Vjerovjesniku, s.a.v.s., došlo je neko pismo od nekog čovjeka, pa je on rekao Abdullahu ibn el-Erkamu: Odgovori, pa je on napisao odgovor i pročitao mu ga, a on je rekao: Pogodio si i lijepo si to uradio, Gospodaru moj, uputi ga! Kad je Omer preuzeo hilafet konsultovao se s njime." (Bilježi se u Kebiru podrobno.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., poslao je čovjeka Ebu ed-Dahdahu tražeći zajam. Kad mu je došao njegov izaslanik, rekao je: Vjerovjesnik, s.a.v.s., poslao te i traži zajam od mene? On je rekao: Da. A on mu je rekao: Ja Allaha pozivam za svjedoka da je moje imanje koje se nalazi tu i tu, na Allahovom putu. Potom je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Koliko će palmi Ebu ed-Dahdah imati u Džennetu!" (Bilježi Taberani, 22/300.)

Rafi je bio s Vjerovjesnikom, s.a.v.s., i pogođen je na Uhudu i Hajberu strijelom u vrh nosa, pa je došao Vjerovjesniku, s.a.v.s., i rekao mu: Allahov Poslaniče, izvuci strijelu. A on je rekao: Rafi, ako hoćeš mogu ti izvući strijelu i komadić pamuka zajedno. A ako hoćeš izvući ću samo strijelu, a ostavit ću pamuk koji će ti svjedočiti na Sudnjem danu da si šehid. Zatim je Vjerovjesnik, s.a.v.s., izvadio strijelu, a ostavio pamuk. On je tako živio sve do vremena hilafeta Muavije, kad mu se rana otvorila, pa je umro posli je ikindije. Kada je došao Ibn Omer, rečeno mu je: Umro je Rafi pa mu prouči dovu i moli da mu se Allah smiluje, a on je rekao: Zaista se neće nekome ko je kao Rafi s njim izaći dok se ne obznani u selima oko Medine. Kada smo izašli s njegovom dženazom, došao je Ibn Omer i sjeo kod prednjeg dijela kabura... i naveo hadis." (Bilježi Taberani, IV/239, 4242.)

Kad je Vjerovjesnik, s.a.v.s., poslao El-Alaa ibn el- Hadremija u Bahrejn, ja sam ga slijedio i vidio sam kod njega svojstva, za koja ne znam koje je od njih čudnije. Kad smo došli do obale mora, rekao je: Spomenite Allahovo, dž.š., ime i zagazite u njega. Spomenuli smo Allahovo, dž.š., ime, zagazili i prešli ga, a da se donji dio nogu naših deva nije skvasio vodom. Nakon što smo krenuli, stigli smo u jednu pustinju, a sa sobom nismo imali vode. Požalili smo mu se, a on je rekao: Klanjajte dva rekata! Zatim je učio dovu, kad se pojavi oblačak kao štit koji je otvorio svoje otvore, pa smo se napili i napunili mješine vodom. On je umro a mi smo ga zakopali u pijesak. Kad smo krenuli i malo odmakli, rekli smo: Možda će doći divlje životinje da ga pojedu, pa smo se vratili ali ga nismo vidjeli." (Bilježi Taberani, XIII/95.)

Bio sam kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., kad mu je došao Harmela ibn Zejd, koji je sjeo ispred njega i rekao: Allahov Poslaniče, vjera je ovdje, i pokazao na jezik, a licemjerstvo je ovdje i pokazao na prsa. Allaha spominjemo vrlo malo. Vjerovjesnik, s.a.v.s., šutio je, a Harmela mu je to ponovio. Vjerovjesnik, s.a.v.s., uzeo je za kraj njegova jezika i rekao: Gospodaru moj, učini njegov jezik iskrenim, srce zahvalnim, ospkrbi ga ljubavlju prema meni i onima koji mene vole. Učini ga usmjerenim ka dobru. Harmela je rekao: Allahov Poslaniče, ja imam braću koja su licemjeri, a ja sam bio glavni među njima, hoćeš li da ti ih pokažem? Vjerovjesnik, s.a.v.s., odgovorio je: Ko nam dođe kao što si ti došao, tražit ćemo za njega oprosta od Allaha, dž.š., a ko ustraje u svome uvjerenju, Allah mu je Gospodar. Nemoj skidati zastor ni sa koga." (Bilježi Taberani, IV/5, 3475.)

Neka se Allah smiluje Abdullahu ibn Revahi, koji je, gdje god bi ga zadesio namaz, zastao i klanjao." (Bilježi Taberani, XII/322, 13241.)

Prošao sam pored Vjerovjesnika, s.a.v.s., a s njim je bio Džibril, a.s., koji je sjedio na mjestima za sjedenje. Poselamio sam ga i otišao. Kad sam se vratio, Vjerovjesnik, s.a.v.s., se okrenuo i rekao: Vidje li ti onoga što je bio sa mnom? Rekao sam: Da. On je rekao: To je bio Džibril, koji ti je odgovorio na selam." (Bilježie Ahmed, V/433, i Taberani, III/228, 3226.)

Umro je Muaz ibn Džebel kad je imao dvadeset i osam godina. Ima onih koji kažu: Kada je imao trideset i dvije godine. Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: Muaz je predvodnik učenjaka i ispred njih je za jedan korak." (Bilježi Taberani, 20/29.)

Donesite ga da nam bude predvodnik, a divan li je predvodnik moga umeta Osman ibn Mazun." (Bilježi se u Kebiru, XII/295, 13160, i Evsatu, III/324, 3293.)

Amir ibn Rebia je klanjao u noći kad se svijet upleo u spletke i iskušenja, pa mu se to pokazalo u snu i bilo mu je rečeno: Ustani i traži od Allaha da te sačuva od iskušenja od kojih je sačuvao Svoje dobre robove. Ustao je i klanjao, pa se razbolio i nije izašao iz kuće osim kao meit." (Bilježi Taberani.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., je čuo Salima, oslobođenog roba Ebu Huzejfe, kako uči Kuran u noći, pa je rekao: Hvala Allahu, Koji je u mome umetu dao čovjeka njemu sličnog." (Bilježi Bezzar kao što se navodi u djelu Kešful-estar, 2694.)

Tako mi onoga u Čijoj je ruci moj život, zaista je kod Allaha na sedmom nebu zapisano da je Hamza Allahov i Njegova Poslanika Lav." (Bilježi se u Kebiru, III/149, 2952.)

Poslaniks.a.v.s., upitan je o Ebu Talibu: Hoće li mu koristiti tvoje poslanstvo? Rekao je: Da, izvest će ga iz džehennemskih dubina u njegov najslabiji dio. Kada je upitan o Hatidži budući da je umrla prije nego što su propisani farzovi i kuranski propisi, rekao je: Vidio sam je na jednoj od mnogobrojnih džennetskih rijeka u kući od dragulja u kojoj nema vreve niti umora. Kada je upitan o Vereki ibn Nevfelu rekao je: Vidio sam ga u sred Dženneta, a na njemu je bio svileni brokat. Kada je upitan o Zejdu ibn Amru ibn Nufejlu, rekao je: Bit će proživljen na Sudnjem danu sam kao jedan umet, između mene i Isaa, a.s." (Bilježi Ebu Jala, IV/41, 2047.)

Hamza je primio islam javno i ponosno. Izlazio je iz Harema da lovi, a kad se vraćao, prolazio bi pored Kurejšija koji su sjedili. Govorio bi: Pogodio sam toliko, napravio sam to i to. Kad je dolazio jednog dana, srela ga je neka žena i rekla mu: O Ebu Amara, šta je doživio tvoj bratić od Ebu Džehla? Psovao ga je, uzeo ga je i učinio tako i tako. Rekao je: Je li ga iko vidio? Rekla je: Da, tako mi Allaha, vidjeli su ga ljudi. On se okrenuo i otišao na to sijelo i zatekao ih kako sjede, a među njima je bio i Ebu Džehl. Naslonio se na svoj luk i rekao: Pogodio sam toliko i toliko, uradio sam to i to. Zatim je savio luk rukama skupivši ih i njime ga udario po glavi, tako da se raspolovio, te mu reče: Uzmi jedan njegov dio lukom a drugi sabljom. Ja svjedočim da je on Allahov Poslanik i da je došao s istinom od Allaha, dž.š." (Bilježi Taberani, III/139-140, 2925.)

Ja sam u period džahilijeta smatrao da su ljudi u zabludi, da oni nisu ni u kakvoj vjeri dok se klanjaju kipovima. Zatim sam čuo za čovjeka u Meki koji je dolazio s istinitim vijestima, pa sam uzjahao svoju jahalicu i došao mu. Kada sam mu stigao, bio je to Allahov Poslanik, s.a.v.s., koji se skrivao, a protiv koga se odvažio njegov narod. Ja sam pokazivao svoju ljubaznost prema njemu i tako došao do njega, pa sam mu rekao: Šta si ti? On je odgovorio: Ja sam Vjerovjesnik? Ja sam rekao: A šta je to vjerovjesnik? On je rekao: Mene je Allah, dž.š., poslao. Ja sam rekao: S čime te je poslao Allah, dž.š? Rekao je: Da se čuvaju rodbinske veze, da se poruše kipovi, da se izražava tevhid, jednoća Allaha, dž.š., i da Mu se niko ravnim ne pripisuje. Ja sam mu rekao: Ko je uz tebe u ovoj vjeri? Rekao je: Slobodan i rob. Od onih koji su povjerovali tada u njega bili su Ebu Bekr i Bilal. Ja sam rekao: Ja sam tvoj sljedbenik. On je rekao: Ti to nećeš moći danas, pa zar ne vidš moje stanje i stanje naroda? Ali, ti se vrati u svoj narod, a kad čuješ da sam ojačao, ti mi dođi. I tako sam ja otišao svome narodu. Kad je Vjerovjesnik, s.a.v.s., došao u Medinu, ja sam bio među svojim narodom i osluškivao sam vijesti i pitao svijet kad je došao u Medinu, i sve tako dok nije došla jedna skupina ljudi iz Jesriba, a ja sam im rekao: Šta je uradio ovaj čovjek što je došao u Medinu? Odgovorili su: Svijet hrli njemu. Njegov narod htio je da ga ubije, ali nisu to mogli ostvariti. Zatim sam ja došao u Medinu, ušao kod njega i upitao ga: Allahov Poslaniče, poznaješ li me? Rekao je: Da, ti si onaj koji me je sreo u Meki. Rekao sam: Da, Allahov Poslaniče, obavijesti me o onome o čemu te je Allah naučio a ja to ne znam. Obavijesti me o namazu." (Bilježi Muslim, 832, u dužoj verziji.)

Damad je došao u Meku iz plemena Ezdi-Šenuete i liječio učenjem rukje od džinskih napada. Čuo je od maloumnika Meke kako kažu: Muhammed je lud. Tada je on rekao: Kada bih ja otišao ovom čovjeku ne bi li ga Allah izliječio mojim posredstvom? Kad ga je sreo, rekao je: Muhammede, ja liječim od ovih džinskih napada, a Allah, dž.š., daje lijek mojim posredstvom kome hoće, pa hoćeš li i ti? Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: Zaista, hvala pripada Allahu, dž.š., Njemu se zahvaljujemo i od Njega pomoć tražimo. Koga Allah uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a koga ostavi u zabludi, niko ga ne može uputiti. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema druga i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik, a zatim... Damad je rekao: Ja sam mu rekao: Ponovi mi ove tvoje riječi! Zatim ih je Vjerovjesnik, s.a.v.s., ponovio tri puta, a on je rekao: Čuo sam riječi raznih vračeva i sihirbaza, kao i riječi pjesnika, ali nisam čuo ništa slično ovim tvojim riječima koje su dostigle morske dubine. Daj mi svoju ruku da ti dam svoju prisegu na islam. On je dao svoju prisegu Vjerovjesniku, s.a.v.s., koji mu je rekao: I protiv svoga naroda?, a on je rekao: I protiv moga naroda. Kasnije, nakon dolaska u Medinu, Vjerovjesnik, s.a.v.s., poslao je vojnu jedinicu koja je prošla pored jednog naroda, a zapovjednik jedinice rekao je: Jeste li šta uzeli od ovih? Jedan čovjek reče: Uzeo sam jednu zdjelu za održavanje higijene. On je rekao: Vratite je, zaista su ovi Damadov narod." (Bilježi Muslim, 868)

Igrao sam se s djecom, pa je došao Vjerovjesnik, s.a.v.s., a ja sam se sakrio za vrata. On je došao, blago me udario dlanom između ramena i rekao: Idi i pozovi Muaviju da mi dođe. Vratio sam se i rekao: On jede. Zatim je ponovo rekao: Idi i pozovi Muaviju da mi dođe. Ja sam se vratio i rekao: On jede. On je tada rekao: Neka Allah učini da se njegov stomak ne zasiti." (Bilježi Muslim, 2604.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao Muaviji: Moj Gospodaru, učini ga onim koji upućuje i koji je na Pravom putu, i uputi pomoću njega!" (Bilježi Tirmizi, 3842.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., sreo me je zabrinutog. Rekao je: Šta je to pa te vidim skrhanog? Rekao sam: Moj otac poginuo je kao šehid na Uhudu, a iza sebe je ostavio djecu i dug. On je rekao: Hoćeš li da te obradujem kako se tvoj otac sreo s Allahom, dž.š.? Rekao sam: Svakako. On je rekao: Allah, dž.š., nikada nije ni s kim govorio izuzev iza zastora, a oživio je tvoga oca i govorio s njim direktno i rekao: Robe moj, traži od Mene i Ja ću ti dati. On je rekao: Oživi me, pa da budem po drugi put ubijen. Uzvišeni Allah rekao je: Unaprijed sam odredio da se oni ne vraćaju, pa je objavljen ajet: Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga." (Alu Imran, 169) (Bilježi Tirmizi, 3010.)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., tražio je oprosta za mene dvadeset i pet puta u noći u kojoj sam prodao devu (Božijem Poslaniku)." (Bilježi Tirmizi, 3852.)