Enciklopedija hadisa

Bila su plemena Kurejza i Nadir, pa je Nadir bio bolji od Kurejze. Tako, kad bi neko iz plemena Kurejza ubio nekog iz plemena Nadir, bio bi i sam ubijen, a kad bi neko iz Nadira ubio nekog iz Kurejze, platio bi za nj krvarinu u visini od sto tovara datula. Kad je Vjerovjesnik, s.a.v.s., došao s Objavom, čovjek iz Nadira ubio je čovjeka iz Kurejze, i oni su im rekli: 'Izručite nam ga, da ga ubijemo!' Ovi su pak odgovorili: 'Neka nam presudi Vjerovjesnik!', te su u vezi s tim otišli kod njega. Tada je objavljeno: 'Ako im budeš sudio, sudi im pravo!' (El-Maida, 42). A pravo je – duša za dušu. Potom je objavljeno: 'Zar oni traže da im se kao u pagansko doba sudi?!'" (El-Maida, 50) (Predanje bilježe Ebu Davud i Nesai.)

(Ajet): 'Njegova kazna (dosl. nagrada) bit će Džehennem!' (En-Nisa, 93) – to mu je, dakle, nagrada, pa ako Allah htjedne da pređe preko te njegove nagrade (tj. da mu oprosti) On će to i učiniti!" (Predanje bilježi Ebu Davud.)

Kako da se pokaje?! Ja sam čuo vašeg Vjerovjesnika, s.a.v.s., kad je rekao: 'Ubijeni će doći držeći se za svoga ubicu, dok će mu iz žila curiti krv, i reći: 'Gospodaru, upitaj ovoga zbog čega me je ubio!?'" Zatim je rekao: Allaha mi, ovo je Allah objavio i nije ga dokinuo!" (Predanje bilježe Nesai i Tirmizi.)

Čuo sam Zejda ibn Sabita kako na ovome mjestu kaže: 'Ajet: 'Onome ko hotimično ubije vjernika kazna će biti – Džehennem, u kojem će vječno ostati!' (En-Nisa, 93) objavljen je šest mjeseci nakon ajeta: 'I oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda zahtijeva!''" (El-Furkan, 68) (Predanje bilježe Ebu Davud i Nesai.)

'Kada neke od žena vaših blud počine...' (En-Nisa, 15), zatvarali su ih u kuće i u njima ih držali dok ne bi pomrle, pa kad je objavljena sura En-Nur i kad su naznačene šerijatske kazne, to je dokinuto!" (Predanje bilježi Bezzar, kako se naznačava u djelu Kešful-estar.)

Jednoga dana, dok je Vjerovjesnik, s.a.v.s., sjedio u džamiji, u nju uđe čovjek raščupane kose i neuredne brade, pa Vjerovjesnik, s.a.v.s., svojom rukom pokaza na njega, kao da mu naređuje da uredi svoju kosu i bradu, što on i uradi. Kad se vratio, Vjerovjesnik, s.a.v.s., reče: 'Zar ovo nije bolje od toga da čovjek dođe raščupane kose, kao da je šejtan.'" (Malik)

Ne zadržavajte pogled na oboljelim od lepre!" (Hadis bilježi Ibn Madža, 3543.)

Nema mjesta pesimizmu! Katkada je dobar predznak u kući, ženi i u konju." (Hadis bilježi Tirmizi, 2264.)

Predislamski Arapi govorili su: 'Zla slutnja je u kući, ženi i životinji.'" Zatim je Aiša proučila ajet: Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi... (El-Hadid, 22). (Hadis navodi Tirmizi)

Najistinitiji snovi jesu u zoru." (Hadis navodi Tirmizi, 2274.)

Neka Medinjanka imala je muža trgovca koji je često putovao. Uvijek bi nešto sanjala kada bi muž otišao od nje. Rijetko bi muž odlazio, a da je ne bi ostavio trudnom. Dolazila bi Božijem Poslaniku, s.a.v.s., i govorila: 'Muž mi je otišao kao trgovac, a mene je ostavio u drugom stanju, pa sam usnila, kako se to spavaču desi, da je stup moje kuće pukao i da sam rodila slijepo dijete', pa je Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Odlično, muž će ti se u dobru vratiti i rodit ćeš čestito dijete.' Isti je san usnila dva ili tri puta, uvijek bi dolazila Božijem Poslaniku, a on bi joj isto govorio, vraćao bi joj se muž, a ona bi rađala dječaka. Tako jednoga dana dođe, kao što je i ranije dolazila, Božiji Poslanik, s.a.v.s., bio je odsutan, a ona je usnila taj san, pa sam joj rekla: 'O čemu pitaš Božijeg Poslanika, Allahova robinjo?!' Ona reče: 'O snu koji sam snila. Dolazila bih Božijem Poslaniku da ga pitam o njemu, a on bi govorio: 'Odlično', pa bih ga kazivala dok bi bilo onako kako je rekao.' Rekoh joj: 'Ispričaj mi ga!' Reče: 'Ne dok ne dođe Božiji Poslanik, pa da ga njemu izložim, kao što sam to i ranije radila.' Tako mi Allaha, nisam je pustila dok mi ga nije ispričala. Rekoh joj: 'Tako mi Allaha, ako je istinit tvoj san, umrijet će ti muž, a ti ćeš roditi grešno dijete.' Ona sjede i poče plakati, nakon čega reče: 'Šta mi bi pa da ti predočavam svoj san?!' Poslanik, s.a.v.s., uđe, a ona još uvijek plakaše. Upita me: 'Šta joj je, Aiša?' Ispričala sam mu šta je sanjala i kako sam toprotumačila, pa mi on reče: 'Stani, Aiša! Kada muslimanu tumačite san, tumačite ga pozitivno, jer će san biti onakav kako ga čovjek protumači.' Zatim je, tako mi Allaha, umro njezin muž, a i vidjela sam da je rodila grešno dijete." (Predanje navodi Ed-Darimi, 2/1380-1382.)

Izašao je Vjerovjesnik, s.a.v.s., svojim ashabima i proučio im cijelu suru Er-Rahman, od početka do kraja, a oni nisu ništa odgovarali. Tad im reče: 'Proučio sam je i džinima u noći kad sam se s njima sreo i bolje su reagirali nego vi. Kada god sam došao do Allahovih Riječi: '...pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete...' (Er-Rahman, 13) oni bi rekli: 'Ništa od Tvojih blagodati, Gospodaru naš, ne poričemo! Tebi neka je hvala!'" (Hadis navodi Tirmizi, 3291.)

...sjeti se Gospodara svoga..." da je rekao: Kad zaboraviš izuzimanje, reci: 'Ako Bog da' kad se sjetiš." Smatrao je da se to isključivo odnosi na Vjerovjesnika, s.a.v.s., a da mi možemo koristiti izuzimanje jedino spojeno sa zaklinjanjem. (Predanje navodi Taberani u El-Evsatu, 6872.)

Ako Bog da", makar se one izgovorile i nakon godinu dana, a onda je proučio: I nikako za bilo šta ne reci: 'Uradit ću to sigurno sutra!', ne dodavši: 'Ako Bog da!'" A za riječi: 'A kad zaboraviš...' kaže: 'Kad se sjetiš... 'sjeti se Gospodara svoga...''" (El-Kehf, 23-24) (Predanje navodi Taberani u El-Kebiru, 11069, i El-Evsatu, 119.)

Ja sam rekla: 'Božiji Poslaniče, nisam čula da je Uzvišeni Allah i po čemu spomenuo žene u pogledu hidžre!?', pa je objavljeno: 'Nijednom trudbeniku među vama trud njegov neću poništiti, ni muškarcu ni ženi – vi ste jedni od drugih...' pa do riječi: '...a u Allaha je nagrada najljepša!'" (Alu Imran, 195) (Predanje bilježi Tirmizi.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., je upitan ko su oni duboko uronjeni u znanje, pa je rekao: Onaj iz čijeg oka izbija radost, čiji jezik istinom zbori, čiji stomak se halal-hranom puni i čiji je spolni organ čedan, taj je duboko uronjen u znanje!" (Predanje bilježi Taberani u Kebiru.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: 'Nema zaraze, niti praznovjerja u vezi sa sovom, niti gliste u stomaku! I nije dozvoljeno da se bolesna stoka miješa sa zdravom, a zdrava stoka neka pase gdje hoće.' Prisutni upitaše: 'Allahov Poslaniče, zašto to?' 'Jer miješanje donosi štetu', odgovori on." (Hadis bilježi Malik, II/124125, 1989.)

Upitali su: 'Allahov Poslaniče, kako da je napustimo?' 'Prodajte je ili je nekome poklonite!', odgovorio je." (Hadis bilježi Bezzar, kako stoji u djelu Kešful-estar, 3051.)

Jedan čovjek je rekao: 'Allahov Poslaniče, bilo nas je mnogo u kući, a imali smo u njoj i mnogo imetka. Preselili smo u drugu kuću, pa se naš broj umanjio, i umanjio nam se imetak u toj kući!' Vjerovjesnik, s.a.v.s., odgovorio mu je: 'Napustite je, u njoj nema bereketa! (Hadis bilježi Ebu Davud, 4924.)

Čitaj, u ime Gospodara tvoga..." (El-Alek, 1) rekao da je to prva sura koja je objavljena Vjerovjesniku, s.a.v.s. (Predanje navodi Taberani u El-Kebiru.)