Ebu Davud
HADIS
Ibn Abbas kaže:
Bila su plemena Kurejza i Nadir, pa je Nadir bio bolji od Kurejze. Tako, kad bi neko iz plemena Kurejza ubio nekog iz plemena Nadir, bio bi i sam ubijen, a kad bi neko iz Nadira ubio nekog iz Kurejze, platio bi za nj krvarinu u visini od sto tovara datula. Kad je Vjerovjesnik, s.a.v.s., došao s Objavom, čovjek iz Nadira ubio je čovjeka iz Kurejze, i oni su im rekli: 'Izručite nam ga, da ga ubijemo!' Ovi su pak odgovorili: 'Neka nam presudi Vjerovjesnik!', te su u vezi s tim otišli kod njega. Tada je objavljeno: 'Ako im budeš sudio, sudi im pravo!' (El-Maida, 42). A pravo je – duša za dušu. Potom je objavljeno: 'Zar oni traže da im se kao u pagansko doba sudi?!'" (El-Maida, 50) (Predanje bilježe Ebu Davud i Nesai.)
ARAPSKI
ابن عباس: كان قريظةُ والنضيرُ، وكان النضيرُ أشرف من قريظة، فكان إذا قتل رجلٌ من قريظة رجلاً من نضيرٍ قتل بهِ، وإذا قتل رجلٌ من النضير رجلاً من قريظة فوديَ بمائة وسقٍ من تمرٍ، فلمَّا بعثَ النبيُّ صلى الله عليه وسلم، قتل رجلٌ من النضير رجلاً من قريظة، فقالوا: ادفعوهُ إلينا نقتله، فقالُوا: بيننا وبينكُم النبيُّ فأتوهُ فنزلت: {وَإِنْ حَكَمْتَ فَاحْكُمْ بَيْنَهُمْ بِالْقِسْطِ} [المائدة: 42] والقسطُ: النفسُ بالنفسِ، ثم نزلت {أَفَحُكْمَ الْجَاهِلِيَّةِ يَبْغُونَ} [المائدة: 50].
أبو داود، والنسائي