Na Sudnjem danu bit ćete prozvani po svojim imenima i imenima svojih očeva, pa nadijevajte lijepa imena!" (Predanje bilježi Ebu Davud, 1053.)

Izišao sam s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., na sabah-namaz, pa pored koga bi god od ljudi prošao, pozvao bi ga na namaz, ili bi ga nogom dotakao." (Hadis je zabilježio Ebu Davud 234.)

Naredio mi je Vjerovjesnik, s.a.v.s., da proučim ezan za sabah-namaz, pa sam ga proučio. Bilal je nakon toga htio pručiti ikamet, pa mu Vjerovjesnik, s.a.v.s., reče: 'Brat iz plemena Suda proučio je ezan, a ko prouči ezan, taj uči ikamet.'" (Hadis su zabilježili Ebu Davud 514. i Tirmizi 199.)

Nemoj učiti ezan sve dok ti se zora ne razbejani (razvidi, postane očita) ovako", pa je pružio svoju ruku na stranu. (Hadis je zabilježio Ebu Davud 534.)

Rekao sam: 'Allahov Poslaniče, poduči me načinu učenja ezana.' Tada je Poslanik potrao prednji dio moje glave i rekao: 'Reci: 'Allahu ekber, Allahu ekber, Allahu ekber, Allahu ekber', i to glasno izgovaraj. Zatim reci: 'Ešhedu en lailahe illellah, Ešhedu en lailahe illellah, Ešhedu enne Muhammeden resulullah, Ešhedu enne Muhammeden resulullah', i malo spusti glas. Zatim ponovo digni glas izgovarajući šehadet: 'Ešhedu en lailahe illellah, Ešhedu en lailahe illellah, Ešhedu enne Muhammeden resulullah, Ešhedu enne Muhammeden resulullah. Hajje alesselah, Hajje alesselah, Hajje alelfelah, Hajje alelfelah.' Ako je sabahski ezan, onda dodaj: 'Es-salatu hajrun minen-nevm, Es-salatu hajrun minen-nevm, Allahu ekber, Allahu ekber, La ilahe illellah.''" (Hadis je zabilježio Ebu Davud 501.)

Kad je Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio da se napravi zvono kojim bi se ljudi pozivali na zajednički namaz, sanjao sam da je neki čovjek prošao pored mene, noseći u ruci zvono, te mu rekoh: 'O Allahov robe, hoćeš li mi prodati to zvono?' On upita: 'A šta ćeš raditi s njim?' Ja mu rekoh: 'Njime ćemo pozivati ljude na namaz.' On reče: 'Hoćeš li da te uputim na nešto bolje od toga?' Ja rekoh: 'Hoću.' On reče: 'Reci: 'Allahu ekber, Allahu ekber, Allahu ekber, Allahu ekber, Ešhedu en lailahe illellah, Ešhedu en lailahe illellah, Ešhedu enne Muhammeden resulullah Ešhedu enne Muhammeden resulullah, Hajje alesselah, Hajje alesselah, Hajje alelfelah, Hajje alelfelah, Allahu ekber, Allahu ekber, La ilahe illellah.'' Zatim se malo odmaknu od mene i reče: 'A kada budeš učio ikamet, reci: 'Allahu ekber, Allahu ekber, Ešhedu en lailahe illellah, Ešhedu enne Muhammeden resulullah, Hajje alesselah, Hajje alelfelah, Kad kametissalah, Kad kametissalah, Allahu ekber, Allahu ekber, La ilahe illellah.'' Kada sam osvanuo, došao sam Poslaniku, s.a.v.s., i obavijestio ga o onome što sam u snu vidio, a on mi reče: 'To je, ako Bog da, istinit san, idi s Bilalom i reci mu šta si usnio i neka on prouči ezan zato što on ima jači glas od tebe.' Stao sam s Bilalom i podučio ga tom tekstu, i on je proučio ezan. Kada je Omer, r.a., u svojoj kući čuo taj tekst, žurno je izišao vukući za sobom svoj ogrtač i govoreći: 'Allahov Poslaniče, tako mi Onoga Koji te je poslao s istinom, ja sam usnio isto što sam čuo.' Tada Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Hvala Allahu.'" (Hadis je zabilježio Ebu Davud 499.)

Namaz je već bio propisan tri godine, pa su nam naši prijatelji govorili da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Volio bih kad bi namaz vjernika bio zajednički. Čak sam razmišljao da pošaljem ljude po kućama pa da pozivaju na zajednički namaz kad nastupi vrijeme. Također sam mislio da naredim nekim ljudima da se popnu na kule i s njih pozivaju ljude na zajednički namaz.' Čak su spomenuli zvono, ili umalo da nisu uzeli zvono za tu potrebu. Tada je došao jedan čovjek od ensarija koji reče: 'Allahov Poslaniče, kad sam se vratio kući i vidio te koliko si zabrinut za taj problem, vidio sam nekog čovjeka na kojem su bila dva zelena platna. Popeo se na džamiju i proučio ezan. Zatim je malo sjeo i ponovo ustao te izgovorio isti tekst, osim što je dodao: 'Kad kametissalah.' Da se ne bojim da će ljudi svašta govoriti, rekao bih da sam u tom momentu bio budan, a ne u snu.' Tada Vjerovjesnik, s.a.v.s., reče: 'Allah ti je pokazao veliko dobro, naredi Bilalu da prouči ezan.' Tada Omer, r.a., reče: 'I ja sam poput toga sanjao, ali kad su me već u tome pretekli, onda sam se postidio da o tome govorim.'" (Hadis je zabilježio Ebu Davud 506.)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabrinuo se kako da saziva ljude na zajedničko obavljanje namaza, pa je neko rekao: 'Podigni zastavu kad nastupi vrijeme namaza, pa kad je ljudi ugledaju, jedni druge neka obavijeste.' To Poslanika, s.a.v.s., nije oduševilo. Zatim su mu spomenuli trubu, a to je truba koju koriste Jevreji, pa ga ni to nije oduševilo, te on reče: 'To je običaj Jevreja.' Tada su mu spomenuli zvono, pa on reče: 'To je praksa kršćana.' Abdullah ibn Zejd el-Ensari, r.a., otišao je opterećen time, zbog toga što je to opteretilo i Poslanika. On je te noći usnio ezan, pa je poranio i otišao Poslaniku, s.a.v.s., i rekao: 'Dok sam bio između sna i jave, došao mi je neki čovjek i pokazao mi tekst ezana. Prije njega na dvadeset dana to je isto u snu vidio Omer ibn Hattab, r.a., ali nije htio to obznaniti, pa je zatim obavijestio Vjerovjesnika, s.a.v.s. Tada mu Vjerovejsnik, s.a.v.s., reče: 'Pa šta te je spriječilo da nas o tome obavijestiš?' On reče: 'U tome me pretekao Abdullah ibn Zejd, pa sam se postidio.' Tada Vjerovjesnik, s.a.v.s., reče: 'Ustani Bilale, poslušaj šta ti Abdullah ibn Zejd kaže, i to prouči.' Tada je Bilal proučio ezan. Neki ljudi od ensarija smatrali su da Abdullah ibn Zejd, r.a., nije tada bio bolestan, Poslanik, s.a.v.s., postavio bi ga za mujezina." (Hadis je zabilježio Ebu Davud 498.)

Nemojte zazivati Allahovo prokletstvo na sebe, niti na svoju djecu, niti na svoju poslugu, niti na svoju imovinu! Naime, može se desiti da pogodite vrijeme Allahovog davanja pa da se On na to odazove!" (Hadis bilježi Ebu Davud, 1532.)

Allahu moj! Molim Te da mi podariš Džennet, njegove ljepote i sjaj i to i to! Od Tebe tražim da me sačuvaš Vatre, njezinih okova i sindžira i toga i toga!", pa mu je rekao: O sinko moj! Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: 'Doći će ljudi koji će prelaziti granice u dovi. Nipošto ne budi jedan od takvih, jer ako ti Džennet bude darovan, onda ti je darovano i sve dobro koje se u njemu nalazi; a ako budeš sačuvan od Vatre, bit ćeš sačuvan od svakog zla koje se u njoj nalazi."(Hadis bilježi Ebu Davud, 1480.)

Jedne noći izašli smo s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, i došli do čovjeka koji je bio ustrajan i uporan u dovi. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, stao je i slušao ga. Tada je rekao: 'Ako ispravno završi, dova će mu zasigurno biti primljena!' Jedan čovjek je upitao: 'Na koji način i kako da završi dovu, o Allahov Poslaniče?!' Odgovorio je: 'S amin! Naime, završavanje dove riječju amin uzrokuje obaveznost njezinog primanja.' Ovaj čovjek udaljio se i primakao se čovjeku koji je učio dovu, pa mu je rekao: 'O ti i ti! Završi dovu izgovorivši amin i raduj se!'"(Hadis bilježi Ebu Davud, 938.)

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo je nekog čovjeka da dok u namazu uči dovu, ne donosi salavat na njega. Tada je rekao: 'Ovaj je požurio!' Zatim je pozvao tog čovjeka i rekao mu, ili je rekao nekom drugom: 'Kad neko od vas uči dovu, neka počne sa zahvalom Allahu, dž.š., a onda neka donese salavat na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a potom neka u dovi uči šta hoće!" (Hadis prenose: Ebu Davud, 1481, Tirmizi, 3477 (hadis hasen-sahih)

Zaista je vaš Gospodar čedan i plemenit; neugodno Mu je da razočara Svoga roba i odbije njegovu dovu kad Mu se, dignutih ruku, obrati!"(Hadis prenose Ebu Davud, 1488 i Tirmizi, 3556, koji kaže da je hadis hasen-sahih.)

"Vidio sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako čini tesbih desnom rukom."(Hadis bilježe: Ebu Davud, 1502)

Vidio sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako čini dovu ovako, dižući ruke s okrenutim dlanovima i nadlanicama. (Hadis bilježi Ebu Davud, 1489.)

Ne zastirite zidove! Onaj ko gleda ono što je napisao njegov brat bez njegove dozvole, gleda u Vatru! Kad od Allaha nešto tražite, dignite ruke s dlanovima okrenutim prema gore, a kad završite s dovom, dlanovima potarite svoja lica."(Hadis bilježi Ebu Davud, 1485 i smatra ga slabim hadisom.)

Tri dove, bez ikakve sumnje, primaju se: dova oca protiv svoga djeteta(za svoje dijete), dova putnika i dova onoga kome je učinjena nepravda."(Hadis bilježe Ebu Davud)

U dvije situacije dove se ne odbijaju ili rijetko da se odbiju: prilikom poziva (ezana) na namaz i prilikom susreta dvije vojske, kad se borba rasplamsa." U drugom predanju stoji: ...i u toku kiše."(Hadis bilježi Ebu Davud, 2540.)

Dova između ezana i ikameta ne odbija se!" (Hadis bilježe Ebu Davud, 521 i Tirmizi, 212, koji kaže da je hadis hasen-sahih.)

Allahov Poslaniče, mujezini su nas pretekli (u nagradi), pa mu Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Izgovaraj ono što mujezini govore, pa kad završiš, onda moli, dat će ti se.'" (Hadis su zabilježili Ebu Davud 524. i Ibn Hibban 593/4.)