Ebu Davud | 498
HADIS
Ebu Umejr ibn Enes prenosi od svojih amidža ensarija da su rekli:
Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabrinuo se kako da saziva ljude na zajedničko obavljanje namaza, pa je neko rekao: 'Podigni zastavu kad nastupi vrijeme namaza, pa kad je ljudi ugledaju, jedni druge neka obavijeste.' To Poslanika, s.a.v.s., nije oduševilo. Zatim su mu spomenuli trubu, a to je truba koju koriste Jevreji, pa ga ni to nije oduševilo, te on reče: 'To je običaj Jevreja.' Tada su mu spomenuli zvono, pa on reče: 'To je praksa kršćana.' Abdullah ibn Zejd el-Ensari, r.a., otišao je opterećen time, zbog toga što je to opteretilo i Poslanika. On je te noći usnio ezan, pa je poranio i otišao Poslaniku, s.a.v.s., i rekao: 'Dok sam bio između sna i jave, došao mi je neki čovjek i pokazao mi tekst ezana. Prije njega na dvadeset dana to je isto u snu vidio Omer ibn Hattab, r.a., ali nije htio to obznaniti, pa je zatim obavijestio Vjerovjesnika, s.a.v.s. Tada mu Vjerovejsnik, s.a.v.s., reče: 'Pa šta te je spriječilo da nas o tome obavijestiš?' On reče: 'U tome me pretekao Abdullah ibn Zejd, pa sam se postidio.' Tada Vjerovjesnik, s.a.v.s., reče: 'Ustani Bilale, poslušaj šta ti Abdullah ibn Zejd kaže, i to prouči.' Tada je Bilal proučio ezan. Neki ljudi od ensarija smatrali su da Abdullah ibn Zejd, r.a., nije tada bio bolestan, Poslanik, s.a.v.s., postavio bi ga za mujezina." (Hadis je zabilježio Ebu Davud 498.)
ARAPSKI
أبو عُمَيْرِ بْنِ أَنَسٍ عَنْ عُمُومَةٍ لَهُ مِنَ الْأَنْصَارِ: اهْتَمَّ رسول الله صلى الله عليه وسلم بالصَّلَاةِ كَيْفَ يَجْمَعُ النَّاسَ لَهَا؟ فَقِيلَ: انْصِبْ رَايَةً عِنْدَ حُضُورِ الصَّلَاةِ، فَإِذَا رَأَوْهَا آذَنَ بَعْضُهُمْ بَعْضًا فَلَمْ يُعْجِبْهُ ذَلِكَ، فَذُكِرَ لَهُ الْقُنْعُ وهو الشَّبُّورَ شَبُّورُ الْيَهُودِ فَلَمْ يُعْجِبْهُ، فَقَالَ: "هَذا مِنْ أَمْرِ الْيَهُودِ" فَذُكِرَ لَهُ النَّاقُوسُ، فَقَالَ: "هُوَ مِنْ أَمْرِ النَّصَارَى" فَانْصَرَفَ عَبْدُ اللَّهِ بْنُ زَيْدِ الأنصاري وَهُوَ مُهْتَمٌّ لِهَمِّ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم، فَأُرِيَ الْأَذَانَ فِي مَنَامِهِ، فَغَدَا عَلَى النبي صلى الله عليه وسلم فَقَالَ: إِنِّي لَبَيْنَ نَائِمٍ وَيَقْظَانَ إِذْ أَتَانِي آتٍ فَأَرَانِي الْأَذَانَ، وَكَانَ عُمَرُ بْنُ الْخَطَّابِ قَدْ رَآهُ قَبْلَ ذَلِكَ فَكَتَمَهُ عِشْرِينَ يَوْمًا، ثُمَّ أَخْبَرَ النَّبِيَّ صلى الله عليه وسلم، فَقَالَ لَهُ: "مَا مَنَعَكَ أَنْ تُخْبِرَنا" فَقَالَ: سَبَقَنِي عَبْدُ اللَّهِ بْنُ زَيْدٍ فَاسْتَحْيَيْتُ فَقَالَ صلى الله عليه وسلم: "قم يا بِلَالُ فَانْظُرْ مَا يَأْمُرُكَ بِهِ عَبْدُ اللَّهِ بْنُ زَيْدٍ فَافعل" فَأَذَّنَ بِلَالٌ، قَالَ بعضهم: إنَّ الْأَنْصَارَ تَزْعُمُ لولا أَنَّ عَبْدَ اللَّهِ بْنَ زَيْدٍ كَانَ يَوْمَئِذٍ مَرِيضًا لَجَعَلَهُ صلى الله عليه وسلم مُؤَذِّنًا. رواه أبو داود. وصححه الألباني في صحيح أبي داود