Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je s njom njenog brata Abdurrahmana i ona se odlučila na obavljanje umre od Tenima, a on ju je podigao na devu. Omer, radijallahu anhu, rekao je: "Pritegnite sedla u vrijeme obavljanja hadža, jer je hadž jedna od dviju borbi."

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je glasno obznanio ulazak u hadžske obrede kod Zul-Hulejfe tek kada se sa njim ispravila (na noge) njegova deva. Ovo su prenijeli još Enes i Ibni-Abbas, radijallahu anhuma.

"Vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, glasno je obznanio ulazak u hadžske obrede, kada je jahaća životinja bila uspravno stala (na noge)."

"Iza Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jahao je (na istoj devi) Fadl (b. Abbas). Utom je došla jedna žena iz plemena Has'am. Fadl je počeo u nju gledati, a i ona je gledala u njega, pa je Vjerovjesnik, savs, okrenuo Fadlovo lice na drugu stranu. 'Allahov Poslaniče!', rekla je žena, 'Allah je, uistinu, stavio hadž u dužnost Svojim robovima. Moj otac je dostigao veliku starost; on ne može jahati, pa mogu li ja za njega obaviti hadž? 'Da, možeš – odgovorio je Vjerovjesnik. 'To je bilo', kaže Ibni-Abbas, 'na Oprosnom hadžu'."

"Nisam bila ljubomorna ni na jednu ženu kao što sam bila ljubomorna na Hatidžu, kada sam slušala da je (Vjerovjesnik, a.s.) spominje – a umrla je tri godine prije nego što se on mnome oženio. Njegov Gospodar naredio mu je da je obraduje dvorcem od dragulja u Džennetu. Znao je zaklati ovcu i (meso) od nje podijeliti njenim prijateljicama."

"Allahov Poslanik, a.s., uzeo me je i stavio da sjedim na jednom njegovom bedru, a Hasana, sina Alijinog, stavio je na drugo. Potom ih sastavio i rekao: Bože, smiluj im se, ja sam im se smilovao!" Od Alije se prenosi da je kazivao: "Pričao nam je Jahja, a njemu Sulejman, kako je čuo od Ebu-Osmana, da je Tejmi rekao: Nešto me je obuzela sumnja da sam pričao to i to, što od Ebu-Osmana nisam čuo, pa sam pogledao i vidio da imam zapisano to što sam čuo."

Vjerovjesnik, a.s., uzeo je u svoje krilo dijete da mu protrlja nepce, pa ga je ono pomokrilo. Tada je on zatražio da mu donesu vode, pa je (pomokreno mjesto) polio vodom.

"Upitao sam (Vjerovjesnika, a.s.): Allahov Poslaniče, koji je grijeh najteži?, pa mi je rekao: Da Allahu, koji te je stvorio, pripišeš sudruga. – A koji onda?, upitao sam. Da ubiješ svoje dijete iz straha da će jesti s tobom, odgovorio je. A koji onda?, upitao sam. Da počiniš blud sa ženom svoga komšije, odgovorio je. Potom je Allah potvrdio istinitost Vjerovjesnikovih, a.s., riječi objavivši: I oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju..."

"Čuo sam Allahova Poslanika, a.s., kad je rekao: Allah je milost dao u stotinu dijelova: kod Sebe je zadržao devedeset i devet dijelova, a na Zemlju je spustio (samo) jedan. Od tog je (jednog) dijela samilost stvorenja jednih prema drugima, pa i to što kobila diže svoje kopito sa ždrebeta, bojeći se da ga ne povrijedi."

"Allahovu Poslaniku, a.s., došli su zarobljenici među kojima je bila i jedna žena. Ona je među robljem tražila i dojila djecu, a kad je pronašla (svoje dijete), priljubila ga je uza stomak i podojila. Tada je Vjerovjesnik, a.s., upitao: Šta mislite da li bi ova svoje dijete bacila u vatru? – Ne bi, odgovorili smo, ako bi mogla (izbjeći) da ga ne baci. Potom je (Vjerovjesnik, a.s.) rekao: Allah je milostiviji prema Svojim robovima nego što je ova prema svome djetetu!"

"Jedan beduin došao je kod Vjerovjesnika, a.s., i rekao mu: Vi ljubite djecu, a mi ne ljubimo! – Ja nisam kriv što ti je Allah iz srca uklonio milost, rekao mu je Vjerovjesnik, a.s."

"Allahov Poslanik, a.s., poljubio je Hasana, sina Alijinog, u prisustvu Akrea b. Habisa Temimija, koji je kod njega sjedio, pa je Akrea rekao: Ja imam desetero djece, ali nikada nijedno nisam poljubio! Tada je Allahov Poslanik, a.s., pogledao u njega i rekao mu: Ko prema drugima nije milostiv – neće ni drugi biti (milostivi) prema njemu."

"Izišao je pred nas Allahov Poslanik, a.s., s Umamom bint Ebu-As na ramenima i tako (s njom) klanjao, spuštajući je kad bi bio na rukuu, a dižući je kad bi se on dizao."

"Došla mi je prosjačeći jedna žena s dvjema djevojčicama. Kod mene se zatekla samo jedna jedina hurma, pa sam joj je dala, ali ju je ona popolovila djevojčicama, a zatim ustala i izišla. Domalo je ušao Vjerovjesnik, a.s., pa sam mu to ispričala, a on reče: Ko bilo čime opskrbi ove djevojčice i prema njima lijepo postupi – one će mu biti zaštita od vatre."

"Bio sam (osobno) svjedok kad je Ibn-Omera jedan čovjek pitao za krv komarca, pa ga je (Ibn-Omer) upitao: Odakle si ti? – Iz Iraka, odgovorio je. Tada je (Ibn-Omer) rekao: Pogledajte ovoga! Pita me za krv komarca, a ubili su Vjerovjesnikova, a.s., sina! Svojim sam ušima čuo kad je Vjerovjesnik, a.s., rekao: Njih su dvojica na ovome svijetu moja dva (cvijeta) bosiljka.

"Došla sam, u žutoj košulji, sa svojim ocem kod Allahova Poslanika, a.s., pa (mi) je on rekao: Seneh, seneh! (Abdullah kaže da to na abesinskom znači "hasene" /ah, što je lijepa!/.) Počela sam se igrati s Vjerovjesnikovim pečatom (prstenom), zbog čega me je otac naružio, ali mu je Allahov Poslanik, a.s., rekao: Pusti je!, a zatim se obratio meni: Nosi i deri! Nosi i deri! Nosi i deri!" Ove su riječi, kaže Abdullah, prešle u izreku.

"Allahov Poslaniče, šta misliš hoću li za ono o čemu sam vodio računa u doba neznanja (džahilijeta) – pažnju prema rodbini, oslobađanje robova i milostinju – imati nagradu?" Hakim (dalje) kaže da mu je Allahov Poslanik, a.s., odgovorio: "Primajući islam, zadržao si ranije učinjena dobra djela." Od Ebu-Jemana također se prenosi da je rekao: "Etehannesu" (čuvao sam se). Mamer, Salih i Ibn-Musafir također kažu da je rekao: "Etehannesu" (čuvao sam se), dok Ibn-Ishak kaže da riječ "et-tehannus" znači "et-teberrur" (dobrostivost). Takvo mišljenje prenosi i Hišam od svoga oca.

Vjerovjesnik, a.s., je rekao: "Rodbini pažnju ne ukazuje onaj koji na pažnju uzvraća pažnjom, nego onaj koji na nju pazi i onda kad mu je ona (pažnja) od drugih uskraćena."

"Čuo sam Allahova Poslanika, a.s., kad je, ne skrivajući, glasno rekao: Porodica Ebu... nije moj zaštitnik! Moji su zaštitnici Allah i čestiti vjernici!"(Amr kaže: "U knjizi Muhammeda b. Džafera poslije riječi Ebu nema ništa.") Anbesa b. Abdul-Vahid dodaje da je čuo od Bejana, on od Kajsa, a ovaj od Amra b. Asa da je rekao: "Čuo sam Vjerovjesnika, a.s., kad je rekao: ... ali sam prema njima pažljiv (tj. prema rodbini činim dobročinstvo)."

Vjerovjesnik je rekao: "Rodbinska je veza (er-rahim) korijen: ko na nju bude pazio – i ja ću na njega paziti, a ko je bude prekidao – i ja ću s njim prekinuti!"