"Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: Zaista se za vas najviše bojim blagodati zemaljskih koje će vam Allah dati! – A šta su to blagodati zemaljske?, upita neko, a on odgovori: Obilje i užici ovozemaljski. Neki čovjek upita: A da li dobro donosi zlo? Vjerovjesnik je, a.s., zašutio, tako da smo mislili da mu silazi objava. Potom je počeo brisati svoje čelo i rekao: Gdje je onaj što je pitao? – Ja sam, reče čovjek. (Mi smo zahvalili tom čovjeku", kaže Ebu-Seid, "kada je postupio ovako.) Vjerovjesnik, a.s., tada reče: Dobro donosi samo dobro, a doista je imetak primamljiv i sladak! Doista, sva vegetacija koja izraste uz potok ubija životinju koja se prejede, tako da joj se stomaci nadmu, ili je skoro ubiju, izuzev životinje koja jede bilje (el-hadira) i koja jede tako da se, kad joj se stomaci nadmu, okrene prema suncu, preživa i izbaci izmet i mokraću, a zatim se ponovo vrati i jede. Zaista je ovaj imetak sladak: ko ga uzme s pravom (stekne ga na dopušten način) i potroši ga ispravno – tada mu je on divna ispomoć; ako ga uzme na bespravan način, on je onaj (nalik onome) koji jede, ali se ne može zasititi."