Kad je Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio u džamiji, a mi smo sjedili s njime, došao je neki čovjek koji reče: 'O Allahov Poslaniče, ja sam zaslužio kaznu (hadd), pa je izvrši nada mnom', ali ga Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije upitao ništa o tome. Zatim se on opet vratio, i ponovo ga nije pitao ništa o tome. Proučen je ikamet za namaz, a kad je Poslanik, s.a.v.s., završio s namazom i krenuo, slijedio ga je taj čovjek, a ja sam slijedio njega, gledajući šta će mu odgovoriti. On mu reče: 'Zar ti nisi prije izlaska iz svoje kuće uzeo abdest na najbolji način?' 'Nego šta, Allahov Poslaniče!' 'Zatim, nisi li prisustvovao namazu s nama?' Reče: 'Nego, Allahov Poslaniče!' On reče: 'Allah ti je, zaista već oprostio tvoju kaznu (ili je rekao: tvoj grijeh).'" (Hadis bilježe Muslim 2765. i Ebu Davud 4381.)