Dvije stvari čovjek ne voli: jedna je smrt, a ona je vjernicima bolja od smutnje, druga je malo imetka, a to je lakše za polaganje računa." (Bilježi Ahmed.)

S Vasilom ibnul-Eskaom ušao sam kod Ebul-Esveda el-Džeršija kad se razbolio od bolesti od koje je umro. Između ostalog, Ebul-Esved je uzeo Vasilinu desnicu pa je njome pogladio svoje oči i lice – zato što je on njome dao prisegu Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Vasila tada reče: 'Ima jedna stvar o kojoj bih te pitao.' 'Koja?', reče on, a on ga upita: 'Kakvo ti je mišljenje o tvome Gospodaru?' On pokretom glave odgovori da je dobro, pa mu Vasila reče: 'Budi radostan, jer sam ja čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: 'Uzvišeni Allah rekao je: 'Ja sam onakav kakvim Me Moj rob zamišlja (šta misli o Meni), pa neka misli o Meni šta hoće!'' (Bilježe Ahmed i Taberani u djelu El-Mu'džemul-evsat.)

"Poslanik, s.a.v.s., tražio je utočište od sedam smrti: iznenadne smrti, od ujeda zmije, od zvijeri, od utapanja, od požara, od toga da on na nešto padne ili da nešto padne na njega, i od smrti prilikom bježanja s bojnog polja" (Bilježe: Ahmed, Bezzar i Taberani u djelima El-Mu'džemul-kebir i El-Mu'džemul-evsat.)

Jedan čovjek rekao je: Božiji Poslaniče, ta i ta žena spominje se po mnoštvu svojih namaza, sadake i posta, no svojim jezikom uznemirava komšiluk!? Ona će u Vatru!, rekao mu je on. Božiji Poslaniče, nastavio je onaj, drugu ženu opet spominju po malobrojnosti posta i namaza i govore da kao sadaku daje tek komade sira, no svojim jezikom ne uznemirava komšiluk?! Ona će u Džennet!, odgovorio je Poslanik, a.s." (Predanje bilježe Ahmed, 2/440, i Bezzar, 2/380 1902, kako se navodi u djelu Kešful-estar.)

Išli smo s Božijim Poslanikom sve dok nismo stigli u Kedid ili Kudejd. Ljudi su počeli tražiti dozvolu da idu svojim porodicama, pa im je on dozvoljavao. Tu je Božiji Poslanik ustao, zahvalio Allahu, a potom rekao: 'Šta je to s ljudima pa im je polovina drveta (stabla) okrenuta prema Božijem Poslaniku mrža od one druge polovine?' Potom se nije mogao vidjeti niko a da ne plače. Neki čovjek rekao je: 'Onaj ko bude tražio dopuštenje nakon ovoga je nepromišljen (sefih).' Potom je (Božiji Poslanik) zahvalio Allahu, rekao još neke dobre stvari i kazao: 'Svjedočim kod Allaha da koji rob umre, a svjedočio je iskreno iz srca da nema boga osim Allaha i da sam ja Božiji poslanik i potom ispravno postupao, bit će upućen u Džennet.' Još je kazao: 'Moj Uzvišeni Gospodar obećao mi je da će bez polaganja računa i kažnjavanja u Džennet uvesti sedamdeset hiljada mojih sljedbenika. Ja priželjkujem da oni ne uđu prije nego što se vi i oni od vaših očeva (roditelja), bračnih drugova i potomstva koji budu činili dobro ne smjestite u vaše džennetske stanove.'" (Ahmed)

Poslanik, s.a.v.s., je u vezi s ajetom: ...i koji hoće bezvjerje s nasiljem u njemu – njima ćemo mi dati da okuse patnju bolnu..." (El-Hadždž, 25), rekao: Kad bi neko u njemu naumio bezvjerje, makar bio i u Adenu Ebjenu (Otok u Jemenu), Allah, dž.š., dao bi mu da iskusi bolnu kaznu." (Hadis bilježe: Ahmed, 1/428, Mevsili, 5384, i Bezzar, 2236.)

'Oglušile, ako nisam čuo Božijeg Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: 'Pod stizanjem u Vatru misli se na ulazak u nju. Neće ostati ni jedan dobročinitelj ni grešnik, a da neće ući u nju, pa će vjernicima biti hladna i spasonosna, kao što je bila Ibrahimu, tako da će Vatra...', ili je rekao: '...Džehennem cvrčati od njihove hladnoće. 'Zatim ćemo one koji su se grijeha klonili spasiti, a nevjernike ćemo, da u njemu na koljenima kleče, ostaviti.''" (Merjem, 72) (Hadis navodi Ahmed, 3/328-329.)

Poslanik, s.a.v.s., je u vezi s kur'anskim ajetom: ...bit će onih koji će se prema sebi ogriješiti..." (Fatir, 32) rekao: Oni koji će druge nadmašiti jesu oni koji će ući u Džennet bez polaganja računa. Oni čija će dobra i loša djela biti izjednačena lahko će račun položiti, a oni koji će se prema sebi ogriješiti jesu oni koji će učiniti sebi nasilje time što će dugo stajati na mjestu proživljenja. A onda će njihovo stanje Allah popraviti Svojom milošću. Među njima su oni koji će reći: ''Hvaljen neka je Allah', govorit će, 'Koji je od nas tugu odstranio. Gospodar naš, zaista, mnogo prašta i blagodaran je, Koji nam je, od dobrote Svoje, vječno boravište darovao, gdje nas umor neće doticati i u kojem nas klonulost neće snalaziti.''" (Fatir, 34-35) (Hadis navodi Ahmed, 5/198.)