Hadis: Kad je Vjerovjesnik, s.a.v.s., čuo da Ebu Sufjan...
HADIS (Muslim)
Enes pripovijeda:
Kad je Vjerovjesnik, s.a.v.s., čuo da Ebu Sufjan dolazi s karavanom, obavio je konsultacije sa svojim drugovima. Kad je u vezi s tim Ebu Bekr iznio svoj stav, on se okrenuo od njega, kad je svoj stav iznio Omer, on se okrenuo i od njega, a onda je riječ uzeo Sa'd ibn Ubada. 'Želiš da mi izrazimo svoj stav, Božiji Poslaniče?', upitao je on i nastavio: 'Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, kad bi nam naredio da svoje životinje natjeramo u more, mi bismo ih tamo natjerali, a da nam narediš da ih potjeramo do Berkul-gamada, i to bismo učinili!' Potom je Poslanik, s.a.v.s., podstakao ljude i oni su krenuli. Zaustavili su se na Bedru, kad su došle kurejšijske vodonoše među kojima je bio i Esvedov sluga – njega su ashabi uhvatili i stali ispitivati o Ebu Sufjanu i njegovim ljudima. 'Ne znam ništa o Ebu Sufjanu', govorio im je on, 'ali tu je Ebu Džehl, Utba, Šejba i Umejja ibn Halef.' Kad bi on to rekao, oni bi ga udarali pa je naposlijetku rekao: 'Uredu, kazat ću vam! Tu je i Ebu Sufjan!' A kad bi ga prestali udarati, govorio je: 'Ja ne znam ništa o Ebu Sufjanu, ali su tu, među ljudima: Ebu Džehl, Utba, Šejba i Umejja ibn Halef.' I opet su ga tukli. To se zbivalo dok je Božiji Poslanik, s.a.v.s., klanjao. Vidjevši šta čine, prekinuo je namaz i rekao: 'Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, vi ga tučete kad vam govori istinu, a ne tučete kad vam laže! Ovo će, evo, biti mjesto na kojem će poginuti taj i taj!' Pritom je pokazivao rukom, i svi su poginuli baš ondje gdje je pokazao Poslanik." (Predanje bilježe Muslim, 1779, i Ebu Davud, 2681.)
ARAPSKI
أنسٌ: أنَ النبيَّ صلى الله عليه وسلم شاور حين بلغه إقبالُ أبي سفيان، فتكلم أبو بكرٍ، فأعرض عنه، ثم تكلم عمر، فأعرض عنه، فقام سعد ابن عبادة، فقال: إيانا تريدُ يا رسول الله؟ والذي نفسي بيده لو أمرتنا أن نخيضها البحر لأخضناها، ولو أمرتنا أن نضرب أكبادها إلى برك الغماد لفعلنا، فندب صلى الله عليه وسلم الناس فانطلقوا حتى نزلوا بدرًا، ووردت عليهم روايا قريش وفيهم غلامٌ أسود فأخذه أصحابه صلى الله عليه وسلم يسألونه عن أبي سفيان وأصحابه، فيقول: ما لي علمٌ بأبي سفيان، ولكن هذا أبو جهلٍ وعتبة وشيبة وأمية بن خلفٍ. فإذا قال ذلك ضربوه، فقال: نعم، أنا أخبركم هذا أبو سفيان. فإذا تركوه فسألوه، قال ما لي بأبي سفيان علمٌ، ولكن هذا أبو جهل وعتبة وشيبة وأمية بن خلفٍ في الناس. فإذا قال هذا أيضًا ضربوه، ورسول الله صلى الله عليه وسلم قائمٌ يصلي، فلمَّا رأى ذلك انصرف، وقال: "والذي نفسي بيده لتضربونه إذا صدقكم، وتتركونهُ إذا كذبكم، هذا مصرع فلانٍ، ويضع يده على الأرض ههنا وههنا، فما ماط أحدٌ عن موضع يده." مسلم