Ebu Davud | 393
HADIS
Ibn Abbas, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Džibril mi je dva puta bio imam, i to pored Kabe. Prvi put mi je klanjao podne kada je hlad bio onoliki koliki je remen nanule. Zatim je klanjao ikindiju kad je hlad svakog predmeta bio toliki koliki je i sami predmet. Zatim je klanjao akšam kada je sunce zašlo i postač se omrsio. Jaciju je klanjao kad je nestalo sunčeva rumenila. Sabah je klanjao čim se zora pojavila i kada je postač prestao s jelom. Drugi put mi je klanjao podne kad je sjena svakog predmeta bila onolika koliki je i sam predmet, dakle u jučerašnjem vremenu koje je prvi put bilo skoro ikindijsko. Ikindiju je klanjao kad se sjena svakog predmeta uvećala dva puta. Akšam je klanjao u istom vremenu kao i prvi put, a jaciju je klanjao kad je prošla jedna trećina noći. Zatim je klanjao sabah kada se na zemlji razvidilo. Potom se Džibril okrenuo (njemu) i rekao: 'O Muhammede, ovo je vrijeme vjerovjesnika prije tebe, a vrijeme jednog namaza jeste period između ova dva vremena.'" (Hadis bilježe Ebu Davud 393. i Tirmizi 149.)
ARAPSKI
ابْنُ عَبَّاسٍ رفعه: "أَمَّنِي جِبْرِيلُ عِنْدَ الْبَيْتِ مَرَّتَيْنِ فَصَلَّى الظُّهْرَ فِي الْأُولَى مِنْهُمَا حِينَ كَانَ الْفَيْءُ مِثْلَ الشِّرَاكِ، ثُمَّ صَلَّى الْعَصْرَ (حِينَ) كَانَ كُلُّ شَيْءٍ مِثْلَ ظِلِّهِ، ثُمَّ صَلَّى الْمَغْرِبَ حِينَ وَجَبَتِ الشَّمْسُ وَأَفْطَرَ الصَّائِمُ، ثُمَّ صَلَّى الْعِشَاءَ حِينَ غَابَ الشَّفَقُ، ثُمَّ صَلَّى الْفَجْرَ حِينَ (بَزَقَ) الْفَجْرُ وَحَرُمَ الطَّعَامُ عَلَى الصَّائِمِ، وَصَلَّى الْمَرَّةَ الثَّانِيَةَ الظُّهْرَ حِينَ كَانَ ظِلُّ كُلِّ شَيْءٍ مِثْلَهُ لِوَقْتِ الْعَصْرِ بِالْأَمْسِ، ثُمَّ صَلَّى الْعَصْرَ حِينَ كَانَ ظِلُّ كُلِّ شَيْءٍ مِثْلَيْهِ، ثُمَّ صَلَّى الْمَغْرِبَ لِوَقْتِهِ الْأَوَّلِ، ثُمَّ صَلَّى الْعِشَاءَ الْآخِرَةَ حِينَ ذَهَبَ ثُلُثُ اللَّيْلِ، ثُمَّ صَلَّى الصُّبْحَ حِينَ أَسْفَرَتِ الْأَرْضُ ثُمَّ الْتَفَتَ (إليه) جبريل، فقال: يامحمد هذا وقت الأنبياء من قبلك، والوقت فيما بين هذين الوقتين". رواه أبو داود والترمذي