Neki je čovjek došao Božijem Poslaniku i rekao: 'Izvijesti me o djelu koje će me uvesti u Džennet, a udaljiti od Vatre.' Ljudi (prisutni) su na to rekli: 'Šta mu je, šta mu je?', pa je (Poslanik) rekao: 'Ima potrebu (da zna). To je da robuješ Allahu i da Mu ništa ne pridružuješ, da obavljaš namaz i daješ zekat. Ostavi je.'" (Buhari, Muslim i Nesai.)

Hazreti Omer vidio je Talhu utučenog nakon smrti Božijeg Poslanika i izbora Ebu Bekra za halifu, pa mu rekao: 'Šta je s tobom, možda ti nije pravo što je na rukovodećem položaju tvoj amidžić Ebu Bekr?' 'Nije to', reče on i pohvalno se izrazi o njemu. 'Meni ponajviše od svih vas ne smeta njegovo rukovođenje, već se radi o riječima koje sam čuo od Božijeg Poslanika, s.a.v.s.: 'Ja znam riječi, kad ih na samrti rekne rob (vjernik), zbog kojih mu Allah odagna nevolje, čak mu i tijelo i duša osjećaju njihov miris.' Spriječilo me je da pitam za njih samo to što sam uvijek bio u prilici to učiniti, dok nije umro.' Omer reče: 'Ja ih znam!' On reče: 'Neka je hvala Allahu! Koje su?' On reče: 'Znaš li riječi koje bi bile veće od riječi koje je ponudio svome amidži na samrti? Da je znao da je nešto veće, to bi mu naredio.' Talha reče: 'To su te, tako mi Allaha!'" (Ahmed i Ebu Ja'la)

Čudno je sve što je u vezi s vjernikom – sve je dobro po njega, i nije tako ni s kim osim s vjernikom: ako ga snađe dobro, on zahvali, pa bude dobro po njega, a ako ga snađe nevolja, strpi se, pa bude dobro po njega." (Muslim.)

Jahao sam iza Poslanika, s.a.v.s., na magarcu po imenu Ufejr, pa je rekao: 'O Muaze, znaš li šta je obaveza Allahovih robova prema Njemu, a šta je Allahova obaveza prema robovima?' Rekoh: 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju', a on reče: 'Robovi su prema Allahu dužni da Mu robuju i da Mu nikoga ravnim ne drže, a Njegova je obaveza da ne kazni onoga ko Mu ništa ne pripisuje.' 'Božiji Poslaniče, hoću li obradovati ljude?', rekoh. 'Nemoj ih radovati, jer će se pouzdati', reče on." Enes veli: Muaz je na samrti izvijestio o tome, bojeći se grijeha ako to ne učini." (Buhari, Muslim i Tirmizi)

Došao sam Božijem Poslaniku, s.a.v.s., s još nekim svojim suplemenicima, pa je rekao: 'Radujte se i obradujte one iza vas. Ko bude iskreno svjedočio da nema boga osim Allaha ući će u Džennet!' Izašli smo od Poslanika prenoseći ljudima radosnu vijest, pa nas je susreo Omer i s nama se vratio Božijem Poslaniku, rekavši: 'Božiji Poslaniče, ljudi će se pouzdati (pa neće raditi)!' Božiji Poslanik je na te njehove riječi prešutio." (Bilježe Ahmed i Taberani.)

Kada (Božiji) rob (=čovjek) prihvati islam i na lijep način ga se bude držao, Allah će mu upisati svako dobro koje je prethodno učinio, a bit će mu izbrisano svako loše djelo koje je ranije učinio. Potom za njega vrijede propisi o kisasu (odmazdi za ubistvo). Svako dobro djelo bit će upisano desetostruko, pa do sedamsto puta više, a loše samo kao takvo, izuzev ako ga Allah, dž.š., ne oprosti."

Zadovoljan sam što mi je Allah, dž.š., gospodar, islam vjera, a Muhammed, s.a.v.s., poslanik" obavezno će u Džennet.

Iz Vatre će biti izveden onaj u čijem srcu bude trunka imana." On (Ebu Seid) veli: Ko sumnja neka prouči ajet: 'Allah neće nikome ni trunku nepravde učiniti.'" (En-Nisa, 40)

Ko bude svjedočio da nema boga osim Allaha, dž.š., Allah će ga zabraniti Vatri i obavezno mu dati Džennet."

Bludnik u trenutku dok čini blud nije vjernik, u trenutku dok čovjek pije alkohol nije vjernik, u trenutku dok krade nije vjernik i u trenutku dok otuđuje (nešto) a ljudi dižu svoje poglede prema njemu on nije vjernik."
Isto ovo preneseno je od Seida i Ebu Seleme. Oni su ovo prenijeli od Ebu Hurejre, a on od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, osim (riječi): pljačkanja.

Čovjek ne vjeruje dok ne želi svome bratu isto što i sebi".

Nije naš (laysa minnā) onaj ko se udara po obrazima, cijepa otvore košulje (prilikom nesreće) i priziva (svoje saplemenike na osvetu protiv nekog plemena) na paganski način." (Buharija, Tirmizi 999, Nesai 1859 i 1861, Ibn Madže 1584)

"Uzvišenom su Allahu najmrža trojica ljudi:grešnik u Haremi-šerifu, čovjek koji je prihvatio islam, a želi provoditi običaje iz predislamskog doba i čovjek koji traži da se bespravno prolije nečija krv." (Buharija 6882)

"(Ashabi) su pitali: Allahov Poslaniče, ko je najbolji musliman?' On odgovori: 'Onaj od čijeg su jezika i ruke mirni muslimani." (Buharija 11, Muslim 42)

- Koji je posao najvredniji? Vjerovanje u Allaha i Njegova Poslanika - odgovorio je on. - Zatim mu je rečeno: "A šta potom?" - Borba (džihad) na Allahovom putu - odgovorio je. - Potom mu je opet rečeno: "A šta onda?" - Kod Allaha priml jen hadž - rekao je on.

Islam je počeo sa strancima (garib) i ponovo će se vratiti strancima, pa blago se onima koji su stranci (garibima)." (Muslim, 145)

U Džehennem neće ući čovjek koji je zaplakao iz straha od Allaha – prije bi se mlijeko moglo vratiti u vime (nego se nešto slično desiti)! Isto tako, kod jednog čovjeka se ne mogu sastati prašina s Allahovog puta i džehennemski dim!" (Hadis bilježe Tirmizi, 1633, koji za njega kaže da je dobar, vjerodostojan i neobičan, i Nesai, VI/12.)

- Na dan kada je umro Mugir b. Šube, čuo sam Džerira b. Abdullaha, kada je ustao, zahvalio Allahu, pohvalio ga i rekao: "Bojte se samo Jedinog Allaha, Koji nema sudruga, budite dostojanstveni i smireni dok vam ne dođe (drugi) zapovjednik. On će vam, sada, uskoro doći." Potom je rekao: Molite oprost za svoga zapovjednika, jer je on volio praštati! A sada", nastavi on, jednom sam otišao Vjerovjesnku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: Odajem ti prisegu u islamu', a on mi to uvjetova: Savjetovanje (iskren odnos - nasihat) svakom muslimanu/ Ja sam mu se i na to obavezao i Gospodara mi ovog mesdžida, ja sam vam, uistinu, savjetnik iskreni!" Zatim je zamolio AIlahov oprost i spustio se (ili sišao s minbera). (Buharija, 58)

Sjedio sam sa Ibnu-Abbasom koji me je posadio na svoj krevet, pa reče: "Ostani kod mene pa ću ti dati dio svoje imovine!" Pošto sam s njim proboravio dva mjeseca, on reče: "Kada je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, došla delegacija (plemena) Abdul-Kajsa, on je pitao: Koji ste narod (pleme), odnosno čija delegacija? - (Plemena) Rebija (Abdul-Kajs) - odgovorili su. - Dobro došli, neponiženi i bez kajanja ljudi, ili je rekao: delegacijo! Allahov Poslaniče! - rekoše oni - između nas i tebe je nevjerničko naselje plemena Mudar i mi ti možemo doći samo u kojem svetom mjesecu, pa naredi nam odlučnu zapovijed koju ćemo saopćiti onima koji su ostali iza nas, a koja će nas uvesti u Džennet. Pitali su ga za piće. On im je naredio četvero, a zabranio četvero. Naredio im je vjerovanje u Allaha Jedinoga i upitao: "Znate li šta je vjerovanje u Allaha Jedinoga?" - Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju - odgovorili su. - Svjedočiti - kazao je Poslanik - da nema Boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik: klanjati namaz; dijeliti zekat; postiti mjesec ramazan i da dajete petinu ratnog plijena. A zabranio im je četvero: držanje soka u vrču, posudi od tikve, posudi od palminog panja i nasmoljenoj posudi. Možda je (Ibn-Abbas), rekao katranisanom koritu. Onda je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Upamtite ih i obavijestite о njima one iza vas! - rekao je on. (Buharija, 53)

- Čuo sam Numana b. Bešira, a on Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje kaže: "Što je dozvoljeno jasno je, a što je zabranjeno jasno je. Među njima ima sumnjivih poslova koje ne poznaju mnogi ljudi. Ko se čuva sumnjivih poslova, sačuvao je čistotu svoje vjere i svoju čast, a ko padne u sumnjive poslove, sličan je pastiru koji napasa (stado) oko zabrane u koju ono može lahko upasti. Znajte da svaki vladar ima ono sto je zabranjeno, a upamtite da su Allhov zabrane na Njegovoj Zemlji poslovi koje je On zabranio. Znajte da u svakom tijelu ima komad mesa, pa kada je ono zdravo, zdravo je cijelo tijelo, a kada je bolesno, bolesno je cijelo tijelo. To vam je, znajte, srce!" (Buharija, 52)