Vjerovjesnik, s.a.v.s., donio je zdjelu iz koje je jeo, te je preostalo nešto hrane, a on je rekao: Doći će jedan čovjek iz ovog pravca koji će biti stanovnik Dženneta i koji će jesti iz ove zdjele. Zatim je došao Abdullah ibn Selam, koji je pojeo taj ostatak hrane." (Bilježe Ahmed, I/169, Bezzar, kao što se navodi u djelu Kešful-estar, 2712, i Ebu Jala, II/98, 754.)

Ja sam čovjek iz Isfahana, iz sela po imenu Džejj. Moj otac bio je muhtar u selu i zemljoposjednik, a ja sam mu bio najdraže Allahovo stvorenje. Bio sam posvećen vatropoklonstvu pa sam bio zadužen za paljenje vatre. Jednog dana otac me je poslao na svoj posjed, pa sam tako prošao pored crkve u kojoj su bili kršćani, i ja sam ušao kod njih. Kad sam ih vidio, svidjela mi se njihova molitva i poželio sam da prihvatim njihovu vjeru. Rekao sam: 'Ova vjera bolja je od naše vjere.' Nisam ih napustio sve dok nije zašlo sunce. Pitao sam ih: 'Odakle je porijeklo ove vjere?' Rekli su: 'Iz Šama.' Kad sam se vratio ocu, rekao mi je: 'Gdje si bio?' Kad sam mu sve ispričao, rekao je: 'Moj sinčiću, nema u toj vjeri dobra. Tvoja vjera i vjera tvojih pradjedova je bolja.' Ja sam rekao: 'Nikako, tako mi Allaha, ta vjera je bolja od naše vjere.' On me je prestrašio, na noge mi je stavio okove i zatvorio me u svojoj kući. Ja sam poručio kršćanima kad im dođu trgovci iz Šama da me obavijeste, te kad budu htjeli da se vrate u svoju domovinu, da im se obrate i obavijeste me. Kad su htjeli da se vrate u svoju domovinu, ja sam se oslobodio okova s nogu a zatim sam otišao s njima u Šam. Kad sam stigao u Šam upitao sam: 'Ko je najbolji pripadnik ove vjere?' Odgovorili su: 'Jedan biskup u crkvi.' Kad sam mu došao, rekao sam: 'Ja sam zainteresiran za ovu vjeru i želim biti s tobom kako bih te služio i naučio od tebe.' On je rekao. 'Uđi!' Ja sam ušao kod njega. Bio je loš čovjek, jer je tražio od njih da mu prikupe milostinju, a kad bi prikupili nešto, on bi to pohranio i nije davao siromasima. Kad je umro, oni su se okupili da ga sahrane, a ja sam rekao: 'Ovaj čovjek bio je loš čovjek koji vam je zapovijedao da dajete milostinju, a kad biste mu dali, on je to pohranjivao.' Oni su rekli: 'Odakle ti to znaš?' Rekao sam: 'Hoćete li da vam pokažem mjesto gdje je to pohranio?' Zatim sam im pokazao mjesto na kojem se nalazilo blago iz kojeg su izvadili sedam ćupova napunjenih zlatom i srebrom. Kada su to vidjeli, rekli su: 'Boga mi, nećemo ga zakopati.' Zatim su ga razapeli i kamenovali ga, a onda su doveli drugog čovjeka na njegovo mjesto. Ja sam vidio da je on bio bolji i pobožniji čovjek, skroman u ovosvjetskim prohtjevima, pa sam ga zavolio i proveo neko vrijeme s njime. Kad mu se približila smrt, rekao sam mu: 'Kome me preporučuješ i šta mi naređuješ?' On je rekao: 'Ja ne znam nikoga ko ima iste poglede kao i ja osim jednog čovjeka u Mosulu, po imenu takvom i takvom.' Kad sam mu došao, obavijestio sam ga o svemu, a on mi je rekao: 'Ostani i boravi kod mene.' To sam i učinio i uvjerio se da je najbolji čovjek. Kad mu se primakla smrt, rekao sam: 'Kome me preporučuješ i šta mi zapovijedaš?' On je rekao: 'Pridruži se čovjeku u Nasibejnu.' Kad sam mu došao i ispričao mu svoj slučaj, rekao mi je: 'Ostani i boravi kod mene.' I tako sam ja boravio s najboljim čovjekom. A kad mu se primakla smrt upitao sam: 'Kome me preporučuješ i šta mi naređuješ?' Rekao je: 'Čovjeku u Amuriji.' Kad sam mu došao i ispričao mu svoju situaciju, rekao mi je: 'Ostani kod mene.' Proboravio sam kod najboljeg čovjeka kod koga sam uspio steći neke kravice i ovčice. A kad mu se primakla smrt rekao sam: 'Kome me preporučuješ i šta mi zapovijedaš?' On je rekao: 'Moj sinko, tako mi Boga, ne znam nikoga ko je istih uvjerenja kao mi! Ali ti si doživio vrijeme poslanika koji je poslan s Ibrahimovom vjerom i koji će se pojaviti u postojbini Arapa, koji će učiniti hidžru u predio poznat po palmama koji se nalazi između dva brda od crnog kamenja. On hoće da koristi poklon za jelo, ali neće milostinju. Među plećkama nalazi mu se biljeg poslanstva. Ako možeš da odeš u taj kraj, učini to!' Zatim je umro. Poslije toga su prošli neki trgovci iz plemena Kelb, a ja sam im rekao: 'Hoćete li me uzeti sa sobom u karavan do zemlje Arapa, a ja ću vam zauzvrat dati svoje krave i ovce?' Oni su mi rekli: 'Da.' I tako sam im dao svoje krave i ovce, a oni su me primili u svoj karavan, i tako smo stigli u oazu Vadi el-Kura, gdje su mi počinili nasilje i prodali me kao roba. Zatim me je kupio neki čovjek iz plemena Benu Kurejza i poveo me u Medinu. Tako mi Allaha, samo što sam je vidio, prepoznao sam je prema opisu moga učitelja. Ja sam u njoj boravio sve dok Vjerovjesnik, s.a.v.s., nije učinio hidžru, a potom sam mu došao i donio nešto što sam imao kad je bio u Kubau i rekao: 'Ovo je sadaka, milostinja.' On je rekao svojim drugovima: 'Jedite vi', a on se ustegnuo i povukao svoju ruku. Ja sam u sebi rekao: 'Ovo je jedan znak.' Potom sam se ja udaljio. Sakupio sam nešto stvari, a Vjerovjesnik, s.a.v.s., otišao je u Medinu, i ja sam mu ponovo došao i rekao mu: 'Ovo je hedija, poklon kojim želim da te počastim, a on je jeo nešto od toga. Ja sam rekao u sebi: 'Ovo je drugi znak.' Zatim sam mu došao dok je sjedio sa svojim ashabima u El-Bekii i pozdravio ga selamom. Okrenuo sam se prema njegovim leđima ne bi li vidio poslanički biljeg. Kad me je vidio, znao je šta želim, pa je sklonio svoj ogrtač i ja sam vidio biljeg, te sam se sručio na njega ljubeći ga i plačući, a on mi je rekao: 'Prestani', i ja sam prestao, pa sam mu ispričao svoju priču, a njemu se sviđalo da je ispričam i njegovim ashabima. Zatim sam bio zaokupljen ropstvom, te sam propusio Bedr i Uhud. Poslije toga mi je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 'Otkupi svoju slobodu.' Ja sam otkupio svoju slobodu za tri stotine palmi koje ću zasaditi i podići svome vlasniku i s četrdeset oka srebra (stotinu i šezdeset srebrenjaka). Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je svojim drugovima: 'Pomognite svoga druga!' Pomogli su mi tako što su prikupili tri stotine sadnica koje sam ja zasadio. Allahov Poslanik, s.a.v.s., izašao je sa mnom, a mi smo mu dodavali sadnicu a on bi je postavljao i sadio svojom rukom, tako da su se sve sadnice omladile i nijedna nije stradala. Zatim je Vjerovjesnik, s.a.v.s., donio grumen zlata veličine jajeta kokoške iz nekog rudnika i rekao: 'Šta je uradio Perzijanac koji hoće otkupiti svoju slobodu?' Pozvan sam da mu odem, i on mi je rekao: 'Uzmi ovo i izvrši svoju obavezu.' Rekao sam: 'U šta spada ova moja obaveza, Allahov Vjerovjesniče?' On je odgovorio: 'Zaista će je Allah, dž.š., izvršiti umjesto tebe.' Iz tog grumena izvagao sam vrijednost četrdest oka, pa sam oslobođen, te sam sudjelovao s Vjerovjesnikom, s.a.v.s., u Bici na Hendeku. Poslije toga nisam propustio ni jednu bitku s njim." (Bilježe Ahmed, V/441, Taberani u Kebiru, 2726, i Bezzar u dužoj verziji u djelu Kešful-estar, 6/222 (6065).)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., i ja krenuli smo, i kad smo došli kod Kabe, on mi je rekao: 'Sjedi!', i onda se popeo na moja ramena. Ja sam se pokušao podići sa njim, no kad je vidio da sam slab za to, sišao je i onda sjeo on meni. 'Popni se ti na moja ramena!', rekao mi je i onda me podigao. Meni se činilo da sam mogao dohvatiti nebo. Onda sam se popeo na Kabu, a na njoj se nalazio kip od bronze ili od bakra te sam ga ljuljao desno-lijevo, naprijed-nazad sve dok ga nisam iščupao. Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao mi je: 'Baci ga!', i ja sam ga bacio te se razbio onako kako se razbiju staklenke. Onda sam sišao i onda smo se udaljili odatle utrkujući se, dok se nismo zaklonili za kuće, bojeći se da nas ne susretne neko od ljudi!" (Predanje bilježe: Ahmed, I/84, Ebu Ja'la, I/251, 292, i Bezzar, u djelu El-Bahruz-zehhar, 769.)

Vidio sam Vjerovjesnika, s.a.v.s., kako prolazi trgom Zul-medžaz i govori: 'Ljudi, recite: 'Nema drugog boga osim Allaha, i bit ćete spašeni!'', a Ebu Leheb je na njega bacao prašinu i govorio: 'Ljudi, nemojte da vas ovaj zavede i odvrati od vaše vjere! On želi da napustite svoja božanstva, da ostavite Lata i Uzzaa!' Vjerovjesnik, s.a.v.s., nije se pak obazirao na njega!" (Predanje bilježi Ahmed, IV/63.)

'Božiji Poslaniče, šta si od vjerovjesništva prvo vidio?' 'Bio sam u pustinji', rekao mu je on, 'a bilo mi je deset godina i nekoliko mjeseci, kad začuh govor iznad sebe, kad, dvojica ljudi: jedan pita onoga drugog: 'Je li ovo on?' 'Jeste', potvrdio je onaj, i njih dvojica pošla su prema meni, a takvih lica među ljudima nikad nisam vidio! Išli su prema meni pješice, a potom su me uzeli za mišice, međutim ja nisam osjećao njihov dodir. Jedan je rekao drugom: 'Povali ga! Povali ga!', te su me povalili a da me nisu ni stisli ni pritisli. Jedan je rekao drugom: 'Raspoluti mu srce!', pa je jedan od njih prišao mojim prsima i razdvojio ih, kako sam ja vidio, bez krvi i bez boli. 'Izvadi zlobu i zavist!', rekao mu je i on je izvadio nešto poput grudvice, te je to iscijedio i bacio. 'Ubaci milost i samilost!', rekao je potom, kad, i to poput onog što je izvadio, samo nalik srebru. Zatim je zatresao palac moje desne noge i rekao mi: 'Idi i potčini se (Božijoj volji)!', i ja sam se vratio na to: idem sa samilošću prema djetetu i s milošću prema odraslome." (Hadis bilježi Abdullah ibn Ahmed u dodatku na Musned svoga oca, V/139)

'Moja dojilja bila je iz plemena Sa'd ibn Bekr. Ja sam jednom s njenim sinom otišao za stokom koju smo čuvali, pa kako sa sobom nismo bili ponijeli hrane, ja sam rekao: 'Braco, idi i od majke nam donesi hrane!' Moj brat tako je otišao, a ja sam ostao kod stoke. Utom su doletjele dvije bijele ptice, slične orlovima, i jedna od njih je upitala onu drugu: 'Je li ovo on?' Ona druga je odgovorila potvrdno i potom su se obje okrenule prema meni i prišle mi, uzele me i povalile na tlo, izvrnuvši me na leđa. Onda su mi rasporile stomak, izvadile mi srce, rasjekle ga i iz njega izvadile dvije crne grudvice usirene krvi. 'Daj mi hladne vode!', rekao je jedan od njih, pa su mi tom vodom oprali unutrašnjost prsa. 'Daj mi hladne vode!', opet je zatražio onaj, pa su mi tom vodom oprali srce. Potom je zatražio blagost, pa ju je ulio u moje srce, a onda je jedan od njih rekao drugom: 'Razdijeli ga i označi pečatom vjerovjesništva!' Jedan je rekao onom drugom: 'Stavi ga na tas, a na drugi tas stavi hiljadu onih iz njegova umeta!' Tad vidjeh hiljadu iznad sebe i bojim se da se neki od njih ne strovale! 'Kad bi se sav njegov umet stavio na jedan tas', rekao je jedan od njih, 'a on na drugi, njegov bi tas prevagnuo!' Potom su otišli ostavivši me u velikom strahu. Zatim sam otišao svojoj pomajci i ispričao joj šta se desilo. Ona se pobojala da nisam obolio. Rekla je: 'Allah neka te čuva!', pa je svog devca opremila za put, stavila me na samar i uzjahala iza mene. Kad smo došli kod moje majke, rekla joj je: 'Ja sam izvršila svoj emanet i svoju obavezu!', a onda joj ispričala šta mi se desilo. Nju pak to nije zabrinulo, te reče: 'Ja sam vidjela kako je iz mene izišlo neko svjetlo koje je obasjalo dvorove Šama.''" (Hadis bilježe Ahmed, IV/184, 185, i Taberani, XVII/131.)

Poslije mene ćete ići na različite strane u pohode, pa budite u pohodu u Horosan. Zatim odsjednite u gradu Merv, koji je sagradio Zul-Karnejn i uputio dovu za njegove stanovnike moleći za bereket i da njegove stanovnike ne zadesi nikakvo zlo." (Bilježe Ahmed i Taberani)

Allahov poslanik, s.a.v.s., je vidio Džibrila u njegovom obliku. On ima šesto krila. Svako od tih krila uistinu zaklanja obzorje. Sa njegovog krila spadaju raznobojni ukrasi, biseri i rubini o kojima Allah sve zna. (Bilježi ga Ahmed)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., je kazao: Kada bude dan džume, na svim džamijskim vratima su meleki koji zapisuju one koji su ranije došli, pa one koji su kasnije došli. Zatim, kada imam sjedne, oni saviju listove i dođu da slušaju zikr (hutbu)." (Bilježe ga Buhari, Muslim, Ahmed i dr.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., sakupio je grupu ljudi iz Benu Abdul-Muttaliba i svi su oni jeli meso jednog janjeta i pili iz jedne posude. Pripremio im je hranu koju su jeli sve dok se nisu zasitili, a hrana je ostala kao da nije ni dodirnuta. Zatim je zatražio da se donese mali pehar i svi su pili sve dok nisu utolili žeđ, a voda je ostala kao netaknuta. Zatim je rekao: O Benu Abdul-Muttalibe, poslan sam cijelom svijetu, a vama posebno. Vidjeli ste ove dokaze kako ste vidjeli, pa ko će mi od vas dati prisegu da bude moj brat i prijatelj? Niko od prisutnih nije ustao, a ja kao najmlađi od prisutnih ustao sam, a on mi je rekao: Sjedi! tri puta, a kad je bilo treći put, udario je svojom rukom o moju ruku." (Bilježi Ahmed, I/159.)

Hvala Allahu, Koji mi je dao lijepu odjeću da lijepo izgledam među ljudima i da pokrijem svoje stidno mjesto." (Bilježe ga Ahmed i Ebu Ja'la.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., sakupio je grupu ljudi iz Benu Abdul-Muttaliba i svi su oni jeli meso jednog janjeta i pili iz jedne posude. Pripremio im je hranu koju su jeli sve dok se nisu zasitili, a hrana je ostala kao da nije ni dodirnuta. Zatim je zatražio da se donese mali pehar i svi su pili sve dok nisu utolili žeđ, a voda je ostala kao netaknuta. Zatim je rekao: O Benu Abdul-Muttalibe, poslan sam cijelom svijetu, a vama posebno. Vidjeli ste ove dokaze kako ste vidjeli, pa ko će mi od vas dati prisegu da bude moj brat i prijatelj? Niko od prisutnih nije ustao, a ja kao najmlađi od prisutnih ustao sam, a on mi je rekao: Sjedi! tri puta, a kad je bilo treći put, udario je svojom rukom o moju ruku." (Bilježi Ahmed, I/159.)

Vuk je napao ovcu i zgrabio je. Čoban mu je počne otimati i otme mu je. Vuk sjede na svoj rep i reče: Zar se ne bojiš Allaha? Otimaš mi nafaku koju mi je Allah dodijelio. Čoban reče: Čudno je da vuk progovara poput čovjeka. Na to vuk reče: A da te obavijestim o nečemu još čudnijem? Muhammed, s.a.v.s., u Jesribu govori ljudima o onome što je prije bilo. Čoban potjera stado i dođe u Medinu. Stado ostavi u staji, a on ode do Vjerovjesnika, s.a.v.s. i sve mu ispriča. Poslanik, s.a.v.s., naredi da se ljudi pozovu na zajednički namaz, a onda im izađe. Potom reče onom beduinu: Ispričaj im!, i on im ispriča." (Bilježe Ahmed, III/84, i Bezzar u djelu Kešful-estar, 2431.)

Ebu Džehl je, ismijavajućim tonom, upitao Vjerovjesnika, s.a.v.s.: Je li se to šta dogodilo? Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: Da. On je upitao: A šta to? Odgovorio je: Sinoć sam bio uzdignut. Upitao je: Gdje? Odgovorio je: U Bejtul-makdis. Ebu Džehl reče: Zatim si osvanuo među nama?! Odgovorio je: Da. Ebu Džehl ga je upitao: Šta misliš o tome da pozoveš svoj narod, bi li im ispričao ovo što si meni ispričao? Da, odgovorio je Poslanik, s.a.v.s. Ebu Džehel je pozvao: O potomci Kaba b. Luaja, dođite! Došli su, a Ebu Džehl reče: Ispričaj svome narodu ono što si meni ispričao. Poslanik, s.a.v.s., reče:Doista sam sinoć bio uzdignut. Upitali su: Gdje? Odgovorio je: Do Bejtul- makdisa. Primijetili su: Zatim si osvanuo među nama?! Odgovorio je: Da. Tada neki zapljeskaše rukama, a neki staviše ruku na glavu, na taj način izražavajući čuđenje toj laži. Možeš li nam opisati Mesdžid?, upitaše. Među njima je bilo onih koji su putovali u to mjesto i vidjeli taj Mesdžid. Poslanik, s.a.v.s., veli: Opisivao sam ga dok mi neki detalj nije postao nejasan, pa mi je donesen Mesdžid blizu i stavljen ispred Akilove kuće. Gledao sam u njega i opisivao ga. Narod je uzviknuo: Što se tiče opisa, tako nam Allaha, pogodio je!" (Bilježe: Ahmed, I/309, Bezzar u djelu Kešful-estar, I/45-46, 56, Taberani, XII/67168, 12782, i u Evsatu, III/52, 2447.)

Kad se prouči ezan za namaz, otvore se nebeska vrata i dova se prima." (Hadis je zabilježio Ahmed 3/342.)

Nema nikoga od pripadnika bilo koje vjere da spominje Allaha, dž.š., u ovom času osim vas." Tada je objavljen ovaj kur'anski ajet: Oni nisu svi isti! Ima ispravnih sljedbenika Knjige..." do teksta: ...zna one koji se Njega boje." (Alu Imran, 113-115) (Hadis su zabilježili: Ahmed 396/1, Ebu Ja'la 207206/9, Bezzar 217216/5 i Taberani 132131/10.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., je devet noći kasnio s klanjanjem jacija-namaza." Ebu Davud je rekao: Osam noći je kasnio do trećine noći." Ebu Bekr, r.a., mu je tada rekao: Allahov Poslaniče, kad bi ti malo poranio s jacijom, to bi nam više odgovaralo zbog obavljanja noćnog namaza." Nakon toga je Poslanik, s.a.v.s., klanjao jacija-namaz ranije. (Hadis je zabilježio Ahmed 47/5.)

Nadam se da ću poživjeti dovoljno dugo da sretnem Isāa, sina Merjemina. Ukoliko me smrt pretekne, neka mu onaj ko ga sretne od mene selam prenese!" (Bilježi Ahmed, II/298.)

Omer, r.a., htio je zabraniti ogrtače hibere (najvrednije vrste ogrtača) zato što se boje mokraćom, pa mu je Ubejj, r.a., rekao: Nemaš pravo da to uradiš, jer ih je Vjerovjesnik, s.a.v.s., oblačio, a i mi smo ih za njihova života oblačili." (Ahmed, 143/5.)

Od Džabira, r.a., se prenosi predanje u kojem stoji da je Poslanik, s.a.v.s., u vezi s ajetom: Tako mi deset noći..." (El-Fedžr, 2), rekao: ...zul-hidždže"; ...i parnih i neparnih..." (El-Fedžr, 3), ...parna noć je uoči Kurban-bajrama, a neparna je uoči dana Arefata." (Hadis navode Ahmed, 3/327, i Bezzar, 2286.)