Buharija | 2291
HADIS
Prenosi se od Ebu Hurejre da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo slučaj nekog Israelićanina.
Naime, neki Israelićanin tražio je od jednog čovjeka hiljadu dinara u zajam. Ovaj mu je rekao: 'Dovedi mi svjedoke koji će posvjedočiti!' On je rekao: 'Allah je dovoljan svjedok!' Prvi je rekao: 'Dovedi mi jemca!' Odgovorio je: 'Allah je dovoljan jemac!' Ovaj je rekao: 'Istinu govoriš!' Potom mu je isplatio traženi iznos do određenog roka. Dužnik je izašao na more za poslom, i kada je obavio svoje potrebe, krenuo je da nađe lađu na kojoj bi se vratio do roka koji je određen za vraćanje duga. Međutim, nije našao lađu. Tada je uzeo komad drveta, izbušio ga i u tu šupljinu stavio hiljadu dinara s pismom na ime čovjeka koji mu je posudio novac. Zatim je zaštitio pismo da ga voda ne bi uništila i došao do obale mora. Rekao je: 'Dragi Allahu! Ti znaš da sam ja od toga i toga posudio hiljadu dinara; tražio je od mene jemca, i ja sam mu rekao: 'Allah je dovoljan jemac!', i bio je zadovoljan Tobom. Tražio je od mene svjedoka, pa sam mu rekao: 'Allah je dovoljan svjedok!', i bio je zadovoljan Tobom. Ja sam se, zaista, trudio da nađem lađu kojom bih mu poslao ono što je njegovo, ali nisam uspio u tome. Sada ovo pismo Tebi prepuštam!' Bacio ga je u more, i valovi su ga prihvatili, a on je nastavio tražiti lađu kako bi se vratio svome domu. Onaj čovjek, koji mu je posudio novac, izašao je iščekujući lađu s njegovim novcem. Međutim, ugledao je ono drvo i uzeo ga da bi imao gorivo za svoju porodicu. Kad ga je pogledao i otvorio, našao je u njemu novac i pismo. Nakon toga, došao je i onaj dužnik noseći sa sobom hiljadu dinara. Rekao je: 'Tako mi Allaha, tražio sam lađu kako bih ti donio tvoj novac, ali je nisam uspio naći sve do sada i, evo, sada sam stigao.' Onaj čovjek je rekao: 'Allah, dž.š., izvršio je tvoj dug donijevši valovima drvo koje si poslao.' Tada se ovaj sretan vratio s onih hiljadu dinara koje je bio donio." (Hadis bilježi Buhari)
ARAPSKI
أن النبي صلى الله عليه وسلم ذكر: رجلاً من بني إسرائيل، سأل بعضُ بني إسرائيل أن يسلفه ألف دينار، فقال:ائتني بالشهداء أُشهدُهم، فقال كفى بالله شهيداً قال: فأتني بالكفيل، قال كفى بالله كفيلاً، قال: صدقْت، فدفعها إليه إلى أجل مسمى، فخرج في البحر فقضى حاجته، ثم التمس مركباً يقدم عليه للأجَل الذي أجَّله، فلم يجد مركباً، فاتخذ خشبة فنقرها فأدخل فيها ألفَ دينار وصحيفةً منه إلى صاحبه، ثم زجّج موضعَها، ثم أتى بها البحر فقال: اللهم إنك تعلم أنى تسلفْت من فلان ألفَ دينار فسألني كفيلاً، فقلت: كفى بالله كفيلاً، فرضى بك، سألني شاهدا فقلت: كفى بالله شهيداً فرضى بك، وإني جهدت أن أجد مركباً أبعث إليه الذي له فلم أقدر، وإني استودعكها فرمى بها في البحر حتى ولجت فيه، ثم انصرف وهو في ذلك يلتمس مركباً يخرج إلى بلده، فخرج الرجل الذي كان أسلفَه ينظر لعل مركباً قد جاء بماله، فإذا بالخشبة التي فيها المال فأخذها لأهله حطباً، فلما نشرها وجد المال والصحيفة، ثم قدم الذي كان أسلفه وأتى بألف دينار، فقال: والله مازلت جاهداً في طلب مركب لآتيك بمالك فما وجدت مركباً قبل الذي جئت فيه، قال: فإن الله تعالى قد أدى عنك الذي بعثته في الخشبة، فانصرف بالألف دينار راشدًا. البخاري