"Allahov Poslanik, a.s., jednom je prilikom upitao: Hoćete li da vam kažem koji su najveći grijesi? – Hoćemo, Allahov Poslaniče!, rekli smo. Potom je tri puta rekao: Pripisivanje Allahu sudruga i neposlušnost prema roditeljima. Bio se naslonio, pa je sjeo i nastavio: Zar ne i laž i lažno svjedočenje?! Zar ne i laž i lažno svjedočenje?!, nastavio je ponavljati da sam pomislio da neće prestati." (Buhari 5974)

"Dok su trojica (ljudi) putovala, počela je da pada kiša, pa su se sklonili u jednu pećinu u planini. Na ulaz u njihovu pećinu s brda se obrušio jedan kamen i zatvorio ih, pa je jedan od njih (drugoj dvojici) rekao: Prisjetite se (svojih) dobrih djela koja ste u ime Allaha učinili, pa u njihovo ime zamolite Allaha, možda će ga (kamen) ukloniti!

Jedan je od njih rekao: Bože, imao sam roditelje, oronule, u dubokoj starosti, i sitnu djecu. Izdržavao sam ih čuvajući stoku. Kad bih im se navečer vratio, namuzao bih mlijeka i njime, prije svoga djeteta, počeo napajati roditelje. Jednoga dana potraga za pašnjakom odvela me je daleko, pa sam se kasno vratio kući i njih dvoje zatekao da spavaju. Namuzao sam mlijeka kao i obično, donio ga dok je još bilo svježe i stao pored njihovih glava. Bilo mi je žao da ih iz sna budim, a nisam htio ni da, prije njih, prvo počnem s djecom, koja su se od gladi previjala oko mojih nogu. Tako smo i ja i oni ostali sve dok nije svanula zora. Ako znaš (Bože) da sam to učinio (samo) radi Tvoga zadovoljstva, načini nam otvor da kroz nejga vidimo nebo! Tada im je Allah načinio otvor da kroz njega vide nebo.

Drugi je rekao: Bože, ja sam imao amidžičnu koju sam jako volio, kako samo muškarac može voljeti ženu. Molio sam je da mi se prepusti, ali je to ona odbila dok joj ne donesem stotinu zlatnika. Radio sam dok nisam skupio stotinu zlatnika i odnio ih njoj, pa mi je, kada sam se namjestio između njenih nogu, rekla: O Allahov robe, boj se Allaha i bespravno ne otvaraj pečat! Tada sam s nje ustao. Bože, ako znaš da sam to učinio (samo) radi Tvoga zadovoljstva, proširi nam otvor! Tada im je otvor proširen. Posljednji je rekao: Bože, jednom sam bio unajmio radnika za odvajanje riže koji mi je, kad je završio posao, rekao: Daj mi moj dio! – pa sam mu ga ponudio, ali ga je on ostavio, ne htijući ga uzeti. Ja sam ga (taj dio) nastavio sijati dok od njega nisam skupio toliko da sam nabavio goveda i čobanina. Zatim mi je (ponovo) došao (taj čovjek) i rekao: Boj se Allaha i ne čini mi nepravdu, već mi daj moj dio! – Idi do onih goveda i čobanina!, odgovorio sam. Boj se Allaha i ne rugaj mi se!, reče on. Ne rugam ti se, rekoh, nego (idi i) uzmi ona goveda i čobanina! Uzeo ih je i otišao. Ako znaš (Bože) da sam to učinio (samo) radi Tvoga zadovoljstva, oslobodi i preostali dio otvora! Tada im je Allah potpuno oslobodio otvor." (Buhari 5973)

"Jedan je čovjek upitao Vjerovjesnika, a.s., da li da se i on bori, pa ga je (Vjerovjesnik) upitao: Imaš li roditelje? – Imam, odgovorio je. Onda ostani s njima i pazi ih! To je tvoja borba, odgovorio mu je (Vjerovjesnik)." (Buhari 5971)

"Jedan čovjek došao je kod Allahova Poslanika, a.s., i upitao ga: Allahov Poslaniče, ko je najpreči da se prema njemu lijepo odnosim? – Tvoja majka, odgovorio je. A ko onda?, upitao je. Tvoja majka, odgovorio je. A ko onda?, upitao je. Tvoja majka, odgovorio je. A ko onda?, upitao je. Tvoj otac, odgovorio je. (Buhari 5970)

"Zavidnost je dopuštena samo u dva slučaja: čovjeku kojeg je Allah poučio Kuranu, pa ga on danonoćno uči (i po njemu postupa), a njegov ga komšija čuje i kaže: Kamo sreće da je i meni dato ono što je dato njemu, pa da i ja činim ono što čini on!, i čovjeku kome je Allah podario (veliki) imetak, pa ga on troši na putu istine, te neko kaže: Kamo sreće da je i meni dato ono što je dato njemu, pa da i ja postupam onako kako postupa on!" (Buhari 5026)

"Allahov je Poslanik, a.s., rekao: O Aiša, ovo je Džibril, koji ti šalje selam! , te rekoh: Neka je i na njega selam i Allahova milost! Ti vidiš ono što mi ne vidimo!, govoreći to Allahovom Poslaniku, a.s." Mamera u predanju ovog hadisa slijedi Šuajb, a Junus i Numan prenose od Zuhrija da je Aiša rekla: " i njegov blagoslov!" (Buhari 6248)

"Otišao sam kod Vjerovjesnika, a.s., povodom duga koji je imao moj otac; pokucao sam na vrata, a on je upitao: Ko je? – Ja, odgovorio sam. Ja, ja!, reče on, kao da mu se to nije svidjelo." (Buhari 6249)

Potom je (taj čovjek) klanjao, a zatim došao do Poslanika, a.s., i nazvao mu selam. Allahov Poslanik, a.s., uzvratio mu je (riječima): "Ve alejkes-selam! Vrati se i klanjaj, jer ti zaista nisi klanjao!" Prilikom drugog ili sljedećeg vraćanja, čovjek reče: "Pouči me, Allahov Poslaniče!" On mu reče: "Kada hoćeš ustati na namaz, potpuno abdest uzmi, zatim se okreni prema kibli i donesi tekbir. Potom prouči ono što znaš iz Kurana, pa idi na ruku tako da se na rukuu smiriš, a potom se ispravi tako da se stojeći potpuno uspraviš. Zatim idi na sedždu tako da se na sedždi smiriš, a zatim se ispravi tako da se smiriš u sjedećem položaju. Zatim ponovo idi na sedždu tako da se na sedždi smiriš, a onda se ispravi tako da se smiriš u sjedećem položaju. Onda tako radi u svim svojim namazima." Ebu-Usama, u slučaju posljednje zapovijedi umjesto: " a onda se ispravi tako da se smiriš u sjedećem položaju" – kaže: " a onda se uspravi tako da se ispraviš u stojećem položaju." (Buhari 6250)

"Džibril ti šalje selam!", pa je ona odgovorila: "Ve alejhis-selam ve rahmetullah!" (Buhari 6252)

"Čuo sam Kaba b. Malika kako priča (o tome) kada je izostao iz Pohoda na Tebuk: I zabranio je Allahov Poslanik, a.s., da se s nama razgovara. Dolazio sam Allahovom Poslaniku, a.s., nazivao mu selam i pitao se u sebi da li je pomaknuo svoje usne uzvraćajući na selam ili ne sve dok nije prošlo punih pedeset noći, kad je Vjerovjesnk objavio, nakon što je klanjao sabah-namaz, da nam je Allah, dž.š., oprostio." (Buhari 6254)

"Allahov Poslanik, a.s., poslao je mene, Zubejra b. Avama i Ebu-Merseda Ganevija – a svi smo bili konjanici – i rekao nam: Idite sve dok ne stignete do Revdatu-Haha; tu ćete naći jednu mnogobožačku ženu kod koje je pismo upućeno mnogobošcima od Hatiba b. Ebu-Beltea. Stigli smo je na mjestu gdje nam je i rekao Allahov Poslanik, a.s. – a išla je jašući na svojoj devi – i upitali je: Gdje je pismo koje nosiš? – Nemam ja nikakvo pismo!, odgovorila nam je. Mi smo tada natjerali njenu devu da klekne na koljena, a onda tražili pismo u njenom prtljagu, ali nismo ništa našli. Moja dva (druga) pratioca rekoše: Ne vidimo nikakvo pismo! – Ja znam, rekoh, da Allahov Poslanik, a.s., nije slagao! Tako mi Onoga kojim se zaklinjem (Allaha), ili ćeš izvaditi pismo ili ću ti skinuti odjeću! Kada je vidjela moju odlučnost da ću to i uraditi, stavila je ruku za pojas – a bila je omotana ogrtačem – i izvadila pismo. Pismo smo odnijeli Allahovom Poslaniku, a.s., pa je on upitao Hatiba: Šta te je nagnalo, Hatibe, na ono što si učinio? – Ja nisam imao razloga, odgovori mu on, osim što vjerujem u Allaha i Njegova Poslanika; nisam niti promijenio niti zamijenio svoju vjeru, samo sam želio ljudima učiniti dobročinstvo kojim će Allah zaštititi moju porodicu i imetak, a nema nijednog od tvojih drugova, a da tamo nema nekoga pomoću kojeg Allah štiti njegovu porodicu i njegov imetak. Poslanik, a.s., reče: Istinu je rekao, pa mu samo ono što je dobro recite! – Doista je on izdao Allaha i Njegova Poslanika i vjernike, reče Omer b. Hattab, pa me pusti da mu odsiječem glavu! – Omere, reče Poslanik, a.s., šta znaš, možda je Allah pogledao na borce Bedra i rekao: Radite šta hoćete! Zajamčen vam je Džennet! Omerove oči tada zasuziše, i on reče: Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!" (Buhari 6258)

"Radovali smo se petku!" – "A zašto?", upitao sam, a on mi odgovori: "Bila je neka starica koju smo poznavali i koja je nekoga slala do Budae." (Ibn-Meslema kaže: "To je palmik u Medini.") "Čupala bi korijenje repe, stavljala ga u lonac i dodavala nekoliko samljevenih zrna ječma. Kada bismo klanjali džuma-namaz, otišli bismo i poselamili je, a ona bi nam davala to jelo, pa bismo se zbog toga radovali; ne bismo počivali niti ručali, jedino poslije džuma-namaza." (Buhari 6247)

da je prošao pored djece, nazvao im selam i rekao: "Ovako je radio Vjerovjesnik, a.s." (Buhari 6246)

"Ušao sam s Allahovim Poslanikom, a.s, u kuću, pa je našao mlijeka u zdjeli i rekao mi: O Ebu-Hirre, idi do ljudi sa Sofe i zovi ih da mi dođu! Otišao sam do njih i pozvao ih, pa su oni došli i zatražili dopuštenje za ulazak. Dopustio im je, i oni su ušli." (Buhari 6245)

"Bio sam na jednom sijelu ensarija kad je došao Ebu-Musa, kao preplašen, i rekao: Tražio sam tri puta dopuštenje za ulazak kod Omera, ali mi nije dopustio, pa sam se vratio. Šta te je spriječilo da uđeš?, upitao me Omer, pa sam odgovorio: Tražio sam dopuštenje za ulazak tri puta, ali mi nije dopušteno, pa sam se vratio, jer je Allahov Poslanik, a.s., rekao: Kada neko od vas zatraži dopuštenje za ulazak tri puta, pa mu ne bude dopušteno, neka se vrati! Na to Omer reče: Tako mi Allaha, donijet ćeš mi dokaz za to! – Je li neko od vas ovo čuo od Vjerovjesnika, a.s.? Ubejj b. Kab reče: Tako mi Allaha, neće ići s tobom niko osim najmlađi među ljudima! Ja sam bio najmlađi, pa sam otišao s njim i obavijestio Omera da je Vjerovjesnik, a.s., to rekao." (Buhari 6244)

da bi Allahov Poslanik, a.s., kada bi nazivao selam, činio to tri puta, i kada bi govorio, ponovio bi rečenicu tri puta. (Buhari 6243)

"Nisam vidio ništa sličnije malim grijesima od riječi Ebu-Hurejre." "Nisam vidio ništa sličnije malim grijesima od onoga što prenosi Ebu-Hurejra od Vjerovjesnika, a.s., da je rekao: Zaista je Allah, dž.š., propisao čovjeku njegov udio u bludu koji će neizbježno počiniti. Blud je očiju gledanje, a blud jezika – govor. Duša želi i žudi, a spolni organ sve to potvrđuje ili poriče (odbija)." (Buhari 6242)

"Upitao sam Enesa: Je li rukovanje bilo uobičajeno među Vjerovjesnikovim, a.s., ashabima? – Da, odgovorio je." (Buharija 6261)

"Bili smo s Vjerovjesnikom, a.s., a on je držao ruku Omera b. Hattaba." (Buharija 6263)

"Neki je čovjek provirio u jednu od Vjerovjesnikovih, a.s., soba, pa je Vjerovjesnik, a.s, ustao (krenuo) prema njemu, držeći u ruci vrh strijele: kao da gledam u njega kako pokušava da ubode čovjeka." (Buhari 6241)