"O Allahov Poslaniče, ukaži mi na neko djelo, koje kada budem radio zavolit će me Allah i ljudi." "Nemoj biti pohlepan prema dunjaluku, volit će te Allah, nemoj biti pohlepan prema onome što je kod ljudi, volit će te ljudi."

Djela se cijene prema namjerama i svako će dobiti ono što je namjerio (nanijjetio). Pa, čija hidžra (preseljenje) bude Allahu i Njegovom Poslaniku, njegova hidžra je Allahu i Njegovom Poslaniku. Čija hidžra bude radi dunjalučke koristi ili zbog žene da bi je oženio – njegova hidžra je zbog onoga što je naumio."

Kazao mi je moj gospodin, da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaže: Ko čini dovu za svoga brata u odsustvu, melek zadužen za njega kaže: "Amin, i tebi isto.'

"Upitao sam Resulullaha, s.a.v.s., o dobročinstvu i grijehu, pa mu je rekao: Dobročinstvo je lijepo ponašanje, a grijeh je ono što te tišti u grudima i prezireš da to ljudi vide od tebe." Od Vabisa ibn Ma'beda El-Esedija, r.a., se prenosi da je Resulullah, s.a.v.s., njemu rekao: "Došao si da me pitaš o dobročinstvu i grijehu? Potvrdio sam! Zatim je sastavio svoje prste i dodirnuo svoja prsa i rekao: Pitaj sebe, upitaj svoje srce o Vabisa (ponavljajući tri puta)! Dobročinstvo je onaj smiraj kojeg pronađeš ti i tvoje srce, a grijeh je ono što te pritišće u duši i koleba te u prsima, pa makar ti i mnoštvo ljudi reklo da je to ispravno."

Ahlak Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je bio Kur'an.

O Allahov Poslaniče, uzeše oni koji imaju imetke sve nagrade. Klanjaju namaz, kao što i mi klanjamo, poste kao što i mi postimo, a daju višak svojih imetaka. Tada je Poslanik rekao: Zar i vama Allah nije dao ono što možete udijeliti kao sadaku. Svako subhanallah je sadaka, svako Allahu Ekber je sadaka, svako elhamdulillah je sadaka, svako la ilahe illallah je sadaka. Naređivanje dobra i odvraćanje od zla je sadaka, čak je intimni odnos sa supružnikom sadaka. Ashabi rekoše: Zar će neko od nas imati nagradu zato što je udvoljio svoju strast? Poslanik odgovori: Zar ne bi imao grijeh, ako bi to uradio na nedozvoljen način? Imao bi Božiji Poslaniče. Kada zadovolji potrebu na halal način, zaista će imati nagradu."

Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko, ili šezdeset i nekoliko ogranaka. Najviši stepen su riječi Nema Boga osim Allaha, a najniži je ukloniti smetnju s puta. I stid je dio imana.

Zaista među onim što su ljudi zapamtili od govora prvih poslanika: Ako se ne stidiš, radi šta god želiš."

Božiji Poslaniče oporuči (daj mi vasijet). Tada je Resulullah, s.a.v.s., rekao: Nemoj se srditi i onda je nekoliko puta to ponavljao.

"Od ljepote čovjekova islama, je da ostavi ono što ga se ne tiče." (Tirmizi)

"Bit ćeš sa onim koga voliš." (Buhari, 6167, Ahmed u Musnedu, 13371)

"Odazovite se kada budete pozvani!" (Nafi) veli: "Abdullah (b. Omer) odazivao se na poziv na svadbeno veselje i druge pozive čak i kada je postio."

"Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio nam je sedmero, a zabranio sedmero. Naredio nam je: da posjećujemo bolesnika, da pratimo dženazu, da odgovorimo onome koji kihne, da izvršimo ono za što smo se zakleli da ćemo izvršiti, da pružimo pomoć obespravljenome, da širimo selam i da se odazovemo na poziv onoga koji nas pozove. Zabranio nam je: da nosimo zlatno prstenje, da upotrebljavamo srebreno posuđe, da stavljamo svilene podmetače (pod sedla na konjima), da oblačimo lanenu odjeću pomiješanu sa svilom, grubu svilu (istebrek) i dibadž (svileni brokat)."Ovo predanje, u pogledu širenja selama, potvrđuju Ebu-Avana i Šejbani, koji su ga čuli od Ešasa.

"Oslobodite roba, odazovite se onome koji vas pozove i posjetite bolesnika!"

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: Svaki čovjek stvoren je s tri stotine i šezdeset zglobova. Pa, ko donose tekbir, tehlil, tespih, istigfar; ukloni kamen, trn ili kost s puta kojim prolaze ljudi, naredi dobro, zabrani zlo do broja tih tri stotine i šezdeset zglobova, on će, tada, uistinu, hodati, a udaljio se od Vatre.

Ebu Tevbe je rekao: A možda je rekao: On će tada omrknuti, a udaljio se od Vatre.

"Nije snažan onaj ko se dobro hrve, već je snažan onaj ko srdžbu savlađuje."

"Nemoj potcjenjivati nijedno dobro djelo, pa makar da vedrog lica sretneš svoga brata."

"Šest je dužnosti muslimana prema muslimanu: kada ga sretneš da ga poselamiš, kada te pozove (na veselje i sl.) da mu se odazoveš, kada zatraži savjet da ga posavjetuješ, kad kihne i kaže: Elhamdu lillahi (Hvala Allahu) da mu kažeš: Jerhamukellah (Allah ti se smilovao), kada se razboli da ga posjetiš i kada umre da mu odeš na dženazu. "

(Dijelom ajeta): 'Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega otpozdravite!', podrazumijevaju se muslimani, a dijelom: '...ili ga odbacite' (En-Nisa, 86) idolopoklonici!" (Predanje bilježi Ebu Ja'la.)

Vjerovjesniku, s.a.v.s., donesena je posuda u kojoj su bile svježe hurme, pa je rekao da se pod ajetom: ...lijepa riječ jeste kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu, ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi...", misli na palmu, a da se pod Allahovim, dž.š., riječima: A ružna riječ je kao ružno drvo: iščupanom drvetu s površine zemlje nema opstanka", misli na gorku tikvicu. (Oba predanja bilježi Tirmizi, 3119.)