"U najveće dobročinstvo spada održavanje prijateljstva sa očevim prijateljima nakon njegove smrti." (Ebu Davud, 5137)

"Dok smo bili sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., dođe mu neki čovjek iz plemena Benu Seleme i upita: 'Allahov Poslaniče, je li ostalo nešto od dobročinstva koje bih mogao činiti roditeljima nakon njihove smrti?' 'Da,' - odgovorio je 'upućuj dovu za njih, moli Allaha da im oprosti grijehe, izvrši oporuku koju su ostavili, održavaj vezu sa rodbinom koja se samo zbog njih dvoje održava i počasti njihove prijatelje."' (Ebu Davud, 5136)

"Dijete se nikako ne može odužiti svome roditelju, osim ako bi (taj roditelj) zapao u ropstvo pa ga ono svojim imetkom otkupilo i oslobodilo." (Ebu Davud, 5131)

'Primite islam prije nego što i vas zadesi ono što je zadesilo Kurejšije!' Oni su rekli: 'Muhammede, nemoj da te zavara to što si pobio neke neiskusne Kurejšije, nevične borbi – ako bi se sukobio s nama, ti bi tek tada shvatio kakvi smo mi ljudi! Ni s kim se nećeš sukobiti a da je poput nas!' Allah je u vezi s tim objavio: 'Reci onima koji neće da vjeruju: 'Bit ćete pobijeđeni...'' pa do riječi: 'Imate pouku u dvjema vojskama koje su se sukobile: jednoj, koja je bila na Allahovu putu, i drugoj, nevjerničkoj!' (Alu Imran, 12-13), tj. na Bedru, gdje je druga vojska bila nevjernička." (Predanje bilježi Ebu Davud.)

"Allahu, blagoslovi mojim sljedbenicima njihovo ranjenje." (Ebu Davud, 2606)

Od Ebud-Derdaa se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Potpomozite me vašim lijepim postupkom prema siromasima, jer vas (Allah), radi vaših slabašnih, i opskrbljuje i pomaže." (Ebu Davud, 2594)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao: "Svako dobro djelo je milostinja/sadaka." (Ebu Davud, 4942)

Ibn Omer se dopisivao s prijateljem iz Šama, pa mu je jednom prilikom napisao: 'Saznao sam da si rekao nešto negativno u vezi sa sudbinom (kaderom). Ni slučajno da meni pišeš o tome, jer sam čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaže: 'U mom umetu pojavit će se ljudi koji će negirati sudbinu.''" (Hadis bilježi Ebu Davud, 4613.)

"Meleki se ne pridružuju skupini (ljudi) u kojoj se nalaze pas ili zvono (zvono ili pas)." (Ebu Davud, 2555)

"Meleki se ne pridružuju skupini (ljudi) u kojoj se nalazi zvono." (Ebu Davud, 2554)

Kaderije (indeterministi) su medžusije ovoga umeta! Ako se razbole, ne obilazite ih; a ako umru, ne idite im na dženazu!" (Hadis bilježi Ebu Davud, 4691.)

"Neko je prošao pored Vjerovjesnika, s.a.v.s., na magarcu koji je bio obilježen po licu, pa je rekao: 'Zar vam nije poznato da sam ja prokleo onoga koji obilježava životinje po licu i onoga ko ih udara po licu? To je zabranjeno.'" (Ebu Davud, 2564)

Svaki umet ima medžusije (vatropoklonike), a medžusije ovoga umeta jesu oni koji negiraju određenje (kader). Kad neko od njih umre, nemojte ići na njegovu dženazu; kada je neko od njih bolestan, nemojte ga posjećivati! Oni su Dedžalova skupina! Allahovo pravo je da ih pridruži Dedžalu." (Hadis bilježi Ebu Davud, 4692.)

''Neka niko ne muze (tuđu) stoku bez vlasnikove dozvole. Da li bi iko od vas volio da mu neko dođe u spremnicu, razbije ostavu i odnese hranu? Stoka u vimenima čuva hranu za svoje vlasnike, zato neka niko ne muze (tuđu) stoku bez vlasnikove dozvole." (Ebu Davud, 2623)

Ne družite se s onima koji raspravljaju o sudbini, i nemojte s njima uopće razgovarati!" (Hadis bilježi Ebu Davud, 1088.)

Allahov Poslaniče, a šta je s djecom vjernika?' On reče: 'Ono što i s njihovim očevima.' Upitala sam: 'Allahov Poslaniče, zar bez bez ikakvih djela?!' On reče: 'Allah najbolje zna šta bi njihova djeca činila da su poživjela.' Ponovo sam upitala: 'A šta je s djecom mnogobožaca?' Reče: 'Ona imaju status svojih roditelja.' Rekla sam: 'Zar bez ikakvih djela?!' On reče: 'Allah najbolje zna šta bi djeca mnogobožaca činila da su poživjela.'" (Hadis bilježi Ebu Davud, 2712.)

Ubada ibn es-Samit svome sinu je rekao: 'Sinko moj, nećeš okusiti suštinu vjerovanja (imana) sve dok ne budeš uvjeren u to da te nije moglo mimoići ono što te snašlo, a niti te moglo snaći ono što te mimoišlo. Ja sam čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kad kaže: 'Prvo što je Allah stvorio bilo je pero, kojem je rekao: 'Piši!' 'Šta da pišem, Gospodaru?', upitalo je ono, a Gospodar mu reče: 'Piši sudbine svih stvari sve do Sudnjega dana!' Sinko, čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako još kaže: 'Onaj ko umre ne vjerujući u to nije moj sljedbenik.'" (Hadis bilježi Ebu Davud, 4700.)

Došao sam Ubejju ibn Ka'bu i rekao mu: 'Snašla me neka sumnja u određenje (kader), pa reci mi nešto o kaderu, možda će Allah otkloniti sumnju iz moga srca!' On odgovori: 'Da Allah hoće kazniti stanovnike nebesa i Zemlje, kaznio bi ih ne čineći im nepravdu. A kad bi im se htio smilovati – pa oni Njegovu milost ne mogu zaslužiti djelima. Da podijeliš zlata koliko brdo Uhud na Allahovom putu, Allah to od tebe ne bi primio sve dok ne povjeruješ u određenje i ne budeš uvjeren u to da te nije moglo mimoići ono što te je snašlo, a niti te moglo snaći ono što te mimoišlo. Ako umreš vjerujući u nešta drugo, a ne u to, ući ćeš u Vatru!' Potom sam otišao Abdullahu ibn Mesudu, pa mi je isto to rekao. Otišao sam i kod Huzejfe ibn el-Jemanija, pa mi je i on to rekao. Također sam otišao Zejdu ibn Sabitu, a on mi reče da je isto to ashabima rekao Vjerovjesnik, s.a.v.s." (Hadis bilježi Ebu Davud, 4699.)

Džibril mi je dva puta bio imam, i to pored Kabe. Prvi put mi je klanjao podne kada je hlad bio onoliki koliki je remen nanule. Zatim je klanjao ikindiju kad je hlad svakog predmeta bio toliki koliki je i sami predmet. Zatim je klanjao akšam kada je sunce zašlo i postač se omrsio. Jaciju je klanjao kad je nestalo sunčeva rumenila. Sabah je klanjao čim se zora pojavila i kada je postač prestao s jelom. Drugi put mi je klanjao podne kad je sjena svakog predmeta bila onolika koliki je i sam predmet, dakle u jučerašnjem vremenu koje je prvi put bilo skoro ikindijsko. Ikindiju je klanjao kad se sjena svakog predmeta uvećala dva puta. Akšam je klanjao u istom vremenu kao i prvi put, a jaciju je klanjao kad je prošla jedna trećina noći. Zatim je klanjao sabah kada se na zemlji razvidilo. Potom se Džibril okrenuo (njemu) i rekao: 'O Muhammede, ovo je vrijeme vjerovjesnika prije tebe, a vrijeme jednog namaza jeste period između ova dva vremena.'" (Hadis bilježe Ebu Davud 393. i Tirmizi 149.)

od onoga koga je poučio Vjerovjesnik, s.a.v.s.: Tog Dana niko neće kao On mučiti, i niko neće kao On u okove okivati!" (El-Fedžr, 25-26) (Predanje bilježi Ebu Davud, 3996.)