Ibrahim, a.s., nije nikada slagao osim u tri situacije. Dva puta radi Allaha, a to je bilo kad je rekao: Ja sam bolestan (Es-Saffat, 89) i: To je učinio ovaj najveći od njih (El-Enbija, 63), i jednom radi Sare. Naime, on je krenuo u zemlju jednog silnika, a s njim je bila i Sara, koja je bila jedna od najljepših žena. Rekao joj je: Ovaj silnik, ako sazna da si moja žena preotet će mi te. Zato, ako te bude pitao, reci mu da si mi sestra, jer ti si zaista moja sestra u islamu. Ja ne znam da je na Zemlji danas iko musliman osim mene i tebe. I kad je ušao u zemlju tog silnika, vidio ju je jedan nasilnik, koji je otišao vladaru i rekao mu: U tvoju zemlju došla je jedna žena, kojoj dolikuje samo da bude tvoja! Silnik ga posla da mu je dovedu, i on je dovede. A Ibrahim, a.s., počeo je da klanja. Kad je ona ušla (kod silnika), on nije mogao svoju ruke pružiti k njoj; ruka mu se naglo ukočila. Rekao joj je: Zamoli Allaha da oslobodi moju ruku, neću ti nauditi. Ona je to učinila, ali silnik je ponovo pružio ruku, pa mu se ruka još više ukočila. Ponovo joj je rekao isto, što je ona i učinila. Međutim, on je ponovo pružio ruku prema njoj, i ruka mu se još više ukočila. On onda reče: Zamoli Allaha da oslobodi moju ruku, Allah je svjedok da ti više neću nauditi. Ona je opet to učinila, i sada se njegova ruka vrati u normalno stanje. Zatim on zovnu onoga koji ju je doveo i reče mu: Ti si mi doveo šejtana, a ne ženu! Izvedi je iz moje zemlje i daj joj Hadžeru! Kad je ona krenula, vidio ju je Ibrahim, koji je bio upravo završio namaz, te ju je upitao: Šta se desilo? Dobro, Allah je uklonio ruku grešnika i podario mi sluškinju!" Ebu Hurejra veli: To je vaša majka, potomci Maus-sema!"4 (Hadis bilježe: Buhari, 2217, Muslim, 2371, Ebu Davud, 2212, i Tirmizi, 3166.)