Ko obiđe bolesnika, ili posjeti svoga brata u ime Allaha, pozove ga jedan pozivač i kaže mu: 'Blago tebi, lijep bio tvoj hod i sebi si u Džennetu već pripremio mjesto boravka!'" (Bilježi Tirmizi 2008 )

Koji god čovjek obiđe bolesnika navečer, s njim izađe sedamdeset hiljada meleka koji mole za njegov oprost sve dok ne osvane, a imat će i bašču u Džennetu! A ko ga obiđe ujutro, s njim izađe sedamdeset hiljada meleka koji mole za njegov oprost sve dok ne omrkne, a imat će i bašču u Džennetu!" (Bilježi Ebu Davud 3098)

"Allahov nam je Poslanik, a.s., ispričao dva hadisa. Vidio sam već (da se) jedan (ostvario), a očekujem (da se i) drugi (ostvari). Pričao nam je da je povjerenje spušteno u dubinu ljudskih srca. Zatim su oni učili iz Kur'ana, a onda iz sunneta. I Pričao nam je (potom) o njegovu podizanju (tj. o nestanku povjerenja) i rekao:
Čovjek će odspavati jedan san, pa će povjerenje biti uzeto iz njegova srca, a trag će mu ostati kao jedna tačka. Zatim će odspavati još jedan san, pa će ono opet biti uzeto. Ostat će mu trag kao žulj, baš kao kad zakotrljaš žeravicu na svojoj nozi, pa se ona podmjehuri. Vidiš je nabuhlu, a u tome nema ništa. Svijet će trgovati i skoro niko neće držati do povjerenja. Pričat će se kako u tom i tom plemenu ima čovjek od povjerenja. Govorit će se (s divljenjem) o nekom čovjeku: Kako je pametan, kako je lijep, kako je čvrst, a u njegovu srcu nema ni trunke imana ! Živio sam u vremenu kad mi je bilo svejedno s kim ću trgovati. Ako je musliman, islam će ga vratiti (pravdi i poštenju), a ako je kršćanin, vratit će ga onaj što mu je nadređen. Danas ne trgujem ni s kim osim s tim i tim."

"Ljudi su kao deve: od stotinu njih teško nađeš jednu jahaću."

"Vjerovjesnik, a.s. je,, rekao: Ko žudi postati znamenit - Allah će mu to dati , a ko se pretvara - Allah će razotkriti njegovu dvoličnost."

"Dok sam s Vjerovjesnikom, a.s., jahao (na istoj jahalici), tako da je između mene i njega bio samo zadnji dio sedla, on mi reče: Muaze! - Odazivam ti se, Allahov Poslaniče!, odgovorio sam. Jahao je potom neko vrijeme, a onda opet rekao: Muaze! - Odazivam ti se, Allahov Poslaniče!, rekoh. Zatim je ponovo jahao neko vrijeme, a onda rekao: Muaze! - Odazivam ti se, Allahov Poslaniče!, rekoh. Znaš li, upita on, koja prava ima Allah prema Svojim robovima? - Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju, odgovorio sam. Pravo je Allahovo prema Njegovim robovima da oni samo Njega obožavaju i da Mu ništa ravnim ne smatraju, reče on. Potom je jahao neko vrijeme, a onda rekao: Muaze, sine Džebelov! - Odazivam ti se, Allahov Poslaniče!, odgovorio sam. Znaš li, upita on, koja prava imaju robovi kod Allaha kada to urade? - Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju, odgovorio sam. Pravo je robova kod Allaha da ih On ne kazni, reče on."

"Allahov je Poslanik, a.s., imao devu po imenu Adba. Bila je najbrža i nepobjediva. Jednom je došao neki beduin sa svojom (mladom) devom pa ju je ona (beduinova deva) pobijedila. Muslimanima je to teško palo te rekoše: Adba je pobijeđena. Na to Allahov Poslanik, a.s., reče: Doista, kad god se što na dunjaluku uzdigne, Allahovo je pravo da ga On spusti."

"Uzvišeni je Allah, doista, rekao: Ko uznemirava kojeg od Mojih evlija - Ja sam mu objavio rat. Najdraže čime Mi se Moj rob može približiti jest ono što sam mu propisao. Moj će Mi se rob ustrajno približavati nafilama pa ću ga zavoljeti, a kada ga zavolim, postat ću sluh njegov, kojim sluša, vid njegov, kojim gleda, ruka njegova, kojom radi, noga njegova, kojom hoda. Ako Me upita, dat ću mu, a ako od Mene zaštitu zatraži, doista ću mu je pružiti. Ni oko čega što radim nisam se više dvoumio kao oko duše vjernikove, koja ne voli smrt, a Ja joj ne volim nažao učiniti."

"Allahov je Poslanik, a.s., rekao: Poslan sam ja i Kijametski dan ovako, pokazujući svoja dva prsta i pružajući ih."

"Poslan sam ja i Kijametski dan kao ova dva."

"Vjerovjesnik, a.s. je, rekao: Poslan sam ja i Kijametski dan kao ova dva, znači dva prsta."
Isto prenosi Israil od Ebu-Hasina.

"Neće nastupiti Kijametski dan sve dok sunce ne iziđe sa zapada. A kad iziđe i ljudi ga vide, svi će povjerovati. Tada čovjeku neće koristiti to što će uzvjerovati ukoliko nije vjerovao i ranije i vjerujući dobro zaradio. Kijametski će dan nastupiti tako da oni koji budu svoju robu razastrli neće među sobom kupoprodaju dovršiti niti će robu smotati. Kijametski će dan nastupiti tako da će čovjek početi musti devu, ali njega (mlijeka) neće okusiti. Kijametski će dan nastupiti tako da se onaj koji bude pravio korito za vodu neće iz njega napiti. Kijametski će dan nastupiti tako da onaj koji bude ponio zalogaj u svoja usta neće ga pojesti."

"Vjerovjesnik, a.s. je, rekao: Ko voli susret s Allahom - Allah voli susret s njim, a ko ne voli susret s Allahom - ni Allah ne voli susret s njim. Tada Aiša ili koja druga od njegovih žena reče: Mi, zaista, ne volimo smrt! - Nije to, reče on, jer kada vjerniku dođe smrt, on bude obveseljen Allahovim zadovoljstvom i počastima, pa mu ništa ne bude draže od onoga što ga čeka; on voli susret s Allahom a i Allah voli susret s njim. A kada nevjerniku dođe smrt, on, doista, bude obaviješten o Allahovoj kazni i nevoljama, pa mu ne bude ništa mrže od onoga što ga čeka; on ne voli susret s Allahom a ni Allah ne voli susret s njim."
Ovaj hadis u skraćenoj verziji prenose Ebu-Davud i Amr od Šube. Seid prenosi od Katade, on od Zurare, ovaj od Sada, on od Aiše, a ona od Vjerovjesnika, a.s...

"Ko voli susret s Allahom - Allah voli susret s njim, a ko ne voli susret s Allahom - ni Allah ne voli susret s njim."

"Aiša je, supruga Vjerovjesnikova, a.s., pripovijedala: Allahov je Poslanik, a.s., dok je još bio zdrav, rekao: Nije umro nijedan vjerovjesnik dok nije vidio svoje mjesto u Džennetu, a zatim mu je dato da izabere. - A kada se razbolio, veli Aiša, glava mu je bila u mome krilu; bio je u nesvijesti neko vrijeme, a onda je došao sebi, pažljivo podigao svoj pogled uvis i rekao: Allahu, (pridruži me) Najvišem društvu! - Nije, dakle, odabrao nas!, rekoh ja sjetivši se onog hadisa što nam ga je on kazivao. Allahu, (pridruži me) Najvišem društvu! - bile su posljednje riječi koje je izrekao Vjerovjesnik, a.s., veli Aiša."

"Pred Allahovim je Poslanikom, a.s., zaista, bila džezvica ili kofa s vodom - dvoumi se Omer (šta je od toga dvoga) - pa je on stavljao ruke u vodu, brisao njima svoje lice i govorio: Nema Boga osim Allaha! Smrt, zaista, ima muke. Ispravio je zatim svoju ruku i stao govoriti: (Pridruži me) Najvišem društvu! - sve dok nije izdahnuo a ruka mu se spustila."

"Neki su beduini, osori i grubi (ili bosi), dolazili Vjerovjesniku, a.s., i pitali ga kada će nastupiti Kijametski dan. On bi tada pogledao u najmlađeg među njima i govorio: Ako ovaj poživi, neće doživjeti duboku starost, a vaš će kijametski dan nastupiti."
"To je značilo njihova smrt", objašnjava Hišam.

"Prošla je (jedne prilike) pored Allahovog Poslanika, a.s., dženaza pa je on rekao: Urahatio se, ili su se urahatili od njega - Šta znači to: Urahatio se, a šta znači: Urahatili su se od njega?, upitali su. Rob (Allahov) vjernik postane rahat od dunjalučkih teškoća i uznemiravanja (sklanjajući se) u okrilje Allahove milosti. A rob prijestupnik - od njega postanu rahat i ljudi i zemlje i drveće i životinje."

"Urahatio se, ili su se urahatili od njega. Vjernik se urahati."

"Umrloga slijedi troje - pa se dvoje vrati, a s njim ostane jedno. Slijede ga njegova porodica, njegov imetak i njegova djela. Njegova se porodica i imetak njegov vrate, a s njim ostanu djela."