"Ja sam prvi Arap koji je odapeo strijelu na Allahovu putu. Išli smo u borbu, a nismo imali hrane osim lišća huble i semura. Naš je izmet zbog toga bio poput ovčijeg izmeta (brabonjaka). Zatim su me pripadnici plemena Benu-Sad počeli podučavati vjerskim propisima; u tom slučaju (ako me oni budu podučavali) propao sam i uzaludan je moj trud!"

"Tako mi Allaha, osim kojeg nema drugog Boga, ja sam od gladi pritiskao zemlju svojim stomakom i pritezao kamen na svome stomaku. Jednog dana sjeo sam na put kojim su prolazili (Poslanik, a.s., i njegovi drugovi). Naišao je Ebu-Bekr, te sam ga pitao za jedan ajet iz Allahove Knjige, a, tako mi Allaha, pitao sam ga samo ne bi li me nahranio. Ali, on je prošao i nije me nahranio. Zatim je pored mene prošao Omer, i ja sam ga pitao o jednom ajetu iz Allahove Knjige, a, tako mi Allaha, pitao sam ga samo ne bi li me nahranio. Ali, nije to uradio. Zatim je pored mene naišao Ebu-Kasim, a.s., nasmiješio se kada me je vidio, znajući šta je s mojom dušom (i srcem) i šta je na mom licu, i rekao: Ebu-Hirre! – Odazivam ti se, Allahov Poslaniče!, rekoh. Slijedi me!, reče on i krenu, a ja sam ga slijedio. Potom je ušao (u kuću). Zatražio sam dopuštenje za ulazak, pa mi on dopusti da uđem. Ušao je, našao mlijeka u zdjeli i upitao: Odakle je ovo mlijeko? – Poklonio ti ga je taj i taj (ili ta i ta), odgovorili su mu, a on reče: Ebu-Hirre! – Odazivam ti se, Allahov Poslaniče!, odgovorih. Idi do ljudi sa Sofe, reče on, i pozovi ih da dođu k meni!
Ljudi sa Sofe bili su gosti islama i nisu imali ni porodice ni imetka niti bilo koga kod koga bi našli utočište. Kada bi poslaniku, a.s., došla sadaka, on bi to poslao njima, sebi ne bi ništa od toga uzeo; kada bi mu nešto bilo darovano, malo bi poslao njima, a malo uzeo sebi i podijelio to s njima.
Poslanikova, a.s., zapovijed zabrinula me je, pa sam u sebi rekao: Šta ovo malo mlijeka znači ljudima sa Sofe? Ja sam bio preči da se napijem ovoga mlijeka, kojim bih se okrijepio. Kada dođu, Poslanik, a.s., zapovjedit će mi, i ja ću im dodavati (to mlijeko), a do mene, možda, ništa od njega neće dospjeti. Pa ipak, Allahu i Njegovu Poslaniku mora se pokoravati!Otišao sam kod njih, pozvao ih, te su oni došli i zatražili dopuštenje za ulazak. On im je dopustio, pa su sjeli na svoja mjesta u kući. Poslanik, a.s., reče: Ebu-Hirre! Odazivam ti se, Allahov Poslaniče!, odgovorih, a on reče: Uzmi i dodaj im! Uzeo sam zdjelu i dodao (jednom) čovjeku, pa je pio dok se nije napio. Potom mi je vratio zdjelu, a ja sam je dodao drugom čovjeku, i on je pio dok se nije napio, a zatim mi vratio zdjelu. Potom je pio drugi čovjek dok se nije napio, a onda mi je zdjela vraćana sve dok nisam došao do Vjerovjesnika, a.s. – a svi ljudi već su se bili napili mlijeka. On je uzeo zdjelu, stavio je na svoju ruku, pogledao u mene, nasmiješio se i rekao: Ebu-Hirre! – Odazivam ti se, Allahov Poslaniče!, rekoh, a on reče: Ostali smo ja i ti! – Istinu si rekao, Allahov Poslaniče!, rekoh. Sjedi i pij!, reče on. Ja sam sjeo i napio se, ali on reče: Pij!, i ja sam pio. Stalno mi je govorio: Pij!, sve dok nisam rekao: Ne, tako mi Onoga koji te je poslao s Istinom, nema više mjesta za to u mom stomaku! Tada on reče: Daj mi to! Dao sam mu zdjelu, a on je zahvalio Allahu, spomenuo Njegovo ime i popio ostatak mlijeka."

"Vjerovjesnik je, a.s., umro, a na mojoj polici nije bilo ništa što bi pojelo živo biće, osim nešto ječma. Ja sam ga jela jedno (duže) vrijeme, i kad sam ga izmjerila, potrošio se."

"Vjerovjesnik, a.s., nije jeo sa stola (sinije) do svoje smrti niti je jeo mehkog hljeba (somuna) do svoje smrti."

"Pogledao sam u Džennet i vidio da su većina njegovih stanovnika siromasi; pogledao sam u Džehennem i vidio da su većina njegovih stanovnika žene!"
Ebu-Redžaa u predanju ovog hadisa slijede Ejjub i Avf, a prenosi ga i Sahr te Hammad b. Nedžih od Ebu-Redžaa, a on od Ibn-Abbasa.

"Obišli smo Habbaba, pa je on rekao: Učinili smo Hidžru s Vjerovjesnikom, a.s., samo Allaha radi, i naša je nagrada kod Allaha. Među nama je bilo onih koji su umrli, a nisu uzeli nagradu (na ovome svijetu). Među njima je bio Musab b. Umejr, koji je ubijen u danu Bitke na Uhudu i koji je iza sebe ostavio samo ogrtač. Kada bismo njime pokrili glavu, otkrile bi se noge, a kada bismo njime pokrili noge, otkrila bi se glava. Tada nam je Verovjesnik, a.s., naredio da pokrijemo njegovu glavu, a da na noge stavimo mirisnu žukvu (el-izhir). Među nama je bilo i onih čiji su plodovi sazreli, i oni ih ubiru (na ovome svijetu)."

"Neki čovjek prošao je pored Allahovog Poslanika, a.s., te on čovjeka koji je sjedio kod njega upita: Šta misliš o ovom čovjeku? Čovjek odgovori: On je čovjek iz redova plemića. On je, tako mi Allaha, dostojan da, da mu djevojka bude isprošena, ako je zaprosi, i ako se zauzme (za nekoga), da mu to bude prihvaćeno. Allahov je Poslanik, a.s., zašutio. Potom je prošao drugi čovjek, pa je Allahov Poslanik, a.s., upitao: A šta misliš o ovome? Čovjek reče: Ovaj je čovjek iz redova siromašnih muslimana. On nije dostojan da da mu djevojka bude isprošena, ako (je) zaprosi, niti da mu, ako se zauzme (za nekoga), to bude prihvaćeno, niti da se, ako nešto rekne, slušaju njegove riječi. Allahov Poslanik, a.s., tada reče: On je bolji od prepune zemlje (ljudi) nalik na onog prvog!"

"Nije bogatstvo u mnoštvu ovosvjetskih dobara – veće je bogatstvo bogatstvo duše!"

"Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: Da imam zlata koliko je brdo Uhud, ne bi me radovalo da prođu tri noći, a da kod mene ima išta od njega, osim nešto što bih ostavio za vraćanje duga."

"Rekao je Ebu-Zerr: Išao sam s Vjerovjesnikom, a.s, zemljištem s crnim kamenom (harrom) u Medini – a ispred nas je bilo brdo Uhud – pa mi reče: Ebu-Zerre! – Odazivam ti se, Allahov Poslaniče!, rekoh, a on reče: Da imam zlata koliko je brdo Uhud, ne bi me radovalo da prođe treća noć, a da od toga imam i jedan dinar – osim da nešto ostavim za (izmirenje) dug(a) – koji nisam podijelio među Allahovim robovima ovako, ovako i ovako, pokazavši desno, lijevo i iza sebe. Nastavio je potom ići i rekao: Doista će oni koji imaju mnogo imetka imati malo nagrade na Sudnjem danu, osim onoga koji dijeli ovako, ovako i ovako – desno, lijevo i iza sebe – a malo je takvih. Onda mi je rekao: Ostani na svome mjestu, Ebu-Zerre, i ne miči se dok se ja ne vratim!
Uputio se kroz tamnu noć dok nije iščezao. Čuo sam neki glas i uplašio se da se nije neko ispriječio Vjerovjesniku, a.s., pa sam htio otići kod njega, ali se sjetih njegovih riječi: Ne miči se dok se ne vratim!, te se nisam micao dok se nije vratio. Kada je došao, rekoh: Allahov Poslaniče, čuo sam neki glas, pa sam se uplašio, spomenuvši mu sve. A jesi li ga čuo?, upita me on, a ja odgovorih: Da. – To je Džibril, reče on, koji mi je došao i rekao: Ko umre iz tvoga ummeta, a ništa ne pridruži Allahu, ući će u Džennet! – Pa i ako blud učini i ukrade?!, rekoh. Pa i ako blud učini i ukrade!, reče on."

"Izišao sam jedne noći i ugledao Allahovog Poslanika, a.s., kako ide sam; nikog nije bilo s njim. Mislio sam da on ne voli da ide neko s njim, pa sam išao (za njim) u sjeni mjeseca. Tada se on okrenuo, ugledao me i rekao: Ko je to? – Ebu-Zerr – Allah me učinio otkupom za tebe!, odgovorih, a on reče: O Ebu-Zerre, dođi! Išao sam potom neko vrijeme s njim, pa mi on reče: Zaista će oni koji imaju mnogo imetka imati malo (nagrade) na Sudnjem danu, osim onoga kome Allah dadne imetak, pa ga (ovaj) bude dijelio desno i lijevo, ispred sebe i iza sebe, i njime bude činio dobro.Išao sam zatim neko vrijeme s njim, pa mi on reče: Sjedi ovdje!, i posadi me na ravno mjesto oko kojeg je bilo kamenje, a onda mi opet reče: Sjedi ovdje dok ti se ne vratim! Zaputio se potom kamenjarom (harrom), tako da ga više nisam vidio. Dugo se zadržao, a onda sam ga čuo kako, vraćajući se, govori: ... i ako ukrade i blud učini!" Kada je došao kod mene, nisam se mogao strpjeti da ne kažem: Allahov Poslaniče – Allah me učinio otkupom za tebe! – s kim si pričao na rubu kamenjara? Nisam nikoga čuo da ti je išta odgovorio! – Bio je to Džibril, reče on, koji se preda mnom pojavio na kraju kamenjara i rekao: Obraduj svoj ummet da će ući u Džennet onaj koji umre, a ništa ne pridruži Allahu! – O Džibrile, rekoh, i ako ukrade i blud učini?!, a on mi reče: Da, i ako ukrade i blud učini! – I ako ukrade i blud učini?!, upitah. Da, pa i ako uzima alkohol!, (odgovorio je)." Nadr prenosi od Šube, on od Habiba b. Ebu-Sabita, Ameša i Abdul-Aziza b. Rufeja, a oni od Zejda b. Vehba ovaj hadis.
Ebu-Abdullah (tj. Buhari) kaže: "Hadis je koji prenosi Ebu-Salih od Ebu-Derdaa mursel, nije vjerodostojan, a željeli smo da se zna. Hadis koji je vjerodostojan jest hadis koji porenosi Ebu-Zerr."
Pitali su Ebu-Abdullaha: "A hadis koji prenosi Ata b. Jesar od Ebu-Derdaa?" – "On je također mursel, nije vjerodostojan, a vjerodostojan je hadis od Ebu Zerra.

"Upitao je Vjerovjesnik, a.s.: Kome je od vas imetak njegovog nasljednika draži od njegovog imetka? – Allahov Poslaniče, odgovorili su, nema nikog među nama da mu njegov imetak nije draži! On reče: Doista je njegov imetak onaj koji podijeli, a imetak njegovog nasljednika onaj koji ostavi iza sebe!"

"Neko je prošao pored Vjerovjesnika, s.a.v.s., na magarcu koji je bio obilježen po licu, pa je rekao: 'Zar vam nije poznato da sam ja prokleo onoga koji obilježava životinje po licu i onoga ko ih udara po licu? To je zabranjeno.'" (Buharija, 2564)

"Tražio sam od Vjerovjesnika, a.s., (nešto imovine, novca), pa mi je on dao. Zatim sam (opet) tražio, i on mi je dao, pa sam ponovo tražio, i on mi je dao, a zatim rekao: Ovaj je imetak (Sufjan je možda rekao da je Hakim kazao: "Rekao mi je (Poslanik, a.s.): O Hakime, doista je ovaj imetak") primamljiv i sladak: ko ga uzme bez požude, imat će blagoslova u njemu, a ko ga uzme s pohlepom, neće u njemu imati blagoslova, i bit će poput onoga koji jede, ali se ne može zasititi. Gornja ruka bolja je od donje."

"Nipošto ne držite govore sjedeći na leđima vaših životinja. Allah vam ih je potčinio da vas prenesu do odredišta do kojih biste, da nije njih, s velikim naporom stigli, a zemlju vam je odredio da na njoj obavljate svoje potrebe." (Ebu Davud, 2567)

Mi smo smatrali da je ovo iz Kurana sve dok nije objavljeno: Zaokuplja vas nastojanje da što imućniji budete...

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je devu kojoj je bilo ime Adba, kojoj se nije moglo uteći", a Humejdu je rekao: " odnosno, skoro da joj se nije moglo uteći", pa je došao jedan nomad na mladom devcu i utekao joj. To je muslimanima bilo teško. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, to je primijetio i rekao: "Allah je sebi uzeo za dužnost da se na ovom svijetu ništa ne uzdiže a da ga On ne ponizi." Ovaj hadis Musa je oduljio prenoseći ga od Hammada, on od Sabita, ovaj od Enesa, radijallahu anhu, a on od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. (Buharija, 2872)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je jednom prilikom prošao pored kamile kod koje su se (od mršavosti) leđa gotovo spojila s trbuhom, pa je kazao: "Bojte se Allaha u pogledu ovih životinja, koje ne mogu govoriti. Kada ih jašete, neka su dobre (site), i kada ih jedete, neka su dobre (debele)." (Ebu Davud, 2548)

"Da čovjek ima dolinu od zlata, poželio bi da ima dvije. Njegova usta napunit će samo zemlja; a Allah prima pokajanje onoga koji se pokaje!"

"O ljudi, zaista je Vjerovjesnik, a.s., govorio: Kada bi čovjeku bila data dolina napunjena zlatom, poželio bi da uz nju ima i drugu, a da mu bude data i druga, poželio bi da ima i treću. Čovjekov trbuh ispunit će samo zemlja; a Allah prima pokajanje onoga koji se pokaje!"