Vjerovjesnik, s.a.v.s., učio mi je ovu dovu: Divan li si ti komentator Kurana. A Džibril mi je učio tu dovu dva puta." (Bilježi Taberani, XI/80, 11108.)

Vidio sam sebe kao četvrtinu islama, jer prije mene nije prihvatio islam niko osim Vjerovjesnika, s.a.v.s., Ebu Bekra i Bilala, r.a." (Bilježi Taberani, II/148, 1618.)

Vidio sam sebe kao šestog ko je primio islam, a na Zemlji nije bilo drugih muslimana osim nas." (Bilježi Taberani, IX/65, 8406.)

Molio sam svoga Gospodara da onu kojom god se oženim i onaj za koga god udam svoje kćeri budu sa mnom u Džennetu, pa mi je to uslišio." (Bilježi se u Evsatu, VI/50, 5762.)

Ebu el-As ostavio je u emanet Ez-Zubejru da se pobrine o njegovoj kćerki Umami, pa ju je Ez-Zubejr udao za Aliju nakon Fatimine smrti. Ona je bila s njime kada je ubijen, ali nije rodila s njim djecu." (Bilježi Taberani., 22/443)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., bio je kod Ummu Seleme kad su kod nje došli Hasan, Husejn i Fatima. Hasana je stavio s jedne, Husejna s druge strane, a Fatimu u krilo i rekao: Allahova milost i bereket na vas, Ehlu-bejte (Muhammedova porodico)! Zaista je On hvaljen i slavljen.' Ja i Ummu Selema smo sjedile, a kad je Ummu Selema zaplakala, Vjerovjesnik je pogledao u nju i rekao: Šta te je rasplakalo? Ona je rekla: Allahov Poslaniče, ti si ove izdvojio, a ostavio si mene i moju kćerku. On je rekao: Ti i tvoja kćerka dio ste moje porodice." (Bilježi se u Kebiru, 24/281-282, 713.)

Rukajja, kći Vjerovjesnika, s.a.v.s., bila je kod Utbe ibn Ebu Leheba, a kad je objavljen ajet: Neka propadne Ebu Leheb, i propao je! (El-Mesed, 1), Vjerovjesnik, s.a.v.s., zatražio je od Utbe da se razvede s njome. Rukajja je od njega zatražila razvod, i on ju je pustio, pa se poslije njome oženio Osman, s kojim je ostala do svoje smrti." (Bilježi Taberani, 22/434, 1056, u Kebiru sa slabošću. Naveden je u široj verziji u poglavlju o strpljivosti Vjerovjesnika, s.a.v.s., u dostavljanju Objave.)

Kada bi se sabralo znanje svih žena ovog umeta i s njima bile i ostale žene Vjerovjesnika, s.a.v.s., Aišino, r.a., znanje veće je od njihovog." (Bilježi Taberani, 23/184, 299.)

Amr ibn el-As rekao je Muaviji: Vladaru pravovjernih, zar nisi čuo Vjerovjesnika, s.a.v.s., kako kaže Ammaru dok je gradio džamiju: Ti si, zaista, zagrijan za borbu na Allahovom putu, i ti si jedan od stanovnika Dženneta, ali će tebe ubiti jedna nasilnička skupina. On je rekao: Da. Ja sam ga čuo kako kaže: Pa zašto ste ga ubili?Stalno ćeš posrtati u nečistoći, pa zar smo ga mi ubili? Zaista ga je ubio onaj koji je došao s njim." (Bilježe Taberani i Ahmed sažeto, dok ga Ebu Jala bilježi u istoj verziji kao i Taberani, a navodi ga i Bezzar.)

Ammar je govorio: Borio sam se zajedno s Vjerovjesnikom, s.a.v.s., i protiv džinna kao i protiv ljudskih bića. Poslao me je do bunara na Bedru, gdje sam sreo šejtana u ljudskom liku koji me je pokušao nadvladati u hrvanju, pa sam ga ja oborio i počeo udarati kamenom koji sam imao. Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: Ammar je sreo šejtana kod bunara i borio se protiv njega. Kad sam se vratio i obavijestio ga, on je rekao: To je šejtan." (Bilježi Taberani.)

Prvi koji je primio islam bio je Zejd ibn Harisa." (Bilježi Taberani, 4653.)

da je rekao: Zajedno s Husejnom ubijeno je još sedamnaest ljudi koji vode porijeklo od hazreti Fatime, r.a." (Bilježi Taberani, III/119, 2855)

Kad je ubijen Husejn, sunce se pomračilo, tako da su se zvijezde pojavili usred dana, tako da smo pomislili da je Smak svijeta." (Bilježi Taberani, III/113, 2838.)

U danu ubistva Husejna nije podignut ni jedan kamen u Šamu a da nije bio krvav." (Bilježi Taberani, III/113, 2834.)

Usnio sam kao da su neki ljudi sišli s neba noseći sa sobom koplja, tražeći Husejnove ubice. Nije dugo prošlo kad dođe El-Muhtar (Es-Sekafi, digao bunu radi osvete) i poubija ih." (Bilježi Taberani, III/113, 2835.)

Husejn je od mene tražio dozvolu za izlazak, a ja sam rekao: Da se nećemo poniziti i ti i ja, ščepao bih te rukom za glavu. Zatim je rekao: Da budem ubijen na tom i tom mjestu, draže mi je nego da se mojom krvlju skrnavi svetost Allahovog, dž.š., i Poslanikovog, s.a.v.s., harema. Zatim je rekao: To je ono što me tješi." (Bilježi Taberani, III/119-120, 2859.)

da je Poslanik, s.a.v.s., u vezi s Husejnom rekao: Džibril mi je rekao: Voliš li ga? Rekao sam: Na ovom svijetu, da! On je rekao: Zaista će ga ljudi iz tvoga umeta ubiti u zemlji koju zovu Kerbela. Kada je Husejn napadnut i oboren na zemlju, rekao je: Kako se zove ova zemlja? Rekli su: Kerbela. Rekao je: Istinu su rekli Allah, dž.š., i Njegov Poslanik, s.a.v.s.: Kerb ve bela (Tuga i nevolja)." (Bilježi Taberani u Kebiru, u dužoj verziji, III/108-109, 2819.)

Umro je Ebu el-Jusr pedeset i pete godine u Medini, i on je posljednji koji je umro od učesnika Bitke na Bedru." (Bilježi Taberani, 19/164.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., je bio upitan o Vereki ibn Nevfelu, pa je rekao: Bit će proživljen na Sudnjem danu sam kao jedan umet." (Bilježi Taberani, 24/82.)

Vjerovjesnik, a.s., je trčao između Safe i Merve pa mu je u bradu zapala jedna peruška, a Ebu Ejjub je požurio da mu je izvadi, a Vjerovjesnik, s.a.v.s., reče: Allah odstranio od tebe ono što ne voliš." (Bilježi Taberani, IV/172, 4048.)