Buharija | 1298

U brojnim hadisima nalazimo da se od Poslanika, s.a.v.s., prenosi da je kazao: „Nije naš/nije moj...“ i „Ne vjeruje onaj ko...“

Ne znamo ni za jednog učenjaka koji je iz ovih hadisa zaključio da počinilac u hadisima spomenutih grijeha izlazi iz vjere, odnosno da nije vjernik. Komentatori hadiskih zbirki će sintagmu „nije naš“ protumačiti na način da ona znači: ne slijedi naš put (laysa ʻalā ṭarīqatinā) ili nije poput nas (laysa mitlanā), naglašavajući da osoba koja čini spomenute grijehe nije nevjernik. Za ovu priliku bit će dovoljno da citiramo An-Nawawīja, koji kaže: „Značenje sintagme „nije naš“ jeste: nije od onih koji slijede naš put, ne postupa shodno našem znanju i praksi. To je isto kao kada roditelj kaže svom djetetu kada nije zadovoljan nekim njegovim postupkom: ʻNisi moj (lasta minnī)ʼ. Na isti način treba tumačiti sve hadise u kojima se spominje ovaj ili sličan izraz.“[1] Razlog zbog kojeg se Poslanik, s.a.v.s., izražava na hiperboličan način, kako to Ibn Ḥaǧar primjećuje, jeste postizanje retoričkog efekta, odnosno odvraćanje onih kojima se obraća od u hadisima spomenutih djela.[2]

            Isti je slučaj sa nekim od hadisa u kojima stoji izraz „ne vjeruje“ ili „nije vjernik“. U njima se, ustvari, na hiperboličan način ukazuje na vrijednost/pogubnost postupaka zbog čijeg (ne)činjenja osoba „ne vjeruje“. Njihovo pravo značenje ustvari jeste: nije pravi vjernik, ne vjeruje potpunim vjerovanjem, ne postupa u skladu sa vjerom. Ako izuzmemo haridžije, nismo pronašli da je iko od učenjaka smatrao da izraz „ne vjeruje“ u hadisima koje ćemo navesti podrazumijevaju da onaj na koga se odnose postaje nevjernik.

Tako će, naprimjer, Al-Buhārī u potpoglavlju „U vjerovanje spada i da čovjek želi svome bratu isto što i sebi“ navesti hadis: „Čovjek ne vjeruje dok ne želi svome bratu isto što i sebi.“[3] Naslov potpoglavlja aludira da značenje ovog hadisa nije da osoba koja ne želi svome bratu isto što i sebi nije vjernik u smislu da izlazi iz vjere, već u smislu da ne postupa u skladu s vjerom.

Hadis: „Bludnik, dok čini blud, nije vjernik; onaj ko pije alkohol, dok ga pije, nije vjernik; kradljivac, dok krade, nije vjernik; razbojnik, dok otima, a ljudi zbog toga dižu svoje poglede prema njemu, nije vjernik“, Al-Buhārī navodi u četiri potpoglavlja, i to: „Pljačkanje bez odobrenja vlasnika imovine“,[4]„O nekonzumiranju alkohola“,[5] „O kradljivcu dok krade“[6] i „O grijehu bludnika“.[7] Nijedan od ovih naslova ne sugerira da Poslanikove, s.a.v.s., riječi „nije vjernik“ treba shvatiti doslovno. Štaviše, jedno potpoglavlje Al-Buhārī je naslovio: „O tome kakvo je proklinjanje alkoholičara pokuđeno, te da on nije izašao iz vjere“,[8] čime je jasno naznačio da osoba zbog konzumiranja alkohola ne prestaje biti vjernik. U tom potpoglavlju naveo je hadise koji idu u prilog tome i u kojima Poslanik, s.a.v.s., o onima koji konzumiraju alkohol govori kao o vjernicima.[9]

Brojni učenjaci su ove hadise protumačili na način da se odnose na manjkavost vjerovanja onoga ko postupa suprotno Poslanikovim, s.a.v.s., smjernicama, a neki od njih će eksplicitno kazati da je u njima upotrebljena hiperbola. Jedan od njih je Sa‘duddīn at-Taftazānī (u. 1390.), poznat i po tome što je  napisao komentar djela „Al-ʻAqīda An-Nasafiyya“, koji, tumačeći hadis: „Bludnik, dok čini blud, nije vjernik...“, kaže: „U ovom hadisu se na intenzificiran i hiperboličan način iskazuje prezir prema grijesima. Da je to zaista tako, dokaz su ajeti i hadisi u kojima se o griješniku govori kao o vjerniku (Al-Ḥadīt wārid ʻalā sabīl at-taglīẓ wa al-mubālaga fī az-zaǧr ʻan al-maʻāṣī, bi-dalīl al-āyāt wa al-aḥādīt ad-dālla ʻalā anna al-fāsiq muʻmin).“[10]

[1] Yaḥyā b. Šaraf an-Nawawī (1414/1994). Al-Minhāğ fī šarḥ „Ṣaḥīḥ Muslim b. al-Ḥağğāğ“. Osamnaest tomova. Muassasa Qurṭuba, tom I, str. 158.

[2] Ibn Ḥaǧar. Fatḥ Al-Bārī. Tom III, str. 195.

[3] Ṣaḥīḥ Al-Buhārī: Kitāb al-īmān, Bāb min al-īmān an yuḥibba li-ahīhi mā yuḥibbu li-nafsihī, br. 13.

[4] Ibid., Kitāb al-maẓālim wa al-gaṣb, Bāb an-nuhbā bi-gayri idn ṣāḥibihī, br. 2475.

[5] Ibid., Kitāb al-ḥudūd wa mā yuḥdaru min al-ḥudūd, Bāb lā yušrabu al-hamr, br. 6772.

[6] Ibid., Bāb as-sāriq ḥīna yasriqu, br. 6782.

[7] Ibid., Bāb itm az-zunā, br. 6810.

[8] Ibid., Bāb mā yukrahu min la‘n šārib al-hamr wa annahū laysa bi-hāriĝ min al-milla.

[9] Ibid., br. 6780-6781.

[10] Sa‘duddīn at-Taftazānī (2000). Šarḥ „Al-ʻAqīda An-Nasafiyya“. Stručna obrada: Muṣtafā Marzūqī. Malapuram: Dār al-hudā, str. 89.