Enciklopedija hadisa

Nikada se neki umet nije podvojio u mišljenju nakon svog vjerovjesnika, a da zagovornici neistine nisu nadvladali zagovornike istine!" (Predanje bilježi Taberani u Evsatu)

Allahu su najmrži ljudi – zagrižene svađalice!" (Predanje bilježe: Buhari, 2457, Muslim, 2668, Tirmizi, 2976, i Nesai, VIII/248.)

Ko napusti raspravu kad nije u pravu, bit će mu sagrađena kuća u dnu Dženneta; ko je napusti kad je u pravu, bit će mu sagrađena u sredini Dženneta; ko se pak bude lijepo ophodio, bit će mu sagrađena kuća u vrhu Dženneta." (Predanje bilježi Ebu Davud, 4800.)

Muhammedovi, s.a.v.s., ashabi pričali su nam da su noću putovali s njime, pa je jedan od njih zaspao, a drugi su povukli uže koje je nosio, i on se prepao. Vjerovjesnik, s.a.v.s., tada je rekao: Nije dozovoljeno muslimanu da prepadne drugog muslimana!" (Predanje bilježi Ebu Davud, 5004.)

Među ensarijama bio je jedan šaljivdžija. Dok je jednom prilikom pričao ljudima i nasmijavao ih, Vjerovjesnik, s.a.v.s., ga je štapom, koji je bio u njegovoj ruci, bocnuo u slabinu. Dozvoli da uzvratim, Božiji Poslaniče!, rekao je on, i Poslanik mu je rekao: Uzvrati! Ali, na tebi je košulja, rekao je on, a ja na sebi nisam imao košulje! Vjerovjesnik, s.a.v.s., zadigao je svoju košulju, a on ga je zagrlio i počeo ljubiti po struku. To je ono što sam želio, Božiji Poslaniče!, rekao mu je." (Predanje bilježi Ebu Davud, 5224.)

O ti dvouhi!", dakle šaleći se s njime. (Predanje bilježe Ebu Davud, 5002, i Tirmizi, 1992.)

Jedna žena prišla je Vjerovjesniku, s.a.v.s., i rekla mu: Daj da uzjašemo na neku devu! Dat ću vam, rekao je on, da uzjašete na devino dijete! Šta ćemo s devinim djetetom?!, rekla je žena, a on je kazao: Pa zar deva rađa nešto drugo osim deve?" (Predanje bilježi Tirmizi, 1991.)

Upitali su: Božiji Poslaniče, ti se šališ s nama?! On je rekao: Da, ali govorim samo istinu!" (Predanje bilježi Tirmizi, 1990.)

Kada bi jedan od vas unutar ogromne stijene bez vrata ili otvora učinio djelo, ono bi opet izišlo pred ljude ma o čemu se radilo!" (Predanje bilježe Ahmed, III/82, i Ebu Jala, II/521, 1378.)

Namjera vjernika bolja je od njegovog djela, a djelo licemjera bolje je od njegove namjere, a svako djeluje prema svojoj namjeri. A kad vjernik uradi neko djelo, u njegovom srcu se inicira svjetlost." (Predanje bilježi Taberani u Kebir, VI/185-186, 5942.)

Licemjeri imaju svojstva po kojima se raspoznaju: njihov pozdrav je pokletstvo, hrana im je otimačina a plijen utaja; ne približavaju se džamijama, osim prolazeći, a namaz obavljaju pri isteku njegova vremena; oholi su, ne povezuju ljude niti dopuštaju da njih povezuju s nekim; po noći su klade (čvrsto spavaju), a po danu bučni." (Predanje bilježe Ahmed II/293, i Bezzar u Kešful-estaru, 85.)

Licemjer je poput smetene ovce između dvaju stada – sad potrči jednom, sad drugom stadu!" (Predanje bilježe Muslim, 2784 i Nesai, VIII/124.)

Dvije stvari neće se naći objedinjene u licemjeru: ljepota ponašanja i poznavanje vjere!" (Predanje bilježi Tirmizi, 2683.)

Kod koga se nađu četiri stvari, on je pravi licemjer, a kod koga se nađe jedna od njih, taj ima jedno svojstvo licemjerstva, sve dok ga se ne riješi – to su: kad mu se nešto povjeri on iznevjeri; kad priča, laže; kad se na nešto obaveže, prevari i kad se prepire, bestidan je!" (Predanje bilježe: Buhari, 34, Muslim, 58, Ebu Davud, 4688, Tirmizi, 2632, i Nesai, VIII/116.)

Klonite se sedam velikih grijeha! Božiji Poslaniče, upitali su oni, o kojim grijesima se radi? 'To su, kazao je, pridruživanje Allahu nekoga u Božanstvenosti, magija, bespravno ubistvo nekoga, otuđivanje imetka siročeta, blud, napuštanje bojnog polja i potvaranje nedužnih i časnih vjernica." (Predanje bilježe: Buhari, 2767, Muslim, 89, Ebu Davud, 2874, i Nesai, VI/257.)

Hoćete li da vam kažem koja su tri najveća grijeha? To su: pripisivanje Allahu sudruga u Božanstvenosti, neposlušnost prema roditeljima i lažno svjedočenje i lažan govor." Bio je naslonjen pa je sjeo i ponavljao to, sve dok mi nismo pomislili: Da hoće prestati!" (Predanje bilježe: Buhari, 2654, Muslim, 87, i Tirmizi, 2301.)

Jedan je čovjek rekao: Božiji Poslaniče, neki čovjek učini neko djelo pa ga zataji, a kada se sazna za to, to ga oduševi?! Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao mu je: On će imati dvije nagrade: jednu za tajnost, a drugu za javnost!" Tirmizi kaže: Zatim se obraduje što ga ljudi spominju po dobru, u skladu s hadisom: Vi ste Allahovi svjedoci na Zemlji. Međutim ako se obraduje zato što su ljudi saznali za njegovo dobro djelo, kako bi ga častili i uvažavali zbog toga, onda je to prijetvornost. Neki kažu: Ako se oduševi zato što misli da će se i drugi u tome povesti za njim pa imati istu nagradu kao i on, onda je i to, također, prihvatljivo!" (Predanje bilježi Tirmizi, 2383.)

Tražite od Allaha zaštitu od jame tuge! A šta je to jama tuge?, upitali su i on je rekao: Dolina u Džehennemu, od koje se sam Džehennem utječe Allahu svakoga dana po stotinu puta! Ko će ući u nju?, upitali su oni i on im je rekao: Učači Kurana koji su prijetvorni u svojim djelima!" (Predanje bilježi Tirmizi)

Kad bude Sudnji dan, Allah će se spustiti do ljudi da im izrekne presudu, a svi umeti će klečati. Prvi će biti prozvani: čovjek koji je znao Kuran napamet, čovjek koji je poginuo na Allahovom putu i čovjek koji je imao veliki imetak. Allah će učaču Kurana reći: Nisam li te podučio onome što sam objavio Svom poslaniku?, i on će reći: Jesi, Gospodaru! Pa koliko si postupao po onom što si znao? Bdio sam nad tim noću i danju!, kazat će on, a Allah će mu reći: Lažeš!, a meleki će reći: Lažeš! Allah će mu onda reći: Išao si za tim da ljudi govore: Taj i taj uči Kuran, pa, eto, govorili su tako! Zatim će biti doveden bogataš, i Allah će mu reći: Nisam li ti dao takvo obilje da nikoga nisi trebao? Jesi, Gospodaru, reći će on. Pa šta si radio s onim što sam ti dao?, upitat će ga, i on će reći: Održavao sam rodbinske veze i udjeljivao sadaku!, a Allah će mu reći: Lažeš!, i meleki će reći: Lažeš! Allah će mu onda reći: Išao si za tim da ljudi govore: Taj i taj je darežljiv, pa, eto, govorili su tako! Zatim će biti doveden onaj što je poginuo na Allahovom putu i Allah će ga upitati: Zbog čega si ubijen?, a on će reći: Naredio si borbu na Tvom putu, pa sam se borio dok nisam poginuo!, a Allah će mu kazati: Lažeš!, i meleki će kazati: Lažeš! Allah će mu onda reći: Išao si za tim da ljudi govore: Taj i taj je hrabar, pa, eto, govorili su tako! Zatim me je Vjerovjesnik, s.a.v.s., udario po koljenu i rekao: Ebu Hurejra, ova trojica bit će prva stvorenja kojim će se na Sudnjem danu raspaliti vatra!" (Predanje bilježe Muslim, 1905, i Tirmizi, 2382.)

Jednom je ugledao nekog čovjeka kako po zemlji vuče svoj ogrtač, pa je nogom stao udarati o tlo, a tada je bio namjesnik Bahrejna, pa mu je rekao: Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: Zaista Allah neće na Sudnjem danu ni pogledati osobu koja je iz oholosti vukla svoju odjeću! Ebu Hurejra je ponekad bio imenovan upravnikom Medine pa bi se, noseći svežanj drva na leđima, probijao kroz pijacu i govorio: Napravite mjesta upravniku!, kako bi ga ljudi mogli vidjeti." (Predanje bilježe: Buhari, 5788, Muslim, 2087, i Malik, II/85, 1911.)