Buharija | 26

Profesor Fadil Maljoki kaže:

Kada je jedne prilike Poslanik, s.a.v.s., upitan o najboljim djelima, naveo je tri djela ovim redoslijedom: Vjerovanje u Allaha, borba na Allahovom putu i primljeni hadž.[1] U drugom hadisu stoji da je Poslanik, s.a.v.s., drugom prilikom naveo ova djela kao najbolja slijedećim redoslijedom: klanjanje namaza u njegovom vremenu, dobročinstvo prema roditeljima i borba na Allahovom putu.[2] Shodno trećem hadisu, najbolje u islamu je hraniti gladne i nazivati selam i poznatom i nepoznatom.[3] U četvrtom hadisu kaže se „da je najbolji musliman onaj od čijeg jezika i ruku su sigurni drugi muslimani“.[4]

            U hadisu stoji „da su Allahu najmrži griješnik u Haremu (Ka'be), čovjek koji je prihvatio islam, a ostao je vjeran neznabožačkoj/džahilijetskoj praksi i čovjek koji traži da se bespravno prolije nečija krv“.[5] Prema drugom hadisu, „Allahu najmrži ljudi su okorjele svađalice“.[6] U trećem hadisu tvrdi se „da će kod Allaha na Sudnjem danu najgori čovjek biti onaj kojeg su ljudi izbjegavali bojeći se njegovog zla“.[7]

            Postavlja se pitanje kako uskladiti ove hadise, jer ako elativ/superlativ u hadisima označava najviši stepen nekog svojstva, onda samo jedno djelo može biti najbolje/najgore. Hadiski učenajci nude više odgovora na ovo pitanje, a tri su najzastupljenija:

1. a) Najbolja djela razlikuju se u odnosu na različite ljude i/ili okolnosti. Tako, naprimjer, za onoga kome je Allah podario veliki imetak najbolje djelo je hraniti gladne, za iskusnog i snažnog ratnika najbolje djelo je borba na Allahovom putu, dok je za nekoga ko ima iznemogle roditelje koji se ne mogu sami o sebi brinuti najbolje djelo činiti dobročinstvo roditeljima. Isti je slučaj i sa različitim okolnostima. Ukoliko vlada velika glad i nestašica, najbolje djelo je hraniti gladne. U vrijeme kada postoji potreba za borbom na Allahovom putu najbolje djelo je pristupiti borbenim redovima. Ako je nastupilo vrijeme obavljanja hadža, najbolje djelo je obaviti hadž itd.;
2. b) Poslanik, s.a.v.s., izrazio se u eliptičnom obliku, odnosno izostavio je riječ „od/među (min)“ prije spominjanja najboljih/najgorih djela, koja se implicira, pa, shodno tome, spomenuti hadisi govore o djelima koja spadaju među najbolja/najgora. Drugim riječima, kada Poslanik, s.a.v.s., konstatira da je nešto najbolje/najgore, on pod tim podrazumijeva djelo koje spada među najbolja/najgora djela;
3. c) Elativ/superlativ (ism at-tafḍīl) upotrebljen u ovim hadisima nema značenje najvišeg stepena svojstva (ism at-tafḍīl ʻalā bābihī/afʻalu li-t-tafḍīl), već označava apsolutnost ili visok stepen svojstva, bez poređenje s nekim ili s nečim drugim (ism at-tafḍīl ʻalā gayri bābihī/afʻalu li-gayri at-tafḍīl).[8]

            Prema potonjem tumačenju, svojstvo je iskazano na hiperboličan način. U ovom smislu, „najbolje djelo“ znači „djelo u kojem je sušto dobro“ ili „veoma vrijedno djelo“, a „najmrži čovjek“ znači „onaj ko je veoma mrzak“. Vrlo je vjerovatno da je Poslanik, s.a.v.s., u svim ili nekim od spomenutih hadisa podrazumijevao ovo značenje, želeći da istakne vrijednost/pogubnost određenog djela i ashabe potakne na činjenje/odvrati od činjenja istog.

            Da je spomenute hadise ili neke od njih Poslanik, s.a.v.s., iskazao na hiperboličan način, pored spomenutih hadisa u kojima se različita djela navode kao najbolja i najgora, i interpretativne tradicije, ukazuju i brojni ajeti u kojima se elativna forma koristi da se označi apsolutnost ili visok stepen svojstva. Navest ćemo samo tri primjera:

1273. a) „... ʻO narode mojʼ, reče (Lut svome narodu), ʻeto mojih kćeri, one su vam čiste (hunna aṭharu lakum)ʼ...“[9] Tumačeći ovaj ajet, Al-Qurṭubī (u. 1273.) kaže da u njemu nije upotrebljen elativ/komparativ kojim se uspoređuje svojstvo, već da je paradigma afʻalu upotrebljena da se označi (potpuna) čistota (zbog čega smo ga preveli na način: „One su vam čiste“, a ne: „One su vam čišće“), jer muškarci nisu čisti/dozvoljeni muškarcima, pa se, samim tim, ne mogu po svojstvu čistote uspoređivati sa ženama. On ističe da je upotreba paradigme afʻalu bez namjere uspoređivanja svojstva raširena u arapskom jeziku, pa se tako, naprimjer, kaže Allāhu akbaru, u značenju: Allah je velik.[10] Muḥammad Sayyid aṭ-Ṭanṭāwī (u. 2010.), savremeni učenjak i rektor Univerziteta Al-Azhar, kaže da u ovom ajetu paradigma afʻalu, na koju dolazi riječ aṭharu, ne ukazuje na uspoređivanje svojstva (afʻalu at-tafḍīl hunā, wa huwa aṭharu, laysa ʻalā bābihī), odnosno ne znači čišće, več se upotrebljava da na hiperboličan način ukaže na čistotu.[11]
1274. b) „On je Taj koji iz ničega stvara i On će to ponovo učiniti, to je Njemu lako (wa huwa ahwanu ʻalayhi)...“[12] Učenjaci tvrde da ahwanu, iako je svojstvo koje ima elativnu formu, ne ukazuje na stepen svojstva, jer za Allaha ne postoji nešto što je lahko, lakše i najlakše (zbog čega ovaj ajet nije preveden na način: „To je njemu lakše...“). Ovaj ajet naprosto znači da je za Allaha lahko ponovno stvaranje iz ničega. Abū Ḥayyān al-Andalusī (u. 1344.), slavni mufessir zahirijskog mezheba, u svom djelu „Tafsīr Al-Baḥr al-muḥīṭ“ navodi da su Ibn ʻAbbas, ʻAbdullāh b. Masʻūd, dvojica vrlo učenih ashaba, i Ar-Rabīʻ b. Hutaym, jedan od poznatih učenjaka iz generacije tabi'ina, smatrali da riječ ahwanu znači lahko (hayyin).[13]
1275. c) Pet je ajeta u Kur'anu u kojima se u formi upitne rečenice, za koju je karakteristična retoričnost i u kojima se naglašava govornikova uvjerenost u suprotno od onoga o čemu je u pitanju riječ, govori o „najvećem nasilniku/onome ko čini najveću nepravdu“: 1. „Ima li većeg nasilnika od onoga koji brani da se u Allahovim hramovima ime Njegovo spominje i koji radi na tome da se oni poruše?...“;[14] „... Zar je iko gori od onoga koji skriva istinu znajući da je od Allaha?...“;[15] 3. „Ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu govori laži ili ne priznaje dokaze Njegove?...“;[16] 4. „I ima li nepravednijeg od onoga koji, kad se dokazima Gospodara svoga opominje, za njih ne haje, i zaboravlja na posljedice onog što je učinio?...“;[17] 5. „Ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu govori laži i smatra da je laž istina kada mu ona dolazi?...“[18]

            Tumačeći ove ajete, spomenuti Abū Ḥayyān će kazati da su svi oni iskazani na hiperboličan način, a njihova poruka je da onaj ko čini spomenuta djela čini veliku nepravdu, bez namjere uspoređivanja ovih djela s drugim djelima.[19]

[1] Ṣaḥīḥ Al-Buhārī: Kitāb al-īmān, Bāb man qāla: „Inna al-īmān huwa al-ʻamal“, br. 26. Ovaj hadis Al-Buhārī bilježi i pod rednim brojem 1519; Ṣaḥīḥ Muslim: Kitāb al-īmān, Bāb bayān kawn al-īmān billāh, taʻālā, afḍal al-aʻmāl, br. 83.; Ǧāmiʻ At-Tirmidī: Abwāb faḍāil al-ǧihād, Bāb mā ǧāa ayyu al-aʻmāl afḍal, br. 1658.; Sunan An-Nasāī: Kitāb manāsik al-ḥaǧǧ, Bāb faḍl al-ḥaǧǧ, br. 2623. Ovaj hadis An-Nasāī bilježi i pod rednim brojevima 3130, 3155 i 5000.

[2] Ṣaḥīḥ Al-Buhārī: Kitāb mawāqīt aṣ-ṣalā, Bāb faḍl aṣ-ṣalā li-waqtihā, br. 527. Ovaj hadis Al-Buhārī bilježi i pod rednim brojevima 2782, 5970 i 7534; Ṣaḥīḥ Muslim: Kitāb al-īmān, Bāb bayān kawn al-īmān billāh, taʻālā, afḍal al-aʻmāl, br. 85.; Ǧāmiʻ At-Tirmidī: Abwāb aṣ-ṣalā, Bāb mā ǧāa fī al-waqt al-awwal min al-faḍl, br. 173. Ovaj hadis At-Tirmidī bilježi i pod rednim brojem 1898; Sunan An-Nasāī: Kitāb al-mawāqīt, Bāb faḍl aṣ-ṣalā li-mawāqītihā, br. 609-610.

[3] Ṣaḥīḥ Al-Buhārī: Kitāb al-īmān, Bāb iṭ‘ām aṭ-ṭa‘ām min al-islām, br. 12.; Ovaj hadis Al-Buhārī bilježi i pod rednim brojevima 28 i 6236; Ṣaḥīḥ Muslim: Kitāb al-īmān, Bāb bayān tafāḍul al-islām wa ayyu umūrihī afḍal, br. 39.; Sunan Abī Dāwūd: Kitāb al-adab, Bāb fī ifšā’ as-salām, br. 5194.; Ǧāmiʻ At-Tirmidī: Kitāb al-aṭ‘ima, Bāb mā ğāa fī faḍl iṭ‘ām aṭ-ṭa‘ām, br. 1855.; Sunan An-Nasāī: Kitāb al-īmān wa šarāi‘ihī, Ayyu al-islām hayr, br. 5015.; Sunan Ibn Māğa: Kitāb al-aṭ‘ima, Bāb iṭ‘ām aṭ-ṭa‘ām, br. 3253.

[4] Ṣaḥīḥ al-Buhārī: Kitāb al-īmān, Bāb ayyu al-islām afḍal, br. 11.; Ṣaḥīḥ Muslim: Kitāb al-īmān, Bāb bayān tafāḍul al-islām wa ayyu umūrihī afḍal, br. 42.; Ǧāmiʻ At-Tirmidī: Abwāb ṣifa al-qiyāma wa ar-raqāiq wa al-waraʼ, Bāb,  br. 2504. Ovaj hadis At-Tirmidī bilježi i pod rednim brojem 2628; Sunan An-Nasāī: Kitāb al-īmān wa šarāi‘ihī, Ayyu al-islām afḍal, br. 5014.

[5] Ṣaḥīḥ Al-Buhārī: Kitāb ad-diyāt, Bāb man ṭalaba dam imriʼ bi-gayri ḥaqq, br. 6882.

[6] Ṣaḥīḥ Al-Buhārī: Kitāb al-maẓālim wa al-gaṣb, Bāb qawlillāh, taʻālā: „Wa huwa aladdu al-hiṣām“, br. 6882. Ovaj hadis Al-Buhārī bilježi i pod rednim brojevima 4523 i 7188; Ṣaḥīḥ Muslim: Kitāb al-ʻilm, Bāb fī al-aladd al-haṣim, br. 2668.; Ǧāmiʻ At-Tirmidī, Abwāb tafsīr Al-Qurʼān, Bāb wa min sūra Al-Baqara, br. 2976.; Sunan An-Nasāī: Kitāb ādāb al-quḍā, Bāb al-aladd al-haṣim, br. 5438.

[7] Ṣaḥīḥ Al-Buhārī: Kitāb al-adab, Bāb lam yakun An-Nabī, ṣ.ʻa.w.s., fāḥiš^an wa lā mutafaḥḥiš^an, br. 6032. Ovaj hadis Al-Buhārī bilježi i pod rednim brojevima 6054 i 6131; Ṣaḥīḥ Muslim: Kitāb al-birr wa aṣ-ṣila wa al-ādāb, Bāb mudārā man yuttaqā fuḥšuhū, br. 2591.; Sunan Abī Dāwūd: Kitāb al-adab, Bāb fī ḥusn al-ʻišra, br. 4791-4792.; Ǧāmiʻ At-Tirmidī: Abwāb al-birr wa aṣ-ṣila, Bāb mā ǧāa fī al-mudārā, br. 2976.

[8] Ova tri tumačenja navode i Ibn Ḥaǧar i Al-ʻAynī: Ibn Ḥaǧar. Fatḥ Al-Bārī. Tom II, str. 9.; Al-ʻAynī. ʻUmda al-qārī. Tom V, str. 14. O superlativu kojim se označava apsolutnost ili visok stepen svojstva, a koji se naziva apsolutnim superlativom, v.: Teufik Muftić (1998). Gramatika arapskoga jezika. Sarajevo: Ljiljan, str. 423.

[9] Kur'an, Hūd, 78. Prijevod je autorov.

[10] Abū ʻAbdullāh Muḥammad b. Aḥmad al-Qurṭubī (1427/2006). Al-Ǧāmiʻ li-aḥkām Al-Qurʼān. Stručna obrada: ʻAbdullāh b. ʻAbdulmuḥsin at-Turkī. Dvadeset četiri toma. Muassasa ar-risāla, tom XI, str. 178.

[11] Muḥammad Sayyid aṭ-Ṭanṭāwī (1997-1998). At-Tafsīr al-wasīṭ li-l-Qurʼān al-karīm. Petnaest tomova. Kairo: Dār nahḍa Miṣr, tom VII, str. 149.

[12] Kur'an, Ar-Rūm, 27. Prijevod je Korkutov.

[13]Abū Ḥayyān al-Andalusī (1413/1993). Tafsīr Al-Baḥr al-muḥīṭ. Stručna obrada: ʻĀdil Aḥmad ʻAbdulmawǧūd i dr. Osam tomova. Bejrut: Dār al-kutub al-ʻilmiyya, tom VII, str. 165.

[14] Kur'an, Al-Baqara, 114.

[15] Ibid., 140.

[16] Ibid., Al-Anʻām, 21.

[17] Ibid., Al-Kahf, 57.

[18] Ibid., Az-Zumar, 31

[19] Abū Ḥayyān. Tafsīr Al-Baḥr al-muḥīṭ. Tom I, str. 527.