Buharija
HADIS
Pričao nam je Muhammed b. Kesir, a njemu Sufjan, prenoseći od Ameša, on od Zejda b. Vehba, a ovaj od Huzejfe da je kazivao
"Allahov nam je Poslanik, a.s., ispričao dva hadisa. Vidio sam već (da se) jedan (ostvario), a očekujem (da se i) drugi (ostvari). Pričao nam je da je povjerenje spušteno u dubinu ljudskih srca. Zatim su oni učili iz Kur'ana, a onda iz sunneta. I Pričao nam je (potom) o njegovu podizanju (tj. o nestanku povjerenja) i rekao:
Čovjek će odspavati jedan san, pa će povjerenje biti uzeto iz njegova srca, a trag će mu ostati kao jedna tačka. Zatim će odspavati još jedan san, pa će ono opet biti uzeto. Ostat će mu trag kao žulj, baš kao kad zakotrljaš žeravicu na svojoj nozi, pa se ona podmjehuri. Vidiš je nabuhlu, a u tome nema ništa. Svijet će trgovati i skoro niko neće držati do povjerenja. Pričat će se kako u tom i tom plemenu ima čovjek od povjerenja. Govorit će se (s divljenjem) o nekom čovjeku: Kako je pametan, kako je lijep, kako je čvrst, a u njegovu srcu nema ni trunke imana ! Živio sam u vremenu kad mi je bilo svejedno s kim ću trgovati. Ako je musliman, islam će ga vratiti (pravdi i poštenju), a ako je kršćanin, vratit će ga onaj što mu je nadređen. Danas ne trgujem ni s kim osim s tim i tim."
ARAPSKI
حَدَّثَنَا مُحَمَّدُ بْنُ كَثِيرٍ، أَخْبَرَنَا سُفْيَانُ، حَدَّثَنَا الأَعْمَشُ، عَنْ زَيْدِ بْنِ وَهْبٍ، حَدَّثَنَا حُذَيْفَةُ، قَالَ حَدَّثَنَا رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم حَدِيثَيْنِ رَأَيْتُ أَحَدَهُمَا وَأَنَا أَنْتَظِرُ الآخَرَ، حَدَّثَنَا " أَنَّ الأَمَانَةَ نَزَلَتْ فِي جَذْرِ قُلُوبِ الرِّجَالِ، ثُمَّ عَلِمُوا مِنَ الْقُرْآنِ، ثُمَّ عَلِمُوا مِنَ السُّنَّةِ ". وَحَدَّثَنَا عَنْ رَفْعِهَا قَالَ " يَنَامُ الرَّجُلُ النَّوْمَةَ فَتُقْبَضُ الأَمَانَةُ مِنْ قَلْبِهِ، فَيَظَلُّ أَثَرُهَا مِثْلَ أَثَرِ الْوَكْتِ، ثُمَّ يَنَامُ النَّوْمَةَ فَتُقْبَضُ فَيَبْقَى أَثَرُهَا مِثْلَ الْمَجْلِ، كَجَمْرٍ دَحْرَجْتَهُ عَلَى رِجْلِكَ فَنَفِطَ، فَتَرَاهُ مُنْتَبِرًا، وَلَيْسَ فِيهِ شَىْءٌ، فَيُصْبِحُ النَّاسُ يَتَبَايَعُونَ فَلاَ يَكَادُ أَحَدٌ يُؤَدِّي الأَمَانَةَ، فَيُقَالُ إِنَّ فِي بَنِي فُلاَنٍ رَجُلاً أَمِينًا. وَيُقَالُ لِلرَّجُلِ مَا أَعْقَلَهُ وَمَا أَظْرَفَهُ وَمَا أَجْلَدَهُ. وَمَا فِي قَلْبِهِ مِثْقَالُ حَبَّةِ خَرْدَلٍ مِنْ إِيمَانٍ، وَلَقَدْ أَتَى عَلَىَّ زَمَانٌ وَمَا أُبَالِي أَيَّكُمْ بَايَعْتُ لَئِنْ كَانَ مُسْلِمًا رَدَّهُ الإِسْلاَمُ، وَإِنْ كَانَ نَصْرَانِيًّا رَدَّهُ عَلَىَّ سَاعِيهِ، فَأَمَّا الْيَوْمَ فَمَا كُنْتُ أُبَايِعُ إِلاَّ فُلاَنًا وَفُلاَنًا ". قَالَ الْفِرَبْرِيُّ قَالَ أَبُو جَعْفَرٍ حَدَّثْتُ أَبَا عَبْدِ اللَّهِ فَقَالَ سَمِعْتُ أَحْمَدَ بْنَ عَاصِمٍ يَقُولُ سَمِعْتُ أَبَا عُبَيْدٍ يَقُولُ قَالَ الأَصْمَعِيُّ وَأَبُو عَمْرٍو وَغَيْرُهُمَا جَذْرُ قُلُوبِ الرِّجَالِ الْجَذْرُ الأَصْلُ مِنْ كُلِّ شَىْءٍ، وَالْوَكْتُ أَثَرُ الشَّىْءِ الْيَسِيرُ مِنْهُ، وَالْمَجْلُ أَثَرُ الْعَمَلِ فِي الْكَفِّ إِذَا غَلُظَ