Kada budete kupovali i prodavali na veresiju, i povodili se za kravljim repovima, i zadovoljavali se poljoprivrednim aktivnostima, a napustili borbu na Allahovom putu (džihad), tada će vam Allah nametnuti poniženje i neće vas ga riješiti sve dok se ne vratite svojoj vjeri!" (Hadis bilježi Ebu Davud, 3462.)

Ko prisvoji neku zemlju s njenom glavarinom, taj je opozvao svoju hidžru. A ko silom od nemuslimana oduzme njegovo dijete i prisvoji ga sebi, taj je islamu okrenuo leđa." (Hadis bilježi Ebu Davud, 3082.)

Čuo sam da su neki vaši ljudi tjerali nemuslimane, pa kad bi neki od njih u planini upao u škripac i ne bi mogao dalje bježati, oni bi mu, zaklonjeni štitom, rekli: 'Ne boj se!', a kad bi ga uhvatili, ubili bi ga. Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, za koga god saznam da je tako postupio, odrubit ću mu glavu!" (Malik, I/357, 358, 921.)

Mene su Kurejšije poslali Vjerovjesniku, s.a.v.s., pa čim sam ga ugledao, u moje srce je istoga časa ušao islam i ja sam rekao: 'Božiji Poslaniče, ja se njima nikada više neću vratiti!' Na to je on rekao: 'Ja ne kršim ugovor i ne hapsim glasonoše! Vrati se! Ako u sebi i dalje budeš ćutio to što ćutiš sada, tada dođi kod nas!' Ja sam potom otišao i kasnije se vratio, te primio islam!" Ebu Davud kaže: Ebu Rafi bio je Kopt, i glasonoše su vraćani nazad u prvo vrijeme, dok ti običaji sada nisu na snazi." (Hadis bilježi Ebu Davud, 2758.)

Između Muavije i Bizantinaca postojao je (mirovni) sporazum, i on se kretao prema njihovom teritoriju da im bude što bliže. Kad je istekao sporazumom predviđeni rok, krenuo je u vojni pohod protiv njih, a tada mu je prišao neki čovjek na devi, ili na konju, govoreći: 'Allahu ekber! Allahu ekber! Drži se date riječi, ne varaj!' Kad, to bijaše Amr ibn Abesa, pa Muavija posla po njega i upita ga šta to on radi, a on mu odgovori: 'Čuo sam Vjerovjesnika, s.a.v.s., kad je rekao: 'Ko s nekima bude imao (mirovni) sporazum, neka ne kreće prema njima, i neka sporazum ne razvrgava prije nego što istekne njegov rok, ili prije nego im ponudi novi takav sporazum!'' Na to je Muavija odustao od pohoda." (Hadis bilježi Ebu Davud, 2759, i Tirmizi, 1580, koji za njega veli da je hasen-sahih.)

Jedan mladić iz plemena Eslem rekao je: 'Božiji Poslaniče, ja želim ići u boj, ali nemam sredstava kojima bih se mogao opremiti!?' 'Otiđi tom i tom', rekao mu je Poslanik, 'jer se on već bio spremio, ali se razbolio!' Mladić je otišao spomenutom čovjeku i rekao mu: 'Vjerovjesnik, s.a.v.s., selami te i kaže da meni daš svoju ratnu opremu!' Na to je ovaj zovnuo svoju ženu i rekao joj: 'Daj ovom čovjeku moju ratnu opremu i ništa od nje nemoj zadržati. Allaha mi, ako išta od nje zadržiš, u tome ti neće biti bereketa!'" (Hadis bilježe Muslim, 1894, i Ebu Davud, 2780.)

Allah je pogledao učesnike Bitke na Bedru pa je rekao: 'Radite šta hoćete, Ja sam vam oprostio!'" (Predanje bilježi Ebu Davud, 4654.)

Učesnika u Bici na Bedru bilo je tri stotine i trinaest, od kojih je muhadžira bilo sedamdeset i šest. Poraz na Bedru nevjernici su doživjeli u petak, sedamnaestog dana ramazana." (Predanje bilježi Ahmed, I/248.)

Ništa me drugo nije spriječilo da sudjelujem u Bici na Bedru osim to što sam pošao sa svojim ocem Husejlom pa su nas presreli kurejšijski nevjernici i upitali: 'Je li to idete Muhammedu?' 'Ne idemo njemu', kazali smo mi, 'nego u Medinu!' Onda su od nas uzeli čvrsto obećanje i zakletvu da ćemo doista otići u Medinu i da se nećemo boriti s njim. Mi smo potom otišli kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., i to mu ispričali; on nam je rekao: 'Idite kućama! Držat ćemo se onoga na šta smo im se obavezali, a Allaha ćemo moliti da nas pomogne protiv njih.'" (Predanje bilježi Muslim, 1787.)

Tako je Sa'd jednom otišao obaviti umru i tom prilikom posjetio Umejju i rekao mu: 'Vidi kad kod Kabe ne bude bilo nikoga pa da obavim tavaf!' Tako je on izišao s njim, negdje oko podneva, ali su naišli na Ebu Džehla. 'Ko je to s tobom, Ebu Safvane?', upitao ga je i on mu je rekao: 'Ovo je Sa'd.' Onda je Ebu Džehl rekao Sa'du: 'Vidim, po Meki hodaš sigurno, iako ste primili one otpadnike i tvrdite da ćete ih pomagati i podupirati! Tako mi Boga, da nisi s Ebu Safvanom, ne bi se čitav vratio svojima!' Na to mu je Sa'd povišenim glasom uzvratio: 'Tako mi Allaha, ako bi ti meni ovo onemogućio, ja bih tebi, zbilja, onemogućio nešto što bi tebi bilo teže od ovoga – zapriječio bih ti put prema Medini!' Umejja mu je rekao: 'Sa'de, ne viči na Ebul-Hakema (tj. Ebu Džehla), prvaka ove doline!' 'Dosta je i tebe, Umejja!', odgovorio mu je Sa'd. 'Ta ja sam, tako mi Allaha, čuo Božijega Poslanika, s.a.v.s., kad je rekao da će te ubiti!' 'U Meki?!', upitao je on, a Sa'd mu je rekao da to ne zna. Umejju je od toga obuzeo golem strah, pa kad se vratio kući, svojoj je ženi rekao: 'Ummu Safvan, znaš šta mi je rekao Sa'd?' 'Šta ti je rekao?', upitala je ona. On odgovori: 'Tvrdi da im je Muhammed kazao da će me ubiti!' 'U Meki?!', upitala je ona; on reče da to ne zna. Zatim je dodao: 'Boga mi, neću napuštati Meku!' Međutim, kad je trebalo krenuti na Bedr, Ebu Džehl je podsticao ljude da pođu. 'Spasite svoj karavan!', govorio je, no kako Umejja nije bio voljan krenuti, Ebu Džehl je otišao kod njega i rekao mu: 'Ebu Safvane, kad ljudi vide da ti izostaješ – a ti si prvak ove doline – i oni će ostati s tobom!' Tako ga je salijetao sve dok on na kraju nije rekao: 'Eto si me nagovorio! Pa, tako mi Boga, kupit ću sebi za tu svrhu najboljeg devca u Meki!' Zatim je Umejja dodao: 'Ummu Safvane, opremi me za polazak!' 'Ebu Safvane', kazala mu je ona, 'zar si zaboravio šta ti je rekao onaj tvoj prijatelj iz Jesriba!?' 'Nisam zaboravio', rekao je on, 'i neću ići s njima a da ne budem u blizini svog devca!' Kada je pošao s njima, nije nigdje stao da se odmori a da tu nije svezao i svoga devca. Tako je postupao sve dok nije poginuo na Bedru." (Predanje bilježi Buhari, 3950.)

Mi, Poslanikovi ashabi, govorili smo da je broj ashaba koji su se borili na Bedru bio jednak broju Talutovih ljudi koji su sa njim prešli rijeku. S njim je, naime, rijeku prešlo nešto više od tri stotine i deset ljudi." (Predanje bilježe Buhari, 3958, i Tirmizi, 1598.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., prilikom Bitke na Bedru izišao je u grupi od tri stotine i petnaest ljudi Kad smo došli na Bedr, on je rekao: 'Bože moj, oni su bosonogi pa im ti dadni šta će jahati; bez odjeće su, pa ih ti obuci; gladni su, pa ih ti nahrani!' I Allah im je dao pobjedu u Bici na Bedru, tako da se niko od njih nije vratio a da sa sobom nije vodio jednu ili dvije kamile; a i odjenuli su se i nahranili." (Hadis bilježi Ebu Davud, 2747.)

Omer mi je pričao da je, prilikom Bitke na Bedru, Vjerovjesnik, s.a.v.s., pogledao idolopoklonike, kojih je bilo hiljadu, dok je njegovih ashaba bilo tri stotine i devetnaest ljudi, pa se okrenuo prema Kabi, ispružio ruke i obratio se Gospodaru riječima: 'Bože moj, ako ova skupina pripadnika islama izgine, na Zemlji nećeš biti obožavan!' Tako je neprestano molio, ispruženih ruku i okrenut prema Kabi, da mu je i ogrtač spao s ramena, pa mu je prišao Ebu Bekr, uzeo njegov ogrtač i bacio ga na njegova ramena. Zatim je stao iza njegovih leđa i rekao mu: 'Allahov Vjerovjesniče, dovoljno si molio svoga Gospodara! Ta, on će tebi dati ono što ti je obećao!' Allah je tada objavio: 'I kada ste od Gospodara svoga pomoć zatražili, On vam se odazvao: 'Poslat ću vam u pomoć hiljadu meleka koji će jedni za drugim dolaziti!'' (El-Enfal, 9). Tako ga je Allah potpomogao melekima." Semmak kaže: Meni je Ibn Abbas ispričao ovo: 'Dok je, tada, jedan musliman silovito pred sobom tjerao jednog idolopoklonika, ponad sebe je čuo udarac biča i glas konjanika koji je govorio: 'Naprijed, Hajzume!' Potom je vidio kako onaj idolopoklonik pred njim pada kao bačen na zemlju. Na njemu je vidio tragove udarca, na nosu i brazgotinu po licu, onako kako to bude od udarca biča, pa mu je to sve odmah pomodrjelo. Zatim je taj ensarija došao i to ispričao Vjerovjesniku, s.a.v.s. On mu je na to rekao: 'Istinu si kazao, to je bila potpora s trećega neba!' Tog dana ubili su sedamdeset nevjernika, a sedamdeset zarobili! Ibn Abbas kaže: 'Kad su zarobili te ljude, Božiji Poslanik, s.a.v.s., upitao je Ebu Bekra i Omera šta da urade s njima. Ebu Bekr je rekao: 'Božiji Poslaniče, sve su to bližnji i daljnji rođaci! Mislim da trebaš za njih uzeti otkupninu kojom ćemo se pomoći u borbi protiv nevjernika, dok će njih Allah, nadati se, uputiti u islam!' 'A šta ti misliš, Ibnul-Hattabe?', obratio se potom Poslanik Omeru. 'Ne, tako mi Allaha, Božiji Poslaniče!', rekao je on, 'ja mislim da nas trebaš pustiti da im odrubimo glave! Pusti Aliju neka odrubi glavu Akilu, a mene pusti da odrubim glavu nekom svom rođaku, jer su to sve nevjerničke vođe i prvaci!' Božiji Poslanik, s.a.v.s., priklonio se pak Ebu Bekrovom mišljenju, a ne onome kako sam ja rekao. Kad je narednog dana Omer došao, zatekao je Božijega Poslanika, s.a.v.s., i Ebu Bekra kako sjede i plaču. 'Božiji Poslaniče', kazao je, 'kaži mi zašto ti i tvoj drug plačete! Plakao bih i ja ako bih imao razloga, a ako ne budem imao, plakat ću stoga što vi plačete?!' 'Plačem zbog uzimanja otkupnine koju su mi predložili tvoji drugovi', rekao je Poslanik, 'jer mi je pokazana njihova patnja koja je bliža od ovog drveta... Uzvišeni Allaha objavio je: 'Nijednom vjerovjesniku nije dopušteno držati zarobljenike dok ne izbori pobjedu na Zemlji; vi želite prolazna dobra ovoga svijeta, a Allah želi onaj svijet. Allah je silan i mudar. Da nije ranije Allahove odredbe, snašla bi vas patnja velika zbog onoga što ste uzeli. Sada jedite ono što ste zaplijenili, kao dobro i lijepo, i bojte se Allaha. Allah, zaista, prašta i milostiv je!'' (El-Enfal, 67-69) Tako im je Allah taj plijen učinio dopuštenim." (Predanje bilježe Muslim, 1763, i Tirmizi, 3081.)

Kad je Vjerovjesnik, s.a.v.s., čuo da Ebu Sufjan dolazi s karavanom, obavio je konsultacije sa svojim drugovima. Kad je u vezi s tim Ebu Bekr iznio svoj stav, on se okrenuo od njega, kad je svoj stav iznio Omer, on se okrenuo i od njega, a onda je riječ uzeo Sa'd ibn Ubada. 'Želiš da mi izrazimo svoj stav, Božiji Poslaniče?', upitao je on i nastavio: 'Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, kad bi nam naredio da svoje životinje natjeramo u more, mi bismo ih tamo natjerali, a da nam narediš da ih potjeramo do Berkul-gamada, i to bismo učinili!' Potom je Poslanik, s.a.v.s., podstakao ljude i oni su krenuli. Zaustavili su se na Bedru, kad su došle kurejšijske vodonoše među kojima je bio i Esvedov sluga – njega su ashabi uhvatili i stali ispitivati o Ebu Sufjanu i njegovim ljudima. 'Ne znam ništa o Ebu Sufjanu', govorio im je on, 'ali tu je Ebu Džehl, Utba, Šejba i Umejja ibn Halef.' Kad bi on to rekao, oni bi ga udarali pa je naposlijetku rekao: 'Uredu, kazat ću vam! Tu je i Ebu Sufjan!' A kad bi ga prestali udarati, govorio je: 'Ja ne znam ništa o Ebu Sufjanu, ali su tu, među ljudima: Ebu Džehl, Utba, Šejba i Umejja ibn Halef.' I opet su ga tukli. To se zbivalo dok je Božiji Poslanik, s.a.v.s., klanjao. Vidjevši šta čine, prekinuo je namaz i rekao: 'Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, vi ga tučete kad vam govori istinu, a ne tučete kad vam laže! Ovo će, evo, biti mjesto na kojem će poginuti taj i taj!' Pritom je pokazivao rukom, i svi su poginuli baš ondje gdje je pokazao Poslanik." (Predanje bilježe Muslim, 1779, i Ebu Davud, 2681.)

Prva zastava koja je podignuta u islamu bila je zastava Abdullaha ibn Džahša." (Predanje bilježi Taberani, u svom Kebiru.)

da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., sudjelovao u devetnaest vojnih pohoda, i da je u osam pohoda došlo do oružane borbe. (Predanje bilježe Buhari, 4473, i Muslim, 1814.)

Gdje su moji amidžići?", i oni su mu rekli da su na Uhudu. A gdje su ti i ti?", upitao je pa su mu kazali da su i oni na Uhudu. On je tada obukao svoj pancir, uzjahao konja i upravio se prema njima. Kad su ga muslimani ugledali, kazali su: Idi od nas, Amre!", no on im je rekao da je prihvatio islamsko vjerovanje. Zatim je stupio u borbu i tu dopao rana, te je kao ranjenik prenesen do svoje kuće. Tamo ga je posjetio Sa'd ibn Muaz i njegovoj sestri rekao da ga upita je li se borio iz solidarnosti sa svojim narodom, ili iz srdžbe u ime njih, ili iz srdžbe u ime Uzvišenog Allaha. Na to je odgovorio: Iz srdžbe u ime Uzvišenog Allaha i Njegovog Poslanika!" Domalo je umro i ušao u Džennet, a da nije klanjao nijedan namaz! (Hadis bilježi Ebu Davud, 2537)

Dva oka vatra džehennemska neće dotaknuti: oko koje je plakalo iz straha od Allaha, i oko koje je stražarilo na Allahovom putu!"

'Hoćete li da vam kažem ko ima najbolje mjesto?' 'Hoćemo!', rekli su ashabi. 'Najbolje mjesto', kazao je on, 'ima onaj ko povede konja u borbu na Allahovom putu i ostane na njemu dok ne umre, ili ne bude ubijen! A hoćete li da vam kažem ko je odmah do njega?' 'Hoćemo, Božiji Poslaniče!', rekli su oni. On je na to kazao: 'To je čovjek koji se osami u nekom klancu, obavljajući namaz i dajući zekat, pošteđujući ljude svoga zla! A hoćete li da vam kažem koji je čovjek najgori?' 'Hoćemo, Božiji Poslaniče!', rekli su ashabi, na šta je on kazao: 'Onaj koji traži da mu se daje radi Allaha, a koji radi Allaha ne daje!'" (Hadis bilježe: Tirmizi, 1652, Nesai, VI/8384, i Malik, I/35, 907.)

Jedan čovjek došao je Vjerovjesniku, s.a.v.s., i upitao ga: 'Koji je čovjek najbolji?' 'Najbolji je', odgovorio je Vjerovjesnik, 'vjernik koji se bori svojim životom i svojim imetkom na Allahovom putu.' 'A zatim?', upitao je čovjek. 'Zatim onaj', kazao je Vjerovjesnik, 'koji se u nekom klancu boji Allaha, pošteđujući ljude svoga zla!'" (Hadis bilježe: Buhari, 2786, Muslim, 1888, Ebu Davud, 2485, Tirmizi, 1660, i Nesai, VI/11.)