Muslim | 832
HADIS
Od Amra ibn Abese prenosi se da je rekao:
Ja sam u period džahilijeta smatrao da su ljudi u zabludi, da oni nisu ni u kakvoj vjeri dok se klanjaju kipovima. Zatim sam čuo za čovjeka u Meki koji je dolazio s istinitim vijestima, pa sam uzjahao svoju jahalicu i došao mu. Kada sam mu stigao, bio je to Allahov Poslanik, s.a.v.s., koji se skrivao, a protiv koga se odvažio njegov narod. Ja sam pokazivao svoju ljubaznost prema njemu i tako došao do njega, pa sam mu rekao: Šta si ti? On je odgovorio: Ja sam Vjerovjesnik? Ja sam rekao: A šta je to vjerovjesnik? On je rekao: Mene je Allah, dž.š., poslao. Ja sam rekao: S čime te je poslao Allah, dž.š? Rekao je: Da se čuvaju rodbinske veze, da se poruše kipovi, da se izražava tevhid, jednoća Allaha, dž.š., i da Mu se niko ravnim ne pripisuje. Ja sam mu rekao: Ko je uz tebe u ovoj vjeri? Rekao je: Slobodan i rob. Od onih koji su povjerovali tada u njega bili su Ebu Bekr i Bilal. Ja sam rekao: Ja sam tvoj sljedbenik. On je rekao: Ti to nećeš moći danas, pa zar ne vidš moje stanje i stanje naroda? Ali, ti se vrati u svoj narod, a kad čuješ da sam ojačao, ti mi dođi. I tako sam ja otišao svome narodu. Kad je Vjerovjesnik, s.a.v.s., došao u Medinu, ja sam bio među svojim narodom i osluškivao sam vijesti i pitao svijet kad je došao u Medinu, i sve tako dok nije došla jedna skupina ljudi iz Jesriba, a ja sam im rekao: Šta je uradio ovaj čovjek što je došao u Medinu? Odgovorili su: Svijet hrli njemu. Njegov narod htio je da ga ubije, ali nisu to mogli ostvariti. Zatim sam ja došao u Medinu, ušao kod njega i upitao ga: Allahov Poslaniče, poznaješ li me? Rekao je: Da, ti si onaj koji me je sreo u Meki. Rekao sam: Da, Allahov Poslaniče, obavijesti me o onome o čemu te je Allah naučio a ja to ne znam. Obavijesti me o namazu." (Bilježi Muslim, 832, u dužoj verziji.)
ARAPSKI
عمرو بن عبسة: كُنْتُ وَأَنَا فِي الْجَاهِلِيَّةِ أَظُنُّ أَنَّ النَّاسَ عَلَى الضَّلَالَةٍ وَأَنَّهُمْ لَيْسُوا عَلَى شَيْءٍ وَهُمْ يَعْبُدُونَ الْأَوْثَانَ فَسَمِعْتُ بِرَجُلٍ بِمَكَّةَ يُخْبِرُ أَخْبَارًا فَقَعَدْتُ عَلَى رَاحِلَتِي فَقَدِمْتُ عَلَيْهِ فَإِذَا رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم مُسْتَخْفِيًا جراء عليه قومه. فتلطفت حتى دخلت عليه فقلت له: ما أنت؟ فقال أنا نبي. فقلت: وما نبي؟ قال: أرسلني الله، فقلت: فبأي شيء أرسلك الله؟ قال: أبصلة أرحام، وكسر الأوثان، وأن يوحد الله ولا يشرك به شيءٌ، قلت له: فمن معك على هذا؟ قال حر وعبد ومعه يومئذ ممن آمن به أبو بكر وبلال قلت: إني متبعك، قال: إنك لا تستطيع ذلك يومك هذا ألا ترى حالي وحال الناس؟ ولكن ارجع إلى أهلك فإذا سمعت أني قد ظهرت فأتني فذهبت إلى أهلي، وقدم صلى الله عليه وسلم المدينة وكنت في أهلي، فَجَعَلْتُ أَتَخَبَّرُ الْأَخْبَارَ وَأَسْأَلُ النَّاسَ حِينَ قَدِمَ الْمَدِينَةَ حَتَّى قَدِمَ عَلَيَّ نَفَرٌ مِنْ أَهْلِ يَثْرِبَ فقلت: ما فعل هذا الرجل الذي قدم المدينة؟ فقالوا: الناس إليه سراع، وقد أراد قومه قتله فلم يستطيعوا ذلك، فقدمت المدينة فدخلت عليه فقلت: يا رسول أتعرفني؟ قال: نعم أنت الذي لقيتني بمكة. فقلت بلى يا رسول الله، أخبرني عما علمك الله وأجهله، أخبرني عن الصلاة.