Buharija

HADIS

Pričao nam je Seid b. Šurahbil, a njemu Lejs, prenoseći od Makburija, a on od Ebu-Šurejha Adevija kako je on Amru b. Seidu, dok je ovaj odašiljao vojne odrede prema Mekki, rekao:

"Dopusti mi, zapovjedniče, da ti prenesem govor što ga je održao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dan po osvojenju (Mekke); čule su ga moje uši, upamtilo ga je moje srce, a moje oči gledale dok je govorio. On je zahvalio Allahu i pohvalio Ga, a potom rekao: Allah je Mekku učinio svetom (zaštićenom), a ne ljudi! Nije, prema tome, dopušteno nijednom čovjeku koji vjeruje Allaha i Sudnji dan da u njoj prolijeva krv niti da u njoj siječe drveće. A ako neko to dopusti zbog borbe što ju je vodio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, (da bi je osvojio), recite mu: Allah je to dopustio Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a ne vama! Meni je On to dopustio samo zakratko, i danas joj je svetost odmah povraćena, kao što ju je jučer imala. Svako od vas prisutnih neka ovo dostavi odsutnom! Upitali su Ebu-Šurejha: Šta ti je odgovorio Amr? –Rekao je: Ja to znam bolje od tebe, o Ebu-Šurejh! Harem (Mekka) ne može biti sklonište grešnom, niti utočište bjeguncu od kazne za (prolivenu) krv, niti može biti sklonište onome koji je pobjegao zbog počinjenog nereda, odgovorio je on. (Ebu-Abdullah veli da el-harbetu znači isto što i el-belijjetu.) (Buhari)

ARAPSKI

حَدَّثَنَا سَعِيدُ بْنُ شُرَحْبِيلَ، حَدَّثَنَا اللَّيْثُ، عَنِ الْمَقْبُرِيِّ، عَنْ أَبِي شُرَيْحٍ الْعَدَوِيِّ، أَنَّهُ قَالَ لِعَمْرِو بْنِ سَعِيدٍ وَهْوَ يَبْعَثُ الْبُعُوثَ إِلَى مَكَّةَ ائْذَنْ لِي أَيُّهَا الأَمِيرُ أُحَدِّثْكَ قَوْلاً قَامَ بِهِ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم الْغَدَ يَوْمَ الْفَتْحِ، سَمِعَتْهُ أُذُنَاىَ وَوَعَاهُ قَلْبِي، وَأَبْصَرَتْهُ عَيْنَاىَ، حِينَ تَكَلَّمَ بِهِ حَمِدَ اللَّهَ وَأَثْنَى عَلَيْهِ ثُمَّ قَالَ " إِنَّ مَكَّةَ حَرَّمَهَا اللَّهُ وَلَمْ يُحَرِّمْهَا النَّاسُ، لاَ يَحِلُّ لاِمْرِئٍ يُؤْمِنُ بِاللَّهِ وَالْيَوْمِ الآخِرِ أَنْ يَسْفِكَ بِهَا دَمًا، وَلاَ يَعْضِدَ بِهَا شَجَرًا، فَإِنْ أَحَدٌ تَرَخَّصَ لِقِتَالِ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فِيهَا فَقُولُوا لَهُ إِنَّ اللَّهَ أَذِنَ لِرَسُولِهِ، وَلَمْ يَأْذَنْ لَكُمْ. وَإِنَّمَا أَذِنَ لِي فِيهَا سَاعَةً مِنْ نَهَارٍ، وَقَدْ عَادَتْ حُرْمَتُهَا الْيَوْمَ كَحُرْمَتِهَا بِالأَمْسِ، وَلْيُبَلِّغِ الشَّاهِدُ الْغَائِبَ ". فَقِيلَ لأَبِي شُرَيْحٍ مَاذَا قَالَ لَكَ عَمْرٌو قَالَ قَالَ أَنَا أَعْلَمُ بِذَلِكَ مِنْكَ يَا أَبَا شُرَيْحٍ، إِنَّ الْحَرَمَ لاَ يُعِيذُ عَاصِيًا، وَلاَ فَارًّا بِدَمٍ، وَلاَ فَارًّا بِخَرْبَةٍ.