Buharija | 2475

Profesor Fadil Maljoki  kaže: U ovim hadisima se, ustvari, na hiperboličan način ukazuje na vrijednost/pogubnost postupaka zbog čijeg (ne)činjenja osoba „ne vjeruje“. Njihovo pravo značenje ustvari jeste: nije pravi vjernik, ne vjeruje potpunim vjerovanjem, ne postupa u skladu sa vjerom. Ako izuzmemo haridžije, nismo pronašli da je iko od učenjaka smatrao da izraz „ne vjeruje“ u hadisima koje ćemo navesti podrazumijevaju da onaj na koga se odnose postaje nevjernik.

Tako će, naprimjer, Al-Buhārī u potpoglavlju „U vjerovanje spada i da čovjek želi svome bratu isto što i sebi“ navesti hadis: „Čovjek ne vjeruje dok ne želi svome bratu isto što i sebi.“[1] Naslov potpoglavlja aludira da značenje ovog hadisa nije da osoba koja ne želi svome bratu isto što i sebi nije vjernik u smislu da izlazi iz vjere, već u smislu da ne postupa u skladu s vjerom.

Hadis: „Bludnik, dok čini blud, nije vjernik; onaj ko pije alkohol, dok ga pije, nije vjernik; kradljivac, dok krade, nije vjernik; razbojnik, dok otima, a ljudi zbog toga dižu svoje poglede prema njemu, nije vjernik“, Al-Buhārī navodi u četiri potpoglavlja, i to: „Pljačkanje bez odobrenja vlasnika imovine“,[2]„O nekonzumiranju alkohola“,[3] „O kradljivcu dok krade“[4] i „O grijehu bludnika“.[5] Nijedan od ovih naslova ne sugerira da Poslanikove, s.a.v.s., riječi „nije vjernik“ treba shvatiti doslovno. Štaviše, jedno potpoglavlje Al-Buhārī je naslovio: „O tome kakvo je proklinjanje alkoholičara pokuđeno, te da on nije izašao iz vjere“,[6] čime je jasno naznačio da osoba zbog konzumiranja alkohola ne prestaje biti vjernik. U tom potpoglavlju naveo je hadise koji idu u prilog tome i u kojima Poslanik, s.a.v.s., o onima koji konzumiraju alkohol govori kao o vjernicima.[7]

Brojni učenjaci su ove hadise protumačili na način da se odnose na manjkavost vjerovanja onoga ko postupa suprotno Poslanikovim, s.a.v.s., smjernicama, a neki od njih će eksplicitno kazati da je u njima upotrebljena hiperbola. Jedan od njih je Sa‘duddīn at-Taftazānī (u. 1390.), poznat i po tome što je  napisao komentar djela „Al-ʻAqīda An-Nasafiyya“, koji, tumačeći hadis: „Bludnik, dok čini blud, nije vjernik...“, kaže: „U ovom hadisu se na intenzificiran i hiperboličan način iskazuje prezir prema grijesima. Da je to zaista tako, dokaz su ajeti i hadisi u kojima se o griješniku govori kao o vjerniku (Al-Ḥadīt wārid ʻalā sabīl at-taglīẓ wa al-mubālaga fī az-zaǧr ʻan al-maʻāṣī, bi-dalīl al-āyāt wa al-aḥādīt ad-dālla ʻalā anna al-fāsiq muʻmin).“[8]

[1] Ṣaḥīḥ Al-Buhārī: Kitāb al-īmān, Bāb min al-īmān an yuḥibba li-ahīhi mā yuḥibbu li-nafsihī, br. 13.

[2] Ibid., Kitāb al-maẓālim wa al-gaṣb, Bāb an-nuhbā bi-gayri idn ṣāḥibihī, br. 2475.

[3] Ibid., Kitāb al-ḥudūd wa mā yuḥdaru min al-ḥudūd, Bāb lā yušrabu al-hamr, br. 6772.

[4] Ibid., Bāb as-sāriq ḥīna yasriqu, br. 6782.

[5] Ibid., Bāb itm az-zunā, br. 6810.

[6] Ibid., Bāb mā yukrahu min la‘n šārib al-hamr wa annahū laysa bi-hāriĝ min al-milla.

[7] Ibid., br. 6780-6781.

[8] Sa‘duddīn at-Taftazānī (2000). Šarḥ „Al-ʻAqīda An-Nasafiyya“. Stručna obrada: Muṣtafā Marzūqī. Malapuram: Dār al-hudā, str. 89.