zabrinutost!'" (Bilježe: Muslim 918, Ebu Davud 3119, Tirmizi 977 i Malik 985)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., došao je do žene koja je plakala zbog (smrti) svoga djeteta, pa joj je rekao: 'Boj se Allaha i strpi se!', a ona mu je uzvratila: 'Šta ti imaš s mojom nevoljom?' Kad je on otišao, rečeno joj je da je to bio Allahov Poslanik, s.a.v.s. Obuzelo ju je stanje slično smrti, pa je otišla do njegovih vrata, ne našavši ni jednog vratara. Rekla je: 'Allahov Poslaniče, nisam te prepoznala!', a on joj je odgovorio: 'Prava strpljivost jeste pri prvom udarcu!'" (Musim 926, Ebu Davud 3124, Tirmizi 987)

Trojica ljudi su u najvećoj žalosti. Jedan je čovjek koji ima devu za napajanje, pa kad mu usjevi niknu a zemlja sasuši, deva mu ugine, pa žali i zbog deve i zbog usjeva sa svoje zemlje. Drugi je čovjek koji bude na svome plemenitom konju pa naiđe na neprijatelje i kada budu pred porazom, on požuri da ih sustigne, ali mu konj (padne i) ugine, pa onda on žali i za konjem i za pobjedom koja mu je izmakla. Treći je čovjek koji ima lijepu ženu, kojom je zadovoljan, pa mu ona rodi dijete i umre. On je u žalosti zbog svoje žene jer se boji da neće naći njoj sličnu, te zbog svoga djeteta jer se boji da će mu umrijeti i da će ga izgubiti." ( Taberani 7084, Bezzar 1415)

Kad je Vjerovjesniku, s.a.v.s., izraženo saučešće povodom smrti njegove kćerke Rukajje, rekao je: 'Hvala Allahu. Sahranjivanje kćerki Allah nagrađuje.'" (Bilježe Taberani 12035, u djelima El-Mu'džemul-kebir i El-Mu'džemul-evsat, i Bezzar 790)

Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Onaj od vas kome dijete nije umrlo neće ući u Džennet, osim malo!' Na to je jedan čovjek rekao: 'Allahov Poslaniče, nije svakome od nas umrlo dijete', a on je odgovorio: 'Zar ne spada u to i ako čovjek izgubi svoga brata muslimana?'" (Zabilježeno je u djelu El-Mu'džemul-evsat 5745)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., stao je kod ljudi iz plemena Benu Seleme koji su sjedili, pa ih je upitao: 'O Benu Seleme, ko je kod vas rekub (bespomoćan)?' Oni odgovoriše: 'Onaj ko nema djece', a on im reče: 'Ne, to je onaj ko nema djece umrle u djetinjstvu.' Zatim ih upita: 'A ko je kod vas adim (siromašan)?' Oni odgovoriše: 'Onaj ko nema imetka', a on im reče: 'Ne, to je onaj ko dođe (na ahiret), a kod Allaha ne bude imao nikakvog dobra.'" (Bilježe Mevsili i Bezzar.)

Kome god muslimanu i muslimanki (bračnom paru) umre troje djece koja nisu ušla u pubertet, Allah će njima dvoma oprostiti zbog Svoje milosti prema toj djeci." (Bilježi Nesai )

Žene su rekle Vjerovjesniku, s.a.v.s.: 'Ne možemo doći do tebe od muškaraca, pa odredi jedan dan za nas.' Tada im je on odredio jedan dan u kojem se sretao s njima, pa im je vazio i naređivao (da čine dobro). Između ostalog, rekao im je: 'Svaka žena među vama koja isprati (na ahiret) troje djece imat će zaštitu od Vatre!' Na to je jedna žena rekla: 'Ili dvoje?', pa se on složio: Ili dvoje.'" ( Hadis bilježe Buharija 101 i Muslim 2633)