"Omer b. Hattab, radijallahu anhu, zamolio je da ga primi Allahov Poslanik, a.s., dok su kod njega bile žene iz plemena Kurejš koje su ga pitale i zapitkivale, dižući svoj glas iznad njegova. Kada je Omer zamolio da uđe, nabrzinu su se sklonile iza zastora. Vjerovjesnik, a.s., dopustio mu je, pa je ušao. Vjerovjesnik se, a.s., (potom) nasmijao, pa mu (Omer) reče: Allah ti život učinio veselim, Allahov Poslaniče! Ti si mi preči od oca i majke!, na što mu on odgovori: Začudio sam se ovima koje su bile kod mene kako su, kada su čule tvoj glas, požurile iza zastora. – Ti si, Allahov Poslaniče, preči da te se ustručavaju, odgovorio je, a zatim se okrenuo prema njima i rekao im: O neprijateljice same sebi, zar se ustručavate mene, a ne ustručavate se Allahova Poslanika, a.s.?! – Ti si strožiji i grublji od Allahova Poslanika, a.s.', rekoše one. Tada Allahov Poslanik, a.s., reče: Čuj, Hattabov sine, tako mi Onoga u čijoj je ruci moj život, nikada te šejtan ne sretne da ideš jednim putem, a da ti se ne skloni i ne krene drugim. (Buhari, 6085)