Ahmed
HADIS
Od njega (Ebu Hurejre) se također prenosi da je rekao:
Ja sam čovjek iz Isfahana, iz sela po imenu Džejj. Moj otac bio je muhtar u selu i zemljoposjednik, a ja sam mu bio najdraže Allahovo stvorenje. Bio sam posvećen vatropoklonstvu pa sam bio zadužen za paljenje vatre. Jednog dana otac me je poslao na svoj posjed, pa sam tako prošao pored crkve u kojoj su bili kršćani, i ja sam ušao kod njih. Kad sam ih vidio, svidjela mi se njihova molitva i poželio sam da prihvatim njihovu vjeru. Rekao sam: 'Ova vjera bolja je od naše vjere.' Nisam ih napustio sve dok nije zašlo sunce. Pitao sam ih: 'Odakle je porijeklo ove vjere?' Rekli su: 'Iz Šama.' Kad sam se vratio ocu, rekao mi je: 'Gdje si bio?' Kad sam mu sve ispričao, rekao je: 'Moj sinčiću, nema u toj vjeri dobra. Tvoja vjera i vjera tvojih pradjedova je bolja.' Ja sam rekao: 'Nikako, tako mi Allaha, ta vjera je bolja od naše vjere.' On me je prestrašio, na noge mi je stavio okove i zatvorio me u svojoj kući. Ja sam poručio kršćanima kad im dođu trgovci iz Šama da me obavijeste, te kad budu htjeli da se vrate u svoju domovinu, da im se obrate i obavijeste me. Kad su htjeli da se vrate u svoju domovinu, ja sam se oslobodio okova s nogu a zatim sam otišao s njima u Šam. Kad sam stigao u Šam upitao sam: 'Ko je najbolji pripadnik ove vjere?' Odgovorili su: 'Jedan biskup u crkvi.' Kad sam mu došao, rekao sam: 'Ja sam zainteresiran za ovu vjeru i želim biti s tobom kako bih te služio i naučio od tebe.' On je rekao. 'Uđi!' Ja sam ušao kod njega. Bio je loš čovjek, jer je tražio od njih da mu prikupe milostinju, a kad bi prikupili nešto, on bi to pohranio i nije davao siromasima. Kad je umro, oni su se okupili da ga sahrane, a ja sam rekao: 'Ovaj čovjek bio je loš čovjek koji vam je zapovijedao da dajete milostinju, a kad biste mu dali, on je to pohranjivao.' Oni su rekli: 'Odakle ti to znaš?' Rekao sam: 'Hoćete li da vam pokažem mjesto gdje je to pohranio?' Zatim sam im pokazao mjesto na kojem se nalazilo blago iz kojeg su izvadili sedam ćupova napunjenih zlatom i srebrom. Kada su to vidjeli, rekli su: 'Boga mi, nećemo ga zakopati.' Zatim su ga razapeli i kamenovali ga, a onda su doveli drugog čovjeka na njegovo mjesto. Ja sam vidio da je on bio bolji i pobožniji čovjek, skroman u ovosvjetskim prohtjevima, pa sam ga zavolio i proveo neko vrijeme s njime. Kad mu se približila smrt, rekao sam mu: 'Kome me preporučuješ i šta mi naređuješ?' On je rekao: 'Ja ne znam nikoga ko ima iste poglede kao i ja osim jednog čovjeka u Mosulu, po imenu takvom i takvom.' Kad sam mu došao, obavijestio sam ga o svemu, a on mi je rekao: 'Ostani i boravi kod mene.' To sam i učinio i uvjerio se da je najbolji čovjek. Kad mu se primakla smrt, rekao sam: 'Kome me preporučuješ i šta mi zapovijedaš?' On je rekao: 'Pridruži se čovjeku u Nasibejnu.' Kad sam mu došao i ispričao mu svoj slučaj, rekao mi je: 'Ostani i boravi kod mene.' I tako sam ja boravio s najboljim čovjekom. A kad mu se primakla smrt upitao sam: 'Kome me preporučuješ i šta mi naređuješ?' Rekao je: 'Čovjeku u Amuriji.' Kad sam mu došao i ispričao mu svoju situaciju, rekao mi je: 'Ostani kod mene.' Proboravio sam kod najboljeg čovjeka kod koga sam uspio steći neke kravice i ovčice. A kad mu se primakla smrt rekao sam: 'Kome me preporučuješ i šta mi zapovijedaš?' On je rekao: 'Moj sinko, tako mi Boga, ne znam nikoga ko je istih uvjerenja kao mi! Ali ti si doživio vrijeme poslanika koji je poslan s Ibrahimovom vjerom i koji će se pojaviti u postojbini Arapa, koji će učiniti hidžru u predio poznat po palmama koji se nalazi između dva brda od crnog kamenja. On hoće da koristi poklon za jelo, ali neće milostinju. Među plećkama nalazi mu se biljeg poslanstva. Ako možeš da odeš u taj kraj, učini to!' Zatim je umro. Poslije toga su prošli neki trgovci iz plemena Kelb, a ja sam im rekao: 'Hoćete li me uzeti sa sobom u karavan do zemlje Arapa, a ja ću vam zauzvrat dati svoje krave i ovce?' Oni su mi rekli: 'Da.' I tako sam im dao svoje krave i ovce, a oni su me primili u svoj karavan, i tako smo stigli u oazu Vadi el-Kura, gdje su mi počinili nasilje i prodali me kao roba. Zatim me je kupio neki čovjek iz plemena Benu Kurejza i poveo me u Medinu. Tako mi Allaha, samo što sam je vidio, prepoznao sam je prema opisu moga učitelja. Ja sam u njoj boravio sve dok Vjerovjesnik, s.a.v.s., nije učinio hidžru, a potom sam mu došao i donio nešto što sam imao kad je bio u Kubau i rekao: 'Ovo je sadaka, milostinja.' On je rekao svojim drugovima: 'Jedite vi', a on se ustegnuo i povukao svoju ruku. Ja sam u sebi rekao: 'Ovo je jedan znak.' Potom sam se ja udaljio. Sakupio sam nešto stvari, a Vjerovjesnik, s.a.v.s., otišao je u Medinu, i ja sam mu ponovo došao i rekao mu: 'Ovo je hedija, poklon kojim želim da te počastim, a on je jeo nešto od toga. Ja sam rekao u sebi: 'Ovo je drugi znak.' Zatim sam mu došao dok je sjedio sa svojim ashabima u El-Bekii i pozdravio ga selamom. Okrenuo sam se prema njegovim leđima ne bi li vidio poslanički biljeg. Kad me je vidio, znao je šta želim, pa je sklonio svoj ogrtač i ja sam vidio biljeg, te sam se sručio na njega ljubeći ga i plačući, a on mi je rekao: 'Prestani', i ja sam prestao, pa sam mu ispričao svoju priču, a njemu se sviđalo da je ispričam i njegovim ashabima. Zatim sam bio zaokupljen ropstvom, te sam propusio Bedr i Uhud. Poslije toga mi je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 'Otkupi svoju slobodu.' Ja sam otkupio svoju slobodu za tri stotine palmi koje ću zasaditi i podići svome vlasniku i s četrdeset oka srebra (stotinu i šezdeset srebrenjaka). Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je svojim drugovima: 'Pomognite svoga druga!' Pomogli su mi tako što su prikupili tri stotine sadnica koje sam ja zasadio. Allahov Poslanik, s.a.v.s., izašao je sa mnom, a mi smo mu dodavali sadnicu a on bi je postavljao i sadio svojom rukom, tako da su se sve sadnice omladile i nijedna nije stradala. Zatim je Vjerovjesnik, s.a.v.s., donio grumen zlata veličine jajeta kokoške iz nekog rudnika i rekao: 'Šta je uradio Perzijanac koji hoće otkupiti svoju slobodu?' Pozvan sam da mu odem, i on mi je rekao: 'Uzmi ovo i izvrši svoju obavezu.' Rekao sam: 'U šta spada ova moja obaveza, Allahov Vjerovjesniče?' On je odgovorio: 'Zaista će je Allah, dž.š., izvršiti umjesto tebe.' Iz tog grumena izvagao sam vrijednost četrdest oka, pa sam oslobođen, te sam sudjelovao s Vjerovjesnikom, s.a.v.s., u Bici na Hendeku. Poslije toga nisam propustio ni jednu bitku s njim." (Bilježe Ahmed, V/441, Taberani u Kebiru, 2726, i Bezzar u dužoj verziji u djelu Kešful-estar, 6/222 (6065).)
ARAPSKI
وعنه: كنت رجلا من أصبهان من قرية يقال لها جي، وكان أبي دهقانها، وكنت أحب خلق الله إليه، واجتهدت في المجوسية، حتى كنت قطن النار الذي يوقدها، فأرسلني يوما إلى ضيعته، فمررت بكنيسة النصارى، فدخلت عليهم، فلما رأيتهم أعجبتني صلاتهم، ورغبت في أمرهم، وقلت: هذا خير من الدين الذي نحن عليه، فما تركتهم حتى غربت الشمس، فقلت لهم: أين أصل هذا الدين؟ قالوا: بالشام، ثم رجعت إلى أبي فقال: أين كنت؟ فأخبرته، فقال: أي بني: ليس في ذلك الدين خير، دينك، ودين آبائك خير، قلت: كلا والله إنه لخير من ديننا فخافني فجعل في رجلي قيدًا وحبسني في بيته، وبعثت إلى النصارى إذا قدم إليكم من الشام تجار أخبروني فأقبلوا عليهم فأخبروني فلما أرادوا الرجوع إلى بلادهم ألقيت الحديد من رجلي ثم خرجت معهم إلى الشام، فلما قدمتها قلت: من أفضل أهل هذا الدين؟ قالوا: الأسقف في الكنيسة، فجئته فقلت: إني رغبت في هذا الدين وأحببت أن أكون معك أخدمك وأتعلم منك، قال: ادخل، فدخلت معه، فكان رجل سوء يأمرهم بالصدقة، فإذا جمعوا له شيئًا اكتنزه ولم يعط المساكين، ثم مات فاجتمعوا ليدفنوه، فقلت لهم: إن هذا كان رجل سوء يأمركم بالصدقة وإذا جمعتهم له شيئًا اكتنزه، قالوا: وما علمك بذلك؟ قلت: أنا أدلكم على كنزه، فأريتهم موضعه، فاستخرجوا منه سبع قلال مملوءة ذهبًا وورقا، فلما رأوها قالوا: والله لا ندفنه، فصلبوه ثم رجموه بالحجارة، ثم جاءوا برجل آخر فجعلوه مكانه، فرأيته أفضل منه وأزهد في الدنيا فأحببته فأقمت معه زمانا، ثم حضرته الوفاة، فقلت له: إلى من توصيني، وما تأمرني؟ قال: لا أعلم اليوم أحدًا على ما كنت عليه إلا رجلا بالموصل، وهو فلان فالحق به، فلحقت وأخبرت، فقال: أقم عندي فأثمت فوجدته خير رجل، فلما حضرته الوفاة قلت: إلى من توصيني وما تأمرني؟ قال الحق بفلان في نصيبين، فلحقت به فأخبرته فقال: أقم عدي فأقمت مع خير رجل، فلما حضرته الوفاة قلت: إلى من توصيني وبما تأمرني؟ قال: فلان في عموريا فأتيته فأخبرته فقال أقم عندي فأقمت مع خير رجل واكتسبت حتى صارت لي بقيرات وغنيمة، فلما حضرته الوفاة قلت: إلى من توصيني وبما تأمرني؟ قال: يا بني والله ما أعلم أحدًا على ما كنا عليه، ولكن قد أظلك زمان نبي هو مبعوث بدين إبراهيم يخرج بأرض العرب، مهاجره إلى أرض نخل بين حرتين، يأكل الهدية ولا يأكل الصدقة بين كتفيه خاتم النبوة، فإن استطعت أن تلحق بتلك البلاد فافعل، ثم مات، ومر بي نفر من كلب تجار، فقلت لهم: تحملوني إلى أرض العرب وأعطيكم بقيراتي وغنيمتي؟ قالوا: نعم، فأعطيتهم، فحملوني إلى وادي القرى فظلموني فباعوني، ثم ابتاعني رجل من بني قريظة، فحملني إلى المدينة، فوالله ما هو إلى أن رأيتها عرفتها بصفة صاحبي، فأقمت بها إلى أن هاجر النبي صلى الله عليه وسلم فأتيته بشيء عندي وهو بقباء فقلت له: هذه صدقة فقال صلى الله عليه وسلم لأصحابه: كلوا وأمسك يده، فقلت في نفسي: هذه واحدة، ثم انصرفت فجمعت شيئًا وتحول صلى الله عليه وسلم إلى المدينة فجئته، فقلت: هذه هدية أكرمتك بها فأكل منها، فقلت في نفسي: هذه اثنتان، ثم جئته وهو بالبقيع جالس في أصحابه فسلمت عليه، ثم استدرت إلى ظهره هل أرى الخاتم، فلما رآني عرف، فألقى رداءه عن ظهره فنظرت إلى الخاتم فانكببت عليه أقبله وأبكي، فقال لي: تحول فتحولت فقصصت عليه حديثي فأعجبه صلى الله عليه وسلم أن يسمع ذلك أصحابه، ثم شغلني الرق حتى فاتني بدر وأحد، ثم قال لي صلى الله عليه وسلم كاتب، فكاتبت على ثلاثمائة نخلة أحييها له، وبأربعين أوقية، فقال صلى الله عليه وسلم لأصحابه أعينوا أخاكم. فأعانوني، فجمعوا لي ثلاثمائة ودية، ففقرت لها، فخرج صلى الله عليه وسلم معي فجعلنا نقرب إليه الودي وبضعه بيده، فما مات منها ودية، ثم أتي صلى الله عليه وسلم بمثل بيضة دجاجة من ذهب من بعض المعادن، فقال: ما فعل الفارسي المكاتب؟ فدعيت له، قال خذ هذه فأدّبها ما عليك. قلت: وأين تقع هذه يا رسول الله مما علي؟ قال: إن الله سيؤدي بها عنك، فوزنت لهم منها أربعين أوقية وعتقت، فشهدت معه صلى الله عليه وسلم الخندق، ثم لم يفتني معه مشهد. لأحمد والكبير والبزار مطولاً