Ahmed
HADIS
Utba ibn Abdus-Sulemi kaže da je jedan čovjek upitao Vjerovjesnika, s.a.v.s., kakvo je bilo njegovo djetinjstvo, i on mu je rekao:
'Moja dojilja bila je iz plemena Sa'd ibn Bekr. Ja sam jednom s njenim sinom otišao za stokom koju smo čuvali, pa kako sa sobom nismo bili ponijeli hrane, ja sam rekao: 'Braco, idi i od majke nam donesi hrane!' Moj brat tako je otišao, a ja sam ostao kod stoke. Utom su doletjele dvije bijele ptice, slične orlovima, i jedna od njih je upitala onu drugu: 'Je li ovo on?' Ona druga je odgovorila potvrdno i potom su se obje okrenule prema meni i prišle mi, uzele me i povalile na tlo, izvrnuvši me na leđa. Onda su mi rasporile stomak, izvadile mi srce, rasjekle ga i iz njega izvadile dvije crne grudvice usirene krvi. 'Daj mi hladne vode!', rekao je jedan od njih, pa su mi tom vodom oprali unutrašnjost prsa. 'Daj mi hladne vode!', opet je zatražio onaj, pa su mi tom vodom oprali srce. Potom je zatražio blagost, pa ju je ulio u moje srce, a onda je jedan od njih rekao drugom: 'Razdijeli ga i označi pečatom vjerovjesništva!' Jedan je rekao onom drugom: 'Stavi ga na tas, a na drugi tas stavi hiljadu onih iz njegova umeta!' Tad vidjeh hiljadu iznad sebe i bojim se da se neki od njih ne strovale! 'Kad bi se sav njegov umet stavio na jedan tas', rekao je jedan od njih, 'a on na drugi, njegov bi tas prevagnuo!' Potom su otišli ostavivši me u velikom strahu. Zatim sam otišao svojoj pomajci i ispričao joj šta se desilo. Ona se pobojala da nisam obolio. Rekla je: 'Allah neka te čuva!', pa je svog devca opremila za put, stavila me na samar i uzjahala iza mene. Kad smo došli kod moje majke, rekla joj je: 'Ja sam izvršila svoj emanet i svoju obavezu!', a onda joj ispričala šta mi se desilo. Nju pak to nije zabrinulo, te reče: 'Ja sam vidjela kako je iz mene izišlo neko svjetlo koje je obasjalo dvorove Šama.''" (Hadis bilježe Ahmed, IV/184, 185, i Taberani, XVII/131.)
ARAPSKI
عتبة بن عبد السلمي: أن رجلاً سأل النبي صلى الله عليه وسلم كيف كان أول شأنك؟ فقال: "كانت حاضنتي من بني سعدٍ بن بكرٍ فانطلقت أنا وابن لها في بهم لنا ولم نأخذ معنا زادًا فقلت: يا أخي اذهب فائتنا بزادٍ من عند أمنا، فانطلق أخي ومكثت عند البهم فأقبل طائران أبيضان كأنهما نسران فقال أحدهما لصاحبه: أهو هو؟ قال: نعم فأقبلا يبتدراني فأخذاني فبطحاني إلى القفا فشقا بطني ثم استخرجا قلبي فشقاه فأخرجا منه علقتين سوداوين قال أحدهما لصاحبه: ائتني بماء ثلجٍ فغسلا به جوفي، ثم قال: ائتني بماء بردٍ فغسلا به قلبي، ثم قال: ائتني بالسكينة فزراها في قلبي: ثم قال أحدهما لصاحبه: حصه وختم عليه. بخاتم النبوة وقال أحدهما لصاحبه: اجعله في كفةٍ واجعل ألفًا من أمته في كفةٍ، فإذا أنا أنظر إلى الألف فوقي أشفق أن يخر على بعضهم، قال: لو أن أمته وزنت به لمال بهم، فانطلقا وتركاني قد فرقت فرقًا شديدًا، ثم انطلقت إلى أمي، فأخبرتها بالذي لقيت، فأشفقت على أن يكون التبس بي، فقالت: أعيذك بالله، فرحلت بعيرًا لها فحملتني على الرحل وركبت خلفي حتى بلغنا إلى أمي، فقالت: أديت أمانتي وذمتي فحدثتها بالذي لقيت، فلم يرعها ذلك، قالت: إني رأيت خرج مني نور أضاءت له قصور الشام". أحمد 4 /184185، والطبراني 17 /131، وقال الهيثمي 8 /222: رواه أحمد والطبراني ولم يسق المتن وإسناد أحمد حسن