Dok je jedan čovjek išao putem, osjetio je silnu žeđ, pa je našao jedan bunar i spustio se u nj, te se napio i izišao iz njega. Utom je ugledao nekog psa kako od žeđi grize vlažno tlo. I ovog psa je spopala žeđ kakva je bila spopala i mene, pomislio je u sebi, te se opet spustio u bunar, svoju cipelu napunio vodom te se, pridržavajući je ustima, popeo gore i napojio psa. Allah mu je zahvalio na tome i oprostio mu grijehe! Hoćemo li mi, Božiji Poslaniče, upitali su ga, i za životinje imati nagradu?! Hoćete, kazao je on. Za svaku živu jetru (biće) ima nagrada!" (Predanje bilježe: Buhari, 2363, Muslim, 2244, Ebu Davud, 2550, i Malik, 2/106-107, 1952.)